ONO ŠTO je za Franju Tuđmana bila devizna ušteđevina, a za Ivu Sanadera kolekcija satova, za Jadranku Kosor mogli bi biti njezini broševi. Simbol političkog sloma.
Kosor je, ironično, broševe voljela koristiti kao simbole, ali na ovu simboliku očito nije računala.
Tjednik 24sata Express istražio je kod zagrebačkih zlatara vrijednost Kosoričine kolekcije broševa. Otkriveno je da ih ima dvije stotine i njihova vrijednost procijenjena je u rasponu od najmanje 135 pa čak do dvije stotine tisuća kuna.
Neki sugovornici otkrili su da mnogi naručuju skupocjeni nakit za premijerku, iako ona ne bi smjela primati darove skuplje od 500 kuna. Ali čak ni to nije sve.
Glasnogovornik predsjednice Vlade navodno je puna dva mjeseca odbijao odgovoriti na desetke novinarskih upita o porijeklu i vrijednosti tih famoznih broševa. Ne podsjeća li vas to na nešto?
"Premijeru, koliko je sati?"
Kad su mediji otkrili kolekciju skupocjenih satova premijera Ive Sanadera, njegov glasnogovornik Ratko Maček zapleo se u laži kao pile u kučine. Zbog beskrupulozng branjenja neobranjivog, satovi tako nisu postali samo simbol Sanaderova sumnjivog bogaćenja, već i prijetvorne vladajuće garniture.
Kolekcija satova nije prijavljena u Sanaderovoj imovinskoj kartici, premijer nikad nije pokazao račune koji dokazuju da ih je kupio, a još manje odakle mu novac za kolekciju vrijednu čak i 200 tisuća eura, niti je objasnio smije li kao državni dužnosnik primati - ako ih je primao - tako skupe darove za osobnu upotrebu.
Ukratko, bio je to simbolični početak Sanaderova kraja.
"Predsjedniče, koliko je ostalo na računu?"
Na veoma sličan način neprijavljena devizna ušteđevina obitelji Tuđman u Zagrebačkoj banci predstavljala je zadnji čavao u lijesu HDZ-ova korumpiranog režima iz devedesetih, koji se nakon otkrića bankovne djelatnice Ankice Lepej upregnuo da na svim razinama - od političkih, preko medijskih pa sve do sudskih - obrani zadnje utočište Franje Tuđmana: njegovo osobno poštenje.
A sada su na red došli Kosoričini broševi.
Oni su usporedivi sa Sanaderovim satovima točno u onolikoj mjeri koliko je Kosor usporediva s njezinim proskribiranim prethodnikom. Dvjesto tisuća kuna nasuprot dvjesto tisuća eura. Ali princip je prokleto sličan.
"Premijerko, odakle vam broševi?"
U imovinskoj kartici koju je Jadranka Kosor ispunila po stupanju na dužnost broševi se nigdje izrijekom ne spominju. Navodi se tek 200 tisuća kuna pokretnina i 25 tisuća eura.
Međutim, prije nego što je sjela u Sanaderovu fotelju broševa nije bilo na vidiku. Kao što nije bilo ni skupocjenih kostima, preskupih ili lažnih torbica (Kosoričina glasnogovornica još se nije odlučila za točnu varijantu), niti donacija od 250 tisuća kuna kojima su neki ministri pred novinarima opravdavali premijerkin upad na onkološki odjel dječje bolnice u Zagrebu.
Nije Kosor skrivala broševe. Dapače, gurala ih je u javnost gotovo svakoga dana svog premijerskog mandata. Fotokolekcija bilježi gotovo dvije stotine komada. Neki su jako skupi, neki malo manje, ali ipak je najvažnije to što se ne zna njihovo porijeklo.
Koji su broševi kupljeni i koliko su plaćeni? Koji su darovani i kolika je njihova vrijednost? Tko ih je darovao i zašto? Što se očekivalo dobiti zauzvrat?
Tko šuti, taj i laže
I kao da sve to nije dovoljno sumnjivo, Vlada o tim broševima uporno šuti. Kao što se šutjelo o Tuđmanovoj ušteđevini i Sanaderovim satovima. A kad HDZ šuti, onda za to ima dobar razlog.
Naravno, vrijednost Kosoričinih broševa ne može se usporediti sa Sanaderovim satovima. Ali se zato njezino deklarirano poštenje može povezati s njezinim prethodnikom od kojeg su svi nekako očekivali da se razmeće luksuzom. Ne samo satovima, nego i BMW-om, jahtom, cipelama, umjetninama... Od Kosor se to ne očekuje, ali ona to ipak čini. Sve više i sve očitije.
Upadaju u oči njezini broševi, skupi kostimi, upada u oči Fendi torba koja to nije, kao i humanitarna donacija u vrijednosti godišnje premijerske plaće. I kao što je tijekom svoje političke karijere rado novinarima otvarala vrata svog ormara, kao premijerka ih je naglo zalupila.
Nema kredit, nema auto
Istina, premijerka bi mogla imati mnogo ušteđevine. Nema stambeni kredit, naročito u švicarcima, ne toči benzin po deset kuna, nema djece u Bandićevim vrtićima, kao ni supruga na burzi. Sina je zaposlila na HRT-u. Pa možda si onda zaista može priuštiti da svakog mjeseca spiska cijelu plaću u jednom dućanu. Ali zašto se onda o tome šuti? Ili laže?
Kad su novinari otkrili premijerkinu Fendi torbu od dvadesetak tisuća kuna, njezina glasonogovornica Sunčana Glavak prvo je rekla da to nije originalni Fendi, a kad su je upozorili da je nošenje lažnjaka kazneno djelo, odlučila se za novu verziju: premijerka je nosila no-name torbu koja liči na Fendi.
Sanader se, ruku na srce, nikad nije vadio da nosi lažne satove. Niti se to, zapravo, od njega očekivalo.
HDZ-ovi simboli
Kao što se od njegove nasljednice nije očekivalo da broševe pretvori u satove: u vječiti simbol HDZ-ove bahatosti, sumnjiva bogaćenja, prikrivanja i laganja.
Možda se to od Kosor nije očekivalo, ali nas svejedno nije iznenadilo. Ona je ipak godinama učila od najboljeg, kao što je on godinama učio od onoga od koga je sve krenulo.
Pa ako Tuđmanov novac nije bio imovina i ako Sanaderovi satovi nisu bili dio imovinske kartice, zašto bi se onda Jadranka Kosor opravdavala zbog svojih broševa? Bolje da to obavi netko drugi.