Možda spadate u one koje je cijela halabuka oko imovinske kartice, kuće na Prviću i mamine pomoći zapravo potaknula na pristupanje Opusu Dei. Neki vjerojatno misle da bi tako i oni mogli profitirati, a drugima je, pak, zanimljiva pomisao da svoj život predaju djelu Božjem. Kakvi god vas motivi vodili da pristupite ovoj organizaciji, ovo je članak za vas.
Kakvo članstvo želite
Opus Dei ima opciju za svakog interesenta. Naravno, podrazumijeva se da ste odani katolik.
Ako ste uz to mladi, inteligentni, popularni i s dobrim obrazovnim perspektivama, vas će se još dok ste maloljetni početi vabiti da postanete numerarij, dakle, pravi hard-core član Opusa (što, da vas odmah obradujem, podrazumijeva celibat).
A ako ste mladi, ali ne baš inteligentni i obrazovani, za vas je rezervirano mjesto pomoćnog numerarija. Obično su to žene, koje u centrima Opusa imaju ulogu spremačica i sličnih uslužnih djelatnosti za sitnu lovu i skroman smještaj.
Možda imate sve kvalitete da postanete numerarij, međutim, oženjeni ste – vi ćete biti supernumerarij, od vas će se tražiti da pomažete Opusu svojim radom i (naravno) financijama. Ako to već sami niste zaključili, Stephen Bartulica jest supernumerarij, dakle, ne baš srce same organizacije.
Postoje i članovi koji bi htjeli postati numerariji, ali ih u tome priječi obiteljska ili kakva druga životna situacija. I oni bi trebali biti u celibatu i mogu, kao i numerariji, biti pozvani u svećeničku službu.
Kako postajete član
Srednjoškolac ste, aktivno uključeni i u razne crkvene aktivnosti, krenuli ste u neki omladinski katolički centar koji nudi zanimljive programe. Nitko vam neće reći da centrom upravlja Opus Dei, samo ćete odjedanput dobiti skupinu prijatelja koji će se jako zanimati za vaš duhovni napredak. Ti prijatelji su, pogađate, članovi organizacije čija je zadaća da vas privuku u svoje redove.
Vama će se postupno predstaviti Opus Dei u svom najboljem svjetlu. Oni vaši prijatelji sve će vas otvorenije nagovarati da im se pridružite i reći da odbijanje može imati i vječne posljedice.
Ako njihovo navaljivanje upali, vi ćete poslati ono što se u njihovom žargonu zove "zvižduk", odnosno pismo prelatu organizacije (a on je capo di tutti capi) s molbom da vas se primi. Uz pozitivan odgovor, napomenut će vam i da je napuštanje Opusa ozbiljan grijeh.
Sve to događa se prije nego što ste napunili osamnaest godina. Postoje vjerodostojni medijski zapisi, kao i knjige, o osobama koje su pristupile Opusu s 15 ili 16 godina. Guglajte malo imena Eduardo Guilisasti, Isabelle St-Maurice, Jack Valero, nemojte vjerovati meni na riječ.
U ime obitelji?
Praksa se nastavila i nakon što je 1981. westminsterski kardinal Basil Hume u uputama Opusu zatražio da se ne primaju u članstvo maloljetnici prije razgovora s roditeljima. Napokon, godinama ranije Josemaria Escriva, osnivač Opusa, napisao je koliko je spreman mijenjati doktrinu i praksu organizacije: "Kao što je Isus primio svoj nauk od Oca, tako ni moj nauk nije moj, nego dolazi od Boga te se ni jota ni slovce neće nikada promijeniti."
Istina, tek kad postanete punoljetni, možete se obvezati organizaciji. Tu ćete obvezu obnavljati svake godine, a nakon pet godina ona će postati cjeloživotna. Zbog ovih procedura Opus Dei će ponosno isticati da samo punoljetne osobe mogu postati njihovi članovi.
Je li pozitivan odgovor na onaj vaš "zvižduk" značio da ste sada član Opusa? Na to pitanje nećete nikad dobiti nedvosmislen odgovor.
Ima tu još jedna stvar: vama će se već na početku savjetovati da nikome, pa ni svojoj obitelji ne govorite o pristupanju organizaciji. Oni o tome neće znati možda ni godinama. Primjerice, studirate u drugom gradu, tamo ste se već smjestili u nekom od centara Opusa, u potpunosti prihvatili njihov način življenja, a vaši roditelji te detalje ni ne znaju.
Kad obitelj jednom ipak sazna da ste član Opusa, ili će se pomiriti s vašom odlukom ili ćete se međusobno, možda i bespovratno udaljiti. Organizacija nije tu u ime obitelji, vama se čak neće dopustiti da idete na svadbu svog brata ili sestre. Vi ste sada numerarij i Opus Dei je jedina vaša obitelj.
Vaš život u Opusu
"Nikad nisam tajio da sam u Opusu Dei niti je to neko tajno društvo", govorio je prije par godina naš najpoznatiji član ove organizacije. Uzgred, od Hrvata u Opusu znam iz medijskih zapisa još samo za Vuka Brigljevića, fizičara s Ruđera. Uglavnom, Bartuličine riječi (kao i inače) trebate uzeti sa zrnom (to jest šakom) soli: kao prvo, Opus u svojim Statutima (čl. 190 i 191) jasno napominje, osobito mlađim članovima, da ne otkrivaju svoje članstvo nikome osim po dopuštenju prelata. Kao drugo, kako već rekosmo, Bartulica nije numerarij. Poznajete nekoga od njih? Ni ja. Krijete li vi članstvo u nekoj organizaciji i zašto ne?
No sad kad ste član i o tome ne zna baš puno ljudi, evo što vas čeka.
Ima dobrih stvari: nastavit ćete normalno sa studijima i zaposliti se, računajte na pomoć vaše nove obitelji. A ako vas privlači svećenička služba, možda vas prelat i pozove u nju. To ipak možete odbiti bez opasnosti za svoje članstvo ili vječnu sudbinu.
Žrtvovanje u svemu
Ali ima i stvari koje vam se jamačno neće svidjeti. U celibatu ste i morate biti spremni da se selite i u druge zemlje ako Opus tako odredi. Živite u nekom od centara u vlasništvu organizacije i svoj dan započinjete klanjanjem do poda i riječju "Serviam" (služit ću). Tuširate se hladnom vodom, a svaki dan imate i po neko malo "žrtvovanje" u prehrani (ne uzimate desert ili ne stavljate šećer u kavu i slično). I inače se držite svih crkvenih dana posta.
Kad dođe vrijeme počinka pa sve do jutarnje mise, ne razgovarate ni s kim, čak ni ne pozdravljate. Ako ste muško, jednom tjedno ćete spavati na podu. Ako ste žensko, svaki dan ćete spavati na dasci povrh madraca. Jednom tjedno spavate bez jastuka. Ženama je zabranjeno pušenje i odlazak u bar, muškima je dopušteno pušenje, a u bar mogu otići samo radi privlačenja potencijalnih novih članova. O tim kontaktima trebate davati pisane izvještaje.
Pisma koja šaljete obitelji prolaze prethodnu provjeru, a telefonske razgovore obično obavljate u prisutnosti nekog starijeg i pouzdanijeg člana.
Radite normalan posao, a zaradu donosite Opusu. Oni vam daju novac kad vam nešto ustreba, s tim što trebate točno izvijestiti na što ste i koliko potrošili.
I ne smijete čitati što vam padne na pamet – postoji neslužbeni popis od oko sedam tisuća djela za čije čitanje morate tražiti izričito dopuštenje prelata. Tu su, među ostalim, Nietzsche, Voltaire, Hesse, Joyce, Kundera, Hitler (pronađi uljeza), Marx, Nabokov, Stephen King i Hans Küng.
Blagoslovljena bila bol
I onda idu stvari koje će vam se još manje svidjeti, primjerice, ono što se naziva "mrtvljenje tijela". Između ostalog, to može značiti i nošenje lanca sa šiljcima koji se zarivaju u bedra. Teško ćete se ikad više skinuti u kupaće gaćice na plaži, ljudi će razrogačenih očiju gledati vaše ožiljke.
Također se trebate i bičevati jednom tjedno – a ako to želite češće raditi, morate tražiti dozvolu (i znam da vam ovo djeluje kao moj neukusni humor, ali brojni numerariji stvarno traže to dopuštenje). Kažu da se Escriva tako žestoko bičevao da su zidovi kupaonice bili poprskani krvlju.
Ovo je napisao u svojoj knjizi Put: "Blagoslovljena bila bol. Ljubljena bila bol. Posvećena bila bol." Ako volite ovako cool citate, evo još jednog: "Da bi obranio svoju čistotu, sveti Franjo Asiški se valjao u snijegu, sveti Benedikt se bacio u trnje, sveti Bernard uronio u ledeno jezero. Ti, što si ti napravio?"
Ovakvo učenje i praksa u vrijeme pontifikata Ivana Pavla II. Escrivi su pribavili status sveca. Imao je on još raznih drugih izjava koje Vatikan u tom procesu beatifikacije nije htio čuti. Možda i zato što su, gle slučaja, neki ključni vatikanski dužnosnici, uključujući i glasnogovornika Joaquina Navarro-Vallsa, bili članovi Opusa Dei. Tako nisu čuli ni svojedobni mudri Escrivin savjet o postupanju prema njegovoj neposlušnoj tajnici: "Skinite joj gaće i ispljuskajte je po stražnjici!" Ili riječi novopečenog sveca u razgovoru sa svećenikom i negdašnjim članom Opusa Vladimirom Feltzmannom: "Hitlera se nepravedno optužilo za ubijanje šest milijuna Židova. U stvari ih je ubio samo četiri milijuna."
Kuća na Prviću
I za kraj, ono pitanje koje vas možda i najviše zanima prije nego što presavijete papir i pošaljete "zvižduk" prelatu Opusa: hoće li vam kupiti kuću na Prviću? U nedavnoj anketi 60% čitatelja Indexa smatralo je da čuvenu Stephenovu kuću nije kupila njegova mama, nego organizacija iza njega.
Što se tiče novca, Opus ga ima i puno više nego što mu treba za kupovinu takve nekretnine. Osamdeset pet tisuća članova izdašno financijski pomaže organizaciju, a u prošlosti znamo da su španjolski superbogataš Jose Maria Ruiz-Mateos i čileanska megakompanija Larrain Crusat dali Opusu milijune dolara.
Usput, sve organizacije dijelim na one koje podnose financijska izvješća i one, poput Opusa, koje ih ne podnose. Kad netko krene pričati da Opus nema političkih ciljeva, jednostavno priupitajte na temelju čega to tvrdi. Što organizacija radi, čime se bavi i koji su joj ciljevi, jasno se vidi iz financijskih izvješća. Reći će vam da nisu tajna organizacija jer imaju Facebook i web stranicu (i) na našem jeziku, ali nećete nikad saznati otkud im novac i na što on ide. Etiketu kršćanske masonerije Opusu nisu prikačili ljevičari, nego Wlodimir Ledochowski, negdašnji pater general Družbe Isusove.
Uglavnom, da se vratim na temu, postanete li član Opusa, neće vam oni u znak zahvalnosti kupiti ni kućicu za pse, a kamoli kuću na Prviću. Vi njima dajete novac, a ne oni vama. Nikad nitko nije vidio Escrivu da pomaže siromašnima.
I ako vam ništa od toga ne smeta, pišite Fernandu Ocárizu, sadašnjem prelatu, zaslužili ste učlanjenje.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
***
Novu knjigu Indexovog kolumnista Željka Porobije pod naslovom "Žene, majke, kraljice: Kritički pogled na biblijsku etiku" možete nabaviti ovdje.
"Ova knjiga nije klasično ateističko zanovijetanje o biblijskim tekstovima koji promoviraju podčinjenost žena. Ona je, naprotiv, pokušaj da dođemo do onoga što Biblija stvarno govori i da shvatimo temeljnu etičku ideju iza svih tih tekstova. Tek onda možemo reći nešto smisleno o tome koliko knjigu pisanu prije par tisućljeća treba uzeti u obzir u suvremenim raspravama o položaju žena u društvu."