Bivša ministrica obrazovanja ne slaže se s reformom: "Djeca vole da ih se ocjenjuje"

Screenshot: YouTube, Foto: FAH

ZAPOČELA je stručna rasprava o cjelovitoj kurikularnoj reformi osnovnog i srednjeg školstva, a o njoj su u emisiji Hrvatskog radija "U mreži prvog" raspravljali  voditelj ekspertne radne skupine za provođenje cjelovite kurikularne reforme Boris Jokić, bivša ministrica obrazovanja i bivša ravnateljica VII. gimnazije u Zagrebu Ljilja Vokić i predsjednik školskog sindikata "Preporod" Željko Stipić.

Ljilja Vokić smatra da se obujam gradiva treba smanjiti, strukovne škole treba približiti gospodarstvu, a zalaže se i za uvođenje izborne nastave. Vjeruje kako se ocjene ne bi trebale ukinuti.

"Uči se za znanje a ne za ocjenu, međutim znanje moramo ocijeniti", rekla je Vokić, koja se ne slaže ni s potpunim izborom lektire - vjeruje kako standard mora postojati.

Željko Stipić tvrdi kako mora postojati balans između okvira i autonomije nastavnika.

"Uspjeh reforme ovisi o tome hoće li njome biti zadovoljni učenici, i hoće li biti nezadovoljni nastavnici. Nezamislivo mi je da se može završiti gimnazija a da se ne pročita barem jedan Homerov spjev, Vergilijevu Eneidu, Šenou... Bilo bi dobro da se nađe neki balans između okvira i autonomije nastavnika. Ne mogu se stvari samo prepustiti autonomiji", mišljenja je Stipić.

Nema više bubanja napamet

Boris Jokić tvrdi kako se djecu mora potaknut na cjelovito čitanje, a u tu svrhu dobit će popis iz kojeg bi mogli birati.

"Nema obveznog popisa lektire, nema kanonskog djela. Nastavnicima se nudi širi popis iz kojega će oni određivati koja bi djela učenici trebali pročitati - u tome imaju autonomiju. Ideal je da više ne bude bubanja napamet - ali tome treba težiti. Treba naučiti učiti, rješavati probleme, kako stvoriti okruženje za učenje, kako kontrolirati emocije", rekao je Jokić te dodao da "bubetanje činjenica može biti nadoknađeno eksperimentima".

"Sve to izgleda dobro, ali da bi zaista postalo dobro moraju postojati operativnost", rekao je Jokić.

U jednom su se složili svi -  za dobro obrazovanje potreban je politički konsenzus, odgovornost države i novac.