Crkvene "dvore od kuhanog bagrema" u Osijeku građani su platili najmanje milijun i pol kuna

POGODITE tko je, među ostalim, platio obnovu zgrade Vikarijata Đakovačko-osječke nadbiskupije u središtu Osijeka na kojoj se radilo sve osim što se štedjelo? Platili su je, naravno, hrvatski građani.

Prema podacima do kojih smo uspjeli doći, a koji nisu potpuni, Županija osječko-baranjska je 2008. donirala 200.000 kuna za obnovu Vikarijata, a godinu kasnije, dakle krizne 2009. godine, u svrhu Crkvenog luksuza županija je darovala pola milijuna kuna. Već sljedeće godine uslijedila je donacija u iznosu od 200.000 kuna, a poklon nije izostao ni ove godine - 150.000 kuna.

Aktualni gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo (HDSSB) sa osobitim je zadovoljstvom ustvrdio i kako je grad Osijek 2010. godine za obnovu istog objekta u vlasništvu Crkve darovao 200.000 kuna, a istu je cifru Crkva u džep stavila i sljedeće godine.

"Donirat ćemo i dalje"

"To je ono što je donirano otkad sam ja gradonačelnik Osijeka, sa naznakom da ćemo 2012. godine isto donirati ukoliko objekat ne bude gotovo", napomenuo je Bubalo.

Eto, monsinjor Marin Srakić, koji će i sam stolovati u tim "dvorima od kuhanog bagrema" može slobodno, kao i do sada, nastaviti vraćati na početak radove kojima nije zadovoljan. Uostalom, koliko ova država godišnje daje Crkvi, to ni sam dragi Bog ne zna.

"Kao župan obnovu Vikarijata sam dva puta pomogao. Vikarijat je, smatram, itekako potreban i gradu Osijeku i biskupiji. U Osijeku smo, naime, dobili konkatedralu, pa je logično da je dio tih poslova prebačen u Osijek, čime je Osijek dobio na značaju, te su mu stoga za to potrebni i objekti", objašnjava gradonačelnik Osijeka Krešimir Bubalo.

Što su platili s milijun i pol kuna?

Prema procjenama stručnjaka koji je govorio za Jutarnji list, obnova ovog Crkvenog objekta stoji oko 50 milijuna kuna. Inicijalno je trebala iznositi 35 milijuna kuna, no monsinjor Srakić se malo zaigrao prilikom uređenja interijera, pa je cifra ispala 15-ak milijuna veća. Pri tome, možemo pretpostaviti da su građani ove zemlje sa Crkvi doniranih najmanje milijun i pol kuna platili promjenu tapeta kojima monsinjor Srakić nikako nije bio zadovoljan. Ili, recimo, postavljanje pozlate na slavine.

Ističemo najmanje milijun i pol kuna, jer u ovom trenutku nismo još došli do podataka o tome koliko je Grad Osijek darovao 2009. i 2008. godine. No, znamo, primjerice, da je osječko-baranjska županija druga po redu s najvećom miniranom površinom, odmah nakon Ličko-senjske županije. Znamo i da je u dvije krizne godine u toj županiji izgubljeno 10.000 radnih mjesta, kao i to da je industrijska proizvodnja u konstantnom padu. Ili da bi valjalo ulagati u, primjerice, sustav za navodnjavanje.

No, umjesto Crkve, kada je u pitanju pravo humanitarno djelovanje, priskočit će Agelina Jolie. Za razliku od Crkve, ona malo potroši, a puno daje.