BIVŠI predsjednik Vrhovnog suda i bivši glavni državni odvjetnik Krunislav Olujić gostujući u RTL-u Danas govorio je o tome kako bi se slučaj Zdravka Mamića i njegove optužbe za davanje mita sucima mogao odraziti na hrvatsko pravosuđe.
Kako doživljavate da javnost više vjeruje pravomoćno osuđenom Zdravku Mamiću nego hrvatskom pravosuđu?
Nažalost, stanje u hrvatskom pravosuđu već godinama, usudio bih se reći desetljećima, ili bolje rečeno od druge polovice 90-ih godina, u takvom je stanju u kakvom se nalazi. Već tada je, u drugoj polovici 90-ih, hrvatskoj sudbenoj vlasti slomljena kralježnica i umjesto hrvatskog stvorili smo partijsko HDZ-ovo pravosuđe koje kadrovira tako kako kadrovira. A s druge strane, često smo svjedoci instrumentalizaciji pravosuđa u dnevno političke svrhe. Sve to govori o stanju pravosuđa u Hrvatskoj, a osobito percepciji da je hrvatsko pravosuđe jedna od najkorumpiranijih, ako ne i najkorumpiranija grana vlasti u sustavu trodiobe vlasti.
Zbog toga se trebao pojaviti netko poput Mamića koji može dobiti toliko prostora, pa tako i presicu, čini mi se da su je neke lokalne televizije i prenosile u cijelosti, što je sve doprlo do očiju i ušiju hrvatske javnosti i nakon toga ta presica postala je glavna tema dana, a posebice iskazi i činjenice o kojima je govorio Mamić, reflektiraju se na stanje u hrvatskom pravosuđu.
Trebao se dogoditi netko bogat i moćan poput Zdravka Mamića da bi se progovorilo o toj situaciji?
Često smo svjedočili istupima pojedinih sudaca, osobito sudaca Vrhovnog suda, pa i zamjenika predsjednika Vrhovnog suda koji je gotovo obezvrjeđivao onu percepciju o hrvatskoj sudbenoj vlasti kao korumpiranoj. Često je u različitim televizijama pozivao one koji imaju što reći da to i kažu i da je to samo percepcija koja nema podlogu u stvarnosti. Trebao je netko poput Mamića reći što se događa i što se dogodilo u hrvatskoj sudbenoj vlasti pa da se cjelokupna lavina pokrene.
A Mamić je sve te podatke na USB sticku dao 8. listopada DORH-u. Oni kažu da prikupljaju još podatke, ispitali su 31 osobu. Zašto to toliko traje, može li biti opravdanja?
Vjerojatno i zato što su datumi simbolični. 8. listopada je bivši jedan od najviših državnih datuma koji je Plenković maknuo u ropotarnicu hrvatske povijesti pa je vjerojatno na isti način završila i ta kaznena prijava koju je Mamić na USB sticku, upravo na taj datum, predao DORH-u.
Mislite da se nije istraživalo?
Naravno da se nije istraživalo. Očito je da je cjelokupni postupak izbora glavnog državnog odvjetnika ili, bolje rečeno, glavne državne odvjetnice, proveden gotovo po istovjetnim odredbama Zakona o državnom odvjetništvu kao što se provodi i postupak izbora predsjednika Vrhovnog suda. Plenković je dobio svog glavnog državnog odvjetnika u osobi Zlate Hrvoj Šipek koja, posve sigurno, nije ništa poduzela ukoliko nije dobila prethodni mig od strane izvršne vlasti, a to je Plenković.
Zanimljivo je i da je cijelo suđenje Mamiću prebačeno na osječki sud jer se smatralo da bi u Zagrebu suđenje moglo biti pristrano. A na kraju je ispalo da je svejedno gdje Mamić dolazi na sud.
To je posebno trebalo istražiti. Posebno zbog činjenice da je navodno riječ o velikom broju sudaca osječkog suda koji su upleteni u ovu doista ružnu i skandaloznu priču na koju se čak i premijer, i kao premijer i kao pravnik zgražava i užasava, ali se ne zgražava ili užasava kao predsjednik HDZ-a, stranke koja je najodgovornija za ovakvo stanje u pravosuđu, pa samim time i Plenković ne može pobjeći od činjenice da je odgovoran za to stanje jer doista je činjenica da imamo aktualnog predsjednika Vrhovnog suda koji predstavlja Vrhovni sud i sudbenu vlast i prvi je čovjek sudbene vlasti...
Osobno mi se čini da je prava vlast i pravi patrijarh hrvatske sudbene vlasti upravo osoba gospodina Plenkovića. Onog trenutka kada je dao signal, toga trenutka je i pokrenuto, ali mislim da je prekasno. Teško je vjerovati da je DORH odnosno USKOK u međuvremenu proveo tolike izvide, navodno više od 30 svjedoka, četiri zamolnice za međunarodnu pravnu pomoć, a ključnog svjedoka, bračnu družicu Mamićevu, su navodno saslušali tek prije dan ili dva. Nakon presice i nakon što smo shvatili da Mamić, ne samo na USB-u nego i inače da raspolaže, vjerojatno negdje, u onoj poznatoj u hrvatskoj povijesti "Ilekovoj torbici", ima još i čitav niz drugih dodatnih dokaza kojima tereti aktualnu sudbenu vlast na čelu s predsjednikom Sessom.
Mamić teško optužuje i predsjednika Vrhovnog suda Đuru Sessu. Kaže da je spreman staviti se na raspolaganje institucijama da se utvrdi da je on, kako kaže, kriminalac. Tvrdi da mu je on osobno donosio novac u njegovu kancelariju da se utječe na sudske presude. Što bi tu institucije trebale poduzeti?
Trebalo bi poduzeti sve što je raspoloživo. Mislim da se, kad je riječ o postupanju, jako, jako kasni. Neću reći da nije pravodobno ili da nije nepravodobno reagirao predsjednik Županijskog suda u Osijeku kada je pokrenuo stegovni postupak protiv dvojice sudaca. No ostaje činjenica da je i sam predsjednik Županijskog suda u Osijeku spominjan u tom kontekstu, a spominje se i još jedan sudac, isto tako i vrh sudbene vlasti - sam predsjednik Vrhovnog suda Sessa. Očekivalo se, a to je upravo ovaj trenutak, kada smo shvatili da optužbe Mamića nisu baš tako bezazlene, bilo je realno za očekivati da će Sessa, ako ništa drugo, ali barem iz moralnih razloga podnijeti ostavku na dužnost predsjednika Vrhovnog suda.
Istovremeno povući prijavu koju je u međuvremenu dao za svoj reizbor na onaj raspisani javni poziv od strane DSV-a. Ne znam i doista se čudim što taj nesposobni ministar pravosuđa Malenica, koji nije u stanju artikulirati dvije rečenice o stanju u hrvatskom pravosuđu, ne poduzima ništa protiv Sesse jer ne pokreće stegovni postupak za njegovim razrješenjem, ako su ove optužbe točne, kao suca Vrhovnog suda.
I vi i Zdravko Mamić i Zoran Milanović se zapravo slažete da, na neki način, aktualna vlast "siluje proceduru" oko predsjednikovog prijedloga imenovanja predsjednice Vrhovnog suda?
Predsjednik je tu apsolutno u pravu. Nažalost, nakon istupa Mamića ispast će da je Mamić u javnosti percipiran i da će ostati percipiran kao najveći reformator hrvatske sudbene vlasti. A sam čin izbora predsjednika Vrhovnog suda odnosno predsjednice Vrhovnog suda, mislim da je Milanović apsolutno u pravu i da na njegovoj strani stoji Ustav i svi mehanizmi koje ima.