"TRI biskupa i nadbiskup, u pratnji nekoliko župnika i pastira nižih činova – toliko katoličkih svećenika u Jasenovcu nije bilo od listopada 1942. godine. Kad su, uzgred budi rečeno, ustaše likvidirale sedam slovenskih i jednog poljskog svećenika. Čak se i nadbiskup Srakić složio kako je posjeta Jasenovcu povijesni događaj. Od visokih crkvenih dostojanstvenika tu je prije njega bio tek biskup Antun Škvorčević nekoliko godina ranije, a prije biskupa Škvorčevića posljednji svećenik u Jasenovcu bio je valjda fra Miroslav Filipović Majstorović.", piše novinar bivšeg Ferala i književnik Boris Dežulović, koji je za srpske e-novine komentirao nedavni posjet crkvenih velikodostojnika Jasenovcu.
> Čudo biblijskih razmjera: Biskupi u Jasenovcu
> Može li prebogata Crkva pomoći siromašnima ili su oni siromašni i zato što je ona tako bogata?
Dežulović se slaže kako je "ekskurzija" biskupa u Jasenovac povijesni događaj koji je eto sasvim u duhu preporuka Ministarstva prosvjete da školske ekskurzije ubuduće, kako zbog štednje, tako i iz očitih edukativno-rodoljubnih razloga, više pažnje posvete domovinskim destinacijama.
"Učenici su do sad uglavnom tako odlazili u Španjolsku, a biskupi u Austriju. Svi znamo kako je to izgledalo: pijana djeca u Lloret de Maru skaču kroz hotelske prozore u bazen, a biskupi se u Bleiburgu napiju misnoga vina pa trabunjaju kako je 'hrvatsko tlo oplemenjeno patnjama drugih naroda'", piše Dežulović podsjetivši se na svojedobne napise i izjave Crkve koja znala govoriti kako se kroz Jasenovac zapravo napada Crkva. Štoviše Dežulović podsjeća na izjave kako Crkva nije mogla prije doći u Jasenovac jer - teren nije bio pripremljen.
"Znači li, naime, historijski jednodnevni izlet polaznika Đakovačke biskupske pokrajine Jasenovcu da je, građevinsko-inženjerskim rječnikom kazano, 'teren pripremljen'? Može još podlije: ako je „hrvatsko tlo oplemenjeno patnjama drugih naroda“, a Jasenovac, arhetipsko mjesto 'patnji drugih naroda', sve do jučer bio 'nepripremljeni teren', znači li to da je 'hrvatsko tlo' tek danas, 2009. godine, dovoljno 'oplemenjeno patnjama drugih naroda' da na tako 'pripremljen teren' dođu i hrvatski biskupi?", rezimira na svoj način Dežulović pitajući se koliko je onda ljudi i zašto stradalo u Jasenovcu. Zapravo, pita se Dežulović, koliko ih treba da bi 'hrvatsko tlo' bilo dovoljno 'oplemenjeno', a 'teren pripremljen? U svom duhu nudi i odgovor.
Jedna žrtva dovoljna
"Deset tisuća? Tisuću? Stotinjak? Samo jedan? Što se monsignora Srakića tiče, dovoljno", piše Dežulović podsjećajući se na Srakićeve riječi "Ako je jedan čovjek u Jasenovcu stradao zbog vjere, nacionalnosti ili ideologije, puno je".
"Ne postoji razuman čovjek koji se ne bi složio s ovom njegovom porukom, da nema one rečenice o 'otkrivanju istine'. Crkva je, čini se, jedina još ne zna, pa plemenita nadbiskupova misao kako je već i jedna jedina žrtva dovoljna za njegovoj poštovanje zvuči više kao alternativna povijesna istina o Jasenovcu, second opinion, još jedno 'stajalište ili mišljenje' koje se mora 'uzeti u obzir'. U tom kontekstu, 'jedna jedina žrtva previše' zvuči kao konačni popis žrtava Jasenovca. Crkva trenutačno radi na otkrivanju njegovog identiteta. Otkrit će onda valjda i mogući motiv ubojice", piše Dežulović koji se unaprijed ograđuje od uloge Crkve u Drugom svjetskom ratu već se fokusira na sami Jasenovac.
Dežulović tako kaže kako su nadbiskupi Franjo Kuharić i Josip Bozanić, i svi hrvatski kardinali bili na Bleiburgu, ali nijedan, nikad, u Jasenovcu.
Biskupi u Bleiburgu češće nego na HTV-u
"Kakva se istina tim činjenicama otkriva“, što o stajalištu i mišljenju Crkve govori činjenica da su biskupi u Bleiburgu češće nego na Hrvatskoj televiziji, a da se oni koji su posjetili Jasenovac mogu izbrojiti, sasvim doslovno, na prste jedne ruke?", zaključuje Dežulović dodajući da Crkva ionako priznaje samo "sud svoje partije".
"Taj sud ima svoj puni naziv, i saziva se upravo u ovakvim situacijama. Kad četiri hrvatska biskupa, na primjer, iz čista mira i bez vidljiva razloga posjete Memorijalni centar Jasenovac", zaključuje na kraju Dežulović.
I.Ć.
Foto: Foto: Miroslav Kiš (Cropix)/Arhiva