Bitka na Rajni u ožujku 1945. označava ključni trenutak završnih operacija Saveznika na Zapadnom frontu tijekom Drugog svjetskog rata. Ovdje se misli na operacije prelaska rijeke Rajne, prirodne obrambene linije Njemačke, koje su omogućile Saveznicima da prodru duboko u srce Njemačke i ubrzaju kraj rata. Glavni događaji odvijali su se između 7. ožujka i 24. ožujka 1945., s fokusom na operacije poput Operacije Plunder i neočekivanog zauzimanja mosta u Remagenu.
Nakon poraza Njemačke u Bitki u Ardenima (prosinac 1944. – siječanj 1945.), njemačke snage bile su u rasulu, a Zapadni saveznici – predvođeni SAD-om, Velikom Britanijom i Kanadom – približavali su se Rajni, posljednjoj velikoj prirodnoj prepreci prije ulaska u njemačko unutrašnje područje.
Rajna, široka i brza rijeka, bila je ojačana njemačkim fortifikacijama poznatim kao Zapadni zid (Westwall ili Siegfriedova linija), iako su te obrane u tom trenutku bile oslabljene zbog nedostatka ljudi i resursa.
Saveznički cilj bio je prijeći Rajnu, uspostaviti mostobrane i nastaviti napredovanje prema Berlinu. Glavni zapovjednik savezničkih snaga, general Dwight D. Eisenhower, planirao je koordiniranu operaciju koja je uključivala masovne pripreme, ali ključni trenutak dogodio se neočekivano ranije.
Dana 7. ožujka 1945. dogodio se prelomni trenutak: američke snage 9. oklopne divizije, dio Prve armije pod zapovjedništvom generala Courtneya Hodgesa, otkrile su da je željeznički most Ludendorff u Remagenu, na zapadu Njemačke, još uvijek netaknut.
Njemačke snage dobile su naredbu da sruše sve mostove preko Rajne kako bi usporile saveznike, ali eksplozivi na mostu nisu detonirali kako je planirano zbog tehničkih problema i brzog savezničkog napredovanja.
Američki vojnici, predvođeni poručnikom Karlom Timmermannom, brzo su prešli most pod njemačkom paljbom, uspostavivši prvi saveznički mostobran na istočnoj obali Rajne. Hitler je bio bijesan zbog ovog propusta i naredio stroge kazne za odgovorne njemačke časnike. Most je kasnije srušen 17. ožujka zbog strukturalnih oštećenja i savezničkih napada, ali dotad su Amerikanci već prebacili značajne snage preko rijeke, uključujući tenkove i topništvo.
Dok je Remagen bio neočekivani uspjeh, glavna saveznička operacija prelaska Rajne bila je Operacija Plunder, započeta 23.–24. ožujka 1945. pod zapovjedništvom feldmaršala Bernarda Montgomeryja. Ova operacija uključivala je 21. armijsku grupu, koja se sastojala od britanskih, kanadskih i američkih snaga. Pripreme su bile ogromne: Saveznici su prikupili pontonske mostove, amfibijska vozila i zračnu potporu te izveli masovno bombardiranje njemačkih položaja.
U noći 23. ožujka, uz podršku najvećeg zračnog desanta u jednoj operaciji (Operacija Varsity), savezničke su trupe prešle Rajnu kod Wesela i Reesa. Unatoč njemačkom otporu, koji je bio oslabljen zbog nedostatka goriva, streljiva i vojnika, Saveznici su brzo uspostavili stabilne mostobrane. Do kraja ožujka njemačka obrana uz Rajnu bila je slomljena.
Prelazak Rajne označio je početak kraja Trećeg Reicha. Njemačke snage više nisu mogle zaustaviti savezničko napredovanje. Američke i britanske trupe krenule su prema Ruhru, ključnoj industrijskoj regiji, dok su se na istoku sovjetske snage približavale Berlinu. Hitler je 30. travnja 1945. počinio samoubojstvo, a Njemačka se predala 8. svibnja 1945.
Prema povjesničarima, bitka na Rajni pokazala je savezničku nadmoć u koordinaciji, logistici i zračnoj potpori, dok je njemačka vojska bila iscrpljena i demoralizirana. Gubici su bili značajni na objema stranama, ali njemački su bili daleko veći zbog nemogućnosti obnavljanja snaga.