CRKVA u Hrvata ovoga puta nije se zadovoljila neizravnim uključivanjem u kampanju i promoviranjem svojih kandidata ravno s oltara. Umjesto toga, biskupi su u javnost poslali jedinstvenu izjavu, u kojoj svim "pravim vjernicima i odgovornim građanima" savjetuju za koga glasati na predsjedničkim izborima.
I iako se u priopćenju Hrvatske biskupske konferencije niti jedan kandidat ne navodi imenom i prezimenom, iz teksta je više nego jasno za koje kandidate će katolici glasati ako "izborima pristupe svjesno i odgovorno", kao što Crkva na njih apelira. Koje, dakle, osobine mora zadovoljiti treći hrvatski predsjednik?
Dobar vjernik i katolik, protiv komunizma i pobačaja, za vjeronauk i neradnu nedjelju
Mora prije svega, prema mišljenju Crkve, biti dobar vjernik i katolik, s obzirom da je Hrvatska ipak zemlja u kojoj se oko 90 posto populacije tako deklarira. Nadalje, mora promicati vrijednosti neradne nedjelje, protiviti se pobačaju, zagovarati vjeronauk u školama, štititi dostojanstvo braka i obitelji i oštro osuđivati zločine totalitarnih režima. S naglaskom na komunizam, naravno, jer ipak je to u Crkvenim krugovima najomraženiji među omraženim režimima.
Važna je i politika predsjednika prema teritorijalnoj cjelovitosti Republike Hrvatske, ističu biskupi, očito se referiravši na granični spor sa Slovencima. Hrvatski predsjednik ne smije, stav je Crkve, ni pod kakvim okolnostima davati ustupke na račun državnog suvereniteta zbog kratkotrajne gospodarske ili kakve druge koristi. A kad su se već dotaknuli "majke domovine", biskupi su također istaknuli i kako predsjednik uvijek mora inzistirati na istini o agresiji na Hrvatsku i o obrani od agresora. Svoju funkciju će predsjednik staviti u obranu, zaključuju biskupi, "dara Božje ljepote koji Hrvatska posjeduje" jer ta ljepota "nije dana na rasprodaju ni na raspolaganje pojedincima koji obnašaju vlast".
Kandidati ljevice ne dolaze u obzir
Stjepan Mesić ove uvjete nikad ne bi zadovoljio, ali on je u otvorenom ratu sa Crkvom otkad je stupio na Pantovčak. Zbog toga su se biskupi valjda i odlučili otvoreno uključiti u potragu za njegovim nasljednikom. Te su svojom izjavom prilično jasno eliminirali pojedine kandidate. Damir Kajin nema šanse, Pusićka isto tako, a Josipović bi možda i mogao proći da se otvoreno nije deklarirao kao ateist.
Vesna Škare Ožbolt također ne zadovoljava uvjete, Slavko Vukšić je nepoznanica, a Borisa Mikšića ionako nitko ne doživljava pretjerano ozbiljno. Nadan Vidošević je u "sivoj zoni"; Bog, obitelj i domovina su mu dragi, ali prema stavu o fašistima i antifašistima bliži je Mesiću nego Crkvi.
Po volji Crkve su, dakle, samo kandidati desnice. Ili u slučaju Milana Bandića "desnice". Upravo se zagrebački gradonačelnik najbolje uklapa u okvir kojeg je Crkva zadala; dobro je poznato kako je Bandiću jedna od najdražih nedjeljnih zanimacija uvijek bilo paljenje svijeća na kamenitim vratima, čime je (između ostalog) i osigurao potporu Kaptola.
Gotovo jednako idealno se u zadani kalup uklapaju i Dragan Primorac i Miroslav Tuđman, ali oni dijele sličan problem kao i Mikšić - malo ih tko doživljava kao ozbiljne kandidate. Ostaje još Andrija Hebrang, koji možda malo zapinje na osudi fašističkih zločinaca (sjetimo se samo njegovog stava o Maksu Luburiću op.a.), ali u očima Crkve to vjerojatno neutralizira vjerovanjem da je Tito najveći zločinac otkad je svijeta i vijeka.