Foto: Facebook/Kate James
SRETAN kraj nikada nije bio moguć za malenog Alfieja Evansa, ali možda ćemo zbog njegovog slučaja naučiti važnu lekciju, piše Michael Coren za CBC News.
Novinar Michael Coren komentirao je slučaj 23-mjesečnog Alfieja Evansa, koji je nakon duge i mučne bitke roditelja za njegov život preminuo sinoć oko 2:30 sati.
"Roditeljska ljubav jedan je od najsnažnijih i najdirljivijih osjećaja koji postoje. Ona je duboka, bezuvjetna, čak i iznimno iracionalna. Stoga je teško zamisliti kako se sada osjećaju Tom Evans i Kate James. Alfie je preminuo rano u subotu ujutro, skoro tjedan dana nakon što su mu isključeni aparati za održavanje na životu", piše Coren.
"Alfie je većinu života proveo na aparatima u bolnici Alder Hey u Liverpoolu. Patio je od neurološkog degenerativnog poremećaja koji je toliko rijedak da još nije u potpunosti definiran, a u budućnosti bi se čak mogao nazvati po malenom Alfieju. Njegov mozak bio je toliko oštećen zbog bolesti da je dječak bio u polu-vegetativnom stanju", navodi Coren.
"Nažalost, ovo nije jedinstven slučaj"
"Nakon nekoliko mjeseci intenzivne njege, s očitom tugom i žaljenjem, bolnica je odlučila prekinuti liječenje i time pustiti Alfieja da umre. Doktori su izjavili da bi svaki daljnji pokušaj liječenja bio uzaludan, bezobziran i nehuman. Nažalost, ovo nije jedinstven slučaj; dođe trenutak u kojem bebe, djeca i odrasli u tako groznim stanjima više jednostavno nemaju budućnosti", piše Coren.
Međutim, Alfiejevi roditelji željeli su odvesti dječaka na daljnje liječenje te započeli dugu i mučnu bitku protiv britanskog zdravstva i sudstva. Sud je odbio svaki njihov zahtjev i u ponedjeljak su Alfieju isključeni aparati.
"Treba preispitati motive Crkve i aktivista"
"U ovom slučaju odvijala su se dva jednako snažna narativa: onaj roditelja, koji su naravno očajnički željeli spasiti svoje dijete, i onaj doktora i medicinskih službenika, koji su se toliko dugo brinuli o dječaku. Jednostavno rečeno, nije bilo loše strane među onima izravno povezanima sa slučajem", smatra Coren.
"Međutim, mogla bi se dovesti u pitanje ljubav i predanost u široj diskusiji i aktivizmu za Alfieja. Britanska i međunarodna Katolička crkva uključile su se u borbu, Alfie je dobio talijansko državljanstvo i podnesen je zahtjev za njegov premještaj u Bambino Gesu, dječju bolnicu u Vatikanu. Papa je čak zatražio vojni helikopter da bude spreman za premještaj dječaka u Rim."
"Kritičari Crkve primijetili su ovu kampanju. Crkva se čini vrlo selektivnom što se tiče ljudske patnje. Kada se od britanske Crkve zahtijevalo priznanje i isprika za godine seksualnog i fizičkog zlostavljanja, proces je trajao godinama. No, u Alfiejevom slučaju Crkva je djelovala brzinom svjetlosti", piše Coren.
"Uznemirujuće reakcije američke političke desnice"
"Uznemirujuće su bile i reakcije američke političke desnice. Oni koji su se ranije protivili javnom liječenju odjednom su se počeli pozivati na državnu podršku životu umirućeg djeteta", navodi Coren.
Kao primjere spominje Mikea Huckabeeja, bivšeg guvernera Arkansasa, koji se protivi zdravstvenom osiguranju za osobe s genetskim bolestima, te bivšeg republikanskog kandidata Teda Cruza, koji je pokušavao podići dobnu granicu za korištenje zdravstvenog osiguranja da bi uštedio novac. Obojica su napali britanski zdravstveni sustav zbog malenog Alfieja.
"Alfie je primao najbolju moguću njegu u Britaniji"
"Zapravo, NHS je potrošio cijelo bogatstvo za održavanje Alfieja na životu i on je primao najbolju moguću njegu. Obitelj poput njegove u SAD-u ne bi imala dovoljno financijskih sredstava ni potrebno osiguranje za takvu njegu", tvrdi Coren.
"Zapravo se u većini ovakvih slučajeva u Britaniji, Kanadi i drugdje doktori i roditelji obično slažu i dijele svoju bol. Vrlo je neuobičajeno da slučajevi završavaju na sudu, a kada se to dogodi, suci na temelju stručnog mišljenja svih upletenih strana donose odluke. To se dogodilo u ovom slučaju, gdje su se brojni doktori iz mnogih zemalja složili da se dječakov život ne može spasiti", navodi Coren.
"Za Alfieja nikada nije postojala mogućnost sretnog završetka, ali možda nas njegov slučaj može naučiti lekciju. Patnja je ponekad neizbježna, ali iskorištavanje te patnje nije neizbježno. Neka se srame oni koji to ne shvate", zaključuje Coren.