Godine 1940., dok je većina Europe bila pod nacističkom kontrolom, Ujedinjeno Kraljevstvo postalo je posljednja slobodna utvrda protiv njemačkog Trećeg Reicha. Bitka za Britaniju, koja se vodila od srpnja do listopada 1940., bila je ključni trenutak u Drugom svjetskom ratu.
Ova bitka nije se odvijala na kopnu, već u zraku, gdje su se britanski piloti borili protiv znatno brojnijeg njemačkog Luftwaffea, nastojeći obraniti svoje otoke od invazije. Na današnji dan 1940. godine operacija je obustavljena, a Hitler je svoj fokus prebacio na istok.
Luftwaffe vs. RAF
Njemački vođa Adolf Hitler planirao je invaziju na Britaniju u operaciji Morski lav, ali je uvjet za njezino pokretanje bilo uništenje britanskih Kraljevskih zračnih snaga (RAF) i uspostava kontrole nad zračnim prostorom.
Njemački Luftwaffe, predvođen Hermannom Göringom, bio je znatno brojniji, s većim brojem iskusnih pilota i modernih zrakoplova. No, unatoč manjku u ljudstvu i opremi, RAF je uz pomoć naprednog radarskog sustava i velikog morala britanskih pilota uspio pružiti snažan otpor.
Radar je omogućio Britancima da predvide njemačke zračne napade i da strateški rasporede svoje zrakoplove. Taj je sustav dao RAF-u presudnu prednost u brzini odgovora i organizaciji obrane, što je usporilo njemački napredak i omogućilo Britancima da zadrže kontrolu nad svojim nebom.
Winston Churchill, britanski premijer, poznatim je riječima pohvalio hrabrost pilota RAF-a: "Nikada u povijesti ljudskih sukoba toliko mnogo nije dugovalo tako malom broju."
Civilni život tijekom bombardiranja
Dok su se borbe vodile na nebu, britanski narod na tlu živio je pod stalnom prijetnjom bombardiranja. Luftwaffe je započeo kampanju intenzivnog bombardiranja britanskih gradova, posebno Londona. Noću bi se oglašavale sirene, najavljujući civilima da se pripreme za napad i da potraže zaklon.
Britanski su se građani, unatoč stalnom strahu i nesigurnosti, organizirali na zadivljujući način - u obiteljskim domovima čuvale su se maske za plin, a mnoge obitelji sklonište su nalazile u podzemnim bunkerima i podzemnim željeznicama. Djecu su uglavnom poslali bakama i djedovima na selo koje je bilo sigurno.
Škole su bile privremeno zatvorene ili premještene u sigurnije regije, a industrija je prilagodila proizvodnju potrebama ratne ekonomije. Mnogi su civili u slobodnim trenucima radili kao volonteri, pomažući u zaštiti zgrada od požara i pružanju pomoći unesrećenima. Čak i u najtežim trenucima Britanci su održavali visoku razinu morala, često ponavljajući popularni slogan "Keep Calm and Carry On", koji je postao simbol nepokolebljivog otpora.
Odgoda invazije
Luftwaffe je pokušao slomiti britanski duh i uništiti ključne strateške ciljeve, ali nije uspio zadati odlučujući udarac. Na kraju bitke Nijemci su izgubili velik broj pilota i zrakoplova, dok je RAF uspio zadržati dovoljno zračnih snaga da odvrati invaziju. Hitler je zbog toga bio prisiljen odgoditi operaciju Morski lav i preusmjeriti svoje napore prema istoku, planirajući invaziju na Sovjetski Savez.
Bitka za Britaniju tako je postala prva velika saveznička pobjeda u Drugom svjetskom ratu. Spriječivši njemačku invaziju, Ujedinjeno Kraljevstvo ostalo je snažno uporište za kasnije savezničke operacije i eventualnu invaziju Europe. Hitlerov neuspjeh u Britaniji označio je početak promjene tijeka rata i dao nadu nacijama diljem svijeta koje su se borile protiv nacističkog režima.