BORIS JOHNSON je toliko dugo prkosio normalnim političkim pravilima da je teško povjerovati da uistinu odlazi. Činilo se da skandali koji bi uništili karijere drugih političara nemaju na njega nikakvog utjecaja. Uvijek je ponovno stao na noge, piše BBC.
U doba dosadnih političara koji nalikuju jedan drugome, na njega se gledalo kao na svojevrsnog karizmatika; izdaleka se prepoznaje njegova neposlušna plava kosa i pomalo nezgrapan izgled. Sa svojim zabavnim, optimističnim imidžom, u kombinaciji s nevjerojatnim vještinama vođenja kampanje, uspio je privući dijelove biračkog tijela do kojih nisu mogli doprijeti konvencionalniji konzervativci.
Osvojio je dva mandata kao gradonačelnik Londona, inače uporišta laburista, i pomogao je uvjeriti milijune da podrže brexit na referendumu 2016.
Smatrao da pravila vrijede samo za druge
Postao je premijer u srpnju 2019. bez izbora, ali četiri mjeseca kasnije osigurao je uvjerljivu pobjedu. Kad je osvanula 2020., činilo se da u potpunosti dominira britanskom politikom. No onda je došao koronavirus. Globalna pandemija nije lak izazov ni za kojeg čelnika, a Johnsonova vlada napravila je svoj dio pogrešaka, pri čemu je Ujedinjeno Kraljevstvo u jednom trenutku imalo najveću stopu smrtnosti na Zapadu.
No Johnsonove odluke oko pandemije nisu dovele do njegova kraha. Njegov bivši šef u Daily Telegraphu Max Hastings predvidio je da će Johnsonova premijerska pozicija "gotovo sigurno pokazati prezir prema pravilima, presedanu, redu i stabilnosti".
Naime, Johnson je od svojih najranijih dana bio sklon vjerovati da pravila vrijede samo za druge.
"Boris se ponekad čini uvrijeđenim kada ga se kritizira zbog nedostatka odgovornosti. Mislim da on iskreno vjeruje da je nepristojno od nas što ga ne smatramo iznimkom koju bi trebalo osloboditi od mreže obveza koje vežu sve ostale", napisao je nastavnik Martin Hammond o 17-godišnjem Borisu.
Johnsonova nepokolebljiva vjera u samog sebe ipak je ostavila dojam. Dobio je stipendiju za Eton, vjerojatno najprestižniju privatnu školu u Engleskoj, gdje je otkrio ljubav prema klasici i počeo razvijati osobnost koja će postati karakteristična za njega u kasnijem razdoblju života.
Zatim je krenuo na Oxford, gdje je postao predsjednik sindikata, debatnog društva koje datira iz 1823. godine i slavnog poligona za obuku konzervativnih političara. Također se pridružio zloglasnom klubu Bullingdon, poznatom po grubom, pijanom ponašanju svojih članova, među kojima je bio i budući premijer David Cameron.
Radio kao novinar, također bio povezan sa skandalima
Napustio je Oxford i primljen je kao novinar pripravnik u Timesu, ali je izgubio posao nakon što je krivotvorio citat - incident koji će kasnije opisati kao svoju najveću laž. Međutim, pokazalo se da je to bio samo mali problem i 1988. ga je zaposlio tadašnji urednik Daily Telegrapha Max Hastings.
Kao dopisnik Telegrapha iz Bruxellesa, Johnson je počeo s ismijavanjem propisa koje je donijela Europska komisija, a mnogi njegovi kolege izvjestitelji u Bruxellesu smatrali su da su njegove priče pretjerane, a u nekim slučajevima i neistinite.
Međutim, navodi BBC, Johnson se opet našao u nezgodnoj situaciji kada se pojavila snimka telefonskog razgovora između njega i starog oksfordskog prijatelja Dariusa Guppyja, koji je tražio privatnu adresu novinara News of the World. Snimka je pokazala da je Johnson pristao dati tu informaciju iako je Guppy, koji je kasnije bio zatvoren zbog prijevare, naveo da želi premlatiti novinara koji je istraživao njegove afere.
Hastings ga je suočio sa snimkom, koja je anonimno poslana Telegraphu, no Johnson se ispričao te je uz prijekor poslan natrag u Bruxelles. Također je pisao recenzije automobila za časopis GQ te skupio 4000 funti kazne za parkiranje automobila koje je testirao.
Morao se ispričati cijelom gradu
Godine 1999. postaje urednik utjecajnog desničarskog časopisa Spectator, a dvije godine kasnije konačno ostvaruje ambiciju i ulazi u parlament. Dok su torijevci čamili u oporbi, njihov tadašnji čelnik Michael Howard želio je iskoristiti karizmu novog zastupnika za Henley u Oxfordshireu.
Ali karijera Johnsona kao mlade zvijezde bila je kratkog vijeka. 2004. g. Howard mu je naredio da ode u Liverpool i ispriča se cijelom gradu zbog članka u Spectatoru koji je dio krivnje za katastrofu Hillsborougha pripisao ponašanju gradskih nogometnih navijača.
Preživio je "Operation Scouse Grovel", kako ju je nazvao, samo da bi ga Howard mjesec dana kasnije otpustio jer je lagao o tvrdnjama da je imao aferu s novinarkom Petronellom Wyatt. U roku od godinu dana vratio se na čelnu poziciju, pod novim vođom torijevaca Davidom Cameronom, ali na njega se sve više gledalo kao na komičara i TV osobnost, a ne kao na ozbiljnog kandidata za vlast.
Zatim je 2008. na izborima preoteo dužnost gradonačelnika Londona iz ruku laburista, tada proeuropskih i proimigracijskih. Ostao je ondje osam godina i stekao međunarodni ugled, čemu su pomogle Olimpijske igre.
Nakon toga je postao jedna od glavnih figura u kampanji za brexit, a zatim šef diplomacije pod Theresom May, koju je zamijenio na mjestu premijerke u srpnju 2019.
"On je briljantan izvođač, ali nije prikladan za dužnost na nacionalnoj razini jer se čini da se brine samo o svojoj sudbini i osobnom zadovoljstvu", rekao je Hastings.
Njegov privatni život u skladu je s karakterom. Ženio se tri puta, 1987., 1993. i 2020., ima najmanje sedmero djece, uključujući dvoje najmlađe rođene u braku sklopljenom 2020. s Carrie Symonds (34), bivšom službenicom za komunikacije Konzervativne stranke.
Tko bi ga mogao naslijediti?
Mediji u Velikoj Britaniji i svijetu već nagađaju tko bi mogao naslijediti premijera Borisa Johnsona, koji je podnio ostavku na mjesto predsjednika britanske Konzervativne stranke.
Kao jedan od favorita spominje se 52-godišnji ministar obrane Ben Wallace, popularniji nego ikad u vrijeme ruske invazije na Ukrajinu kojoj je Velika Britanija velik pomagač.
Iako je uvijek poricao da želi biti na čelu Konzervativne stranke, taj političar koji je prošle godine posjetio i Zagreb, slovi kao iskrena i kompetentna osoba.
Prema anketi koju je u četvrtak proveo YouGov, on bi pobijedio u okršaju sa suparnicima u izboru za čelnika torijevaca.
"Neki od nas imaju odgovornost održati sigurnost u ovoj zemlji, tkogod bio premijer. Stranka ima mehanizam promjene čelnika i ja savjetujem svojim kolegama da ga koriste. U međuvremenu javnost nam neće oprostiti ako ostavimo ministarska mjesta prazna", rekao je u četvrtak.
Kao potencijalna čelnica stranke spominje se i 49-godišnja državna tajnica za inozemnu trgovinu Penny Mordaunt, sudionica kampanje za brexit, koja se od britanskog izlaska iz Europske unije bavi pregovorima o trgovinskim odnosima.
Mordaunt je 2019. postala prva britanska ministrica obrane, a tu je funkciju napustila dolaskom Johnsona na vlast. Ta rezervistica kraljevske mornarice slovi kao dobra govornica. Popularnost među konzervativcima joj raste i smatra je se ozbiljnom zamjenom za premijera.
Prema istraživanju YouGova, nju se smatra drugim najizglednijim kandidatom za vodstvo torijevaca.
Izglede ima i bivši ministar financija
Bivši ministar financija Rishi Sunak, prvi hinduist na toj poziciji, također je u kalkulacijama. On je ostavku dao već u utorak, što ga svrstava među favorite za preuzimanje Johnsonovog mjesta. Sunakovi baka i djed emigrirali su sa sjevera Indije u Britaniju šezdesetih godina. Radio je kao analitičar za Goldman Sachs, a potom u fondovima. U parlament je izabran 2015. godine.
Na Johnsonovom mjestu mogla bi završiti i Liz Truss, ministrica vanjskih poslova koja je zbog ovih događaja napustila sastanak formata G20 na Baliju. Truss, popularna kod torijevaca, nagrađena je mjestom šefice diplomacije zbog rada na funkciji ministrice za međunarodnu trgovinu. Na tom je položaju ta zagovornica slobodne trgovine zaključila niz trgovinskih sporazuma poslije brexita, iako mu se prvotno protivila.
Spominje se i Jeremy Hunt, bivši ministar vanjskih poslova kojeg je Johnson 2019. porazio na kraju utrke za vodstvo torijevaca. Tu je i Sajid Javid, prvi ministar koji je napustio vladu zbog optužbi da je Johnson lagao javnosti o svom znanju o seksualnom uznemiravanju za koje je optužen jedan konzervativac. Taj bivši bankar, također zagovornik slobode tržišta, bio je na nekoliko funkcija u vladi, a zadnje je bio ministar zdravstva.
Premijer bi, tvrde mediji, mogao biti i Nadhim Zahawi, nedavno imenovan ministrom financija nakon sto je vodio uspješnu kampanju cijepljenja u Britaniji. Zahawijeva priča izbjeglice iz Iraka koji je u Britaniju stigao kao dijete izdvaja ga od drugih suparnika. Prošli tjedan kazao je da bi mu bila čast u nekom trenutku postati premijer.
Kako se bira Johnsonov nasljednik?
Izbor je složen. Prijaviti se za mjesto čelnika stranke može gotovo svatko, za kandidaturu je dovoljna nominacija dvoje konzervativnih zastupnika.
O kandidatima konzervativni zastupnici glasaju krug za krugom, a u svakom kandidat s najnižim brojem glasova ispada. Taj postupak traje dok ih ne ostane samo dvoje.
U ranijim postupcima glasalo se utorkom i četvrtkom. O posljednjih dvoje kandidata glasa cijela stranka.
Duljina procesa ovisi o tome koliko se kandidata prijavi. Od odlaska Davida Camerona do izbora Therese May prošla su tri tjedna. Boris Johnson postao je, pak, premijer dva mjeseca nakon ostavke Therese May.