BILO je to prošlog mjeseca, samo dva tjedna prije nego što je 19. srpnja u Engleskoj ukinuta većina mjera vezanih za pandemiju. Kraljevska obitelj je odrađivala neku od brojnih protokolarnih obveza, potpuno u skladu sa svim epidemiološkim pravilima.
Nema veze što se mjere ukidaju za dva tjedna, nema veze što ih nitko ne bi pozvao na odgovornost - uostalom, kraljica je pravno i politički neodgovorna, nema tog zemaljskog suda koji joj može suditi - vladajuća obitelj se drži mjera jer je tako propisano i jer se očekuje da oni povedu primjerom. Držali su se mjera do datuma kada su ukinute.
Smatranje vlasti dužnošću i žrtvom, a ne prilikom za ispunjavanje dječačkih snova i korištenje sitnih povlastica upravo je razlika između europskog i balkanskog shvaćanja politike. U Europi, u zemljama koje su nam uzor, ako si na funkciji, moraš biti primjer poštivanja pravnih, moralnih i drugih normi.
U zapadnim državama leti se s funkcije i na samu sumnju u sukob interesa
Prosječnom stanovniku jugoistoka Europe je prilično neshvatljivo da ministri značajnih država, većih i puno bogatijih od naše, gube funkcije zbog sitnih poklona, korištenja službene kartice da bi kupili nove čarape (a novac uredno vrate prvog radnog dana) ili da suprug njemačke kancelarke ide na odmor low-cost kompanijom.
Kancelarka, naravno, ima pravo koristiti vojni avion kada i gdje želi, ali njen suprug smije u njega samo kada protokol to zahtijeva, u državničkim posjetima u koje ide s partnericom. Izvan toga neće se čuti ono naše "imamo slobodno mjesto" ili "pa to ništa dodatno ne košta". Može ili platiti priličnu cifru ili nositi svoj kofer i voziti se privatno, što njemački prvi gospodin, kao očigledno egom neopterećen sveučilišni profesor, i prakticira.
U međunarodnoj diplomaciji postoji cijela vještina odabira državničkih poklona. Naime, kako čak i najveći, poput američkog predsjednika, smiju zadržati samo poklon simboličke vrijednosti, uvelike se razmišlja što pokloniti ako se želi da dragi domaćin dar može odnijeti kući, da je nešto simpatično, no financijski vrlo skromno. Inače ga domaćin mora upisati u državnu imovinu, ponegdje ga samo može komercijalno otkupiti.
Nije čudno da Marić uporno ponavlja da je bio na jahti kod prijatelja
U onim državama koje bi nam trebale biti uzor javna funkcija je žrtva. Javna funkcija je primjer. Jako se pazi da se ne dođe u sukob interesa na javnoj funkciji. Kada hrvatski mediji propituju gdje je i na kojoj jahti boravio ovog ljeta ministar financija Zdravko Marić, potpuno su u pravu. Državni dužnosnik smije primiti samo simboličan poklon, do 500 kuna. Pri tome se darom smatraju novac, stvari, prava i usluge dane bez naknade koje dužnosnika dovode ili mogu dovesti u odnos zavisnosti ili kod njega stvoriti obvezu prema darovatelju. Tako piše u Zakonu o sprječavanju sukoba interesa.
Isti Zakon navodi kako se ne smatraju darovima "uobičajeni darovi između članova obitelji, rodbine i prijatelja", pa stoga ministar Marić ponavlja kako je bio na jahti kod prijatelja. No, zaista, je li ovdje bitna forma ili suština?
Na funkciji nemate što koristiti besplatne usluge poslovnih prijatelja
Ministar je proveo nekoliko dana na jahti Blaža Pavičića, poduzetnika koji je vlasnik ili suvlasnik ili sudjeluje u upravljanju u nekoliko uspješnih trgovačkih društava. Jahta od 22 metra, vrijedna oko 800.000 eura, u vlasništvu je Pavičićeve obitelji, a dan na takvoj jahti sigurno košta preko 500 kuna. Na novinarsko pitanje radi li s državom te da pojasni i koncesiju koju jedna od njegovih firmi ima u Luci Rijeka Pavičić je naveo da koncesije spadaju pod Ministarstvo mora, a ne financija.
Moramo ga ovdje dopuniti: Ministarstvo financija ima nadzornu ulogu u odnosu na sve koncesije, a kada govorimo o poslu opskrbe brodova, koji uključuje skladišta s posebnim pravnim režimima, carinska i trošarinska (čime se isto bave firme u vlasništvu i pod upravljanjem obitelji Pavičić), onda Ministarstvo financija također ima svoju ulogu, i to ne baš malu. No, to i nije najvažnije.
Kome se takav režim ne sviđa, ne mora u ministre
Kao prvo, ministar na funkciji nema što koristiti "besplatne" usluge, pa ni svog prijatelja - kome se takav režim ne sviđa, ne mora u ministre. Zato i postoje državne rezidencije za dužnosnike, da ne bi upali u potencijalni sukob interesa. Drugo, može li sama činjenica da ministar pokazuje kako je s nekim poduzetnikom jako dobar značiti i određenu poruku inspekcijskim i sličnim službama kada kreću u nadzor - znate, uostalom, onu našu poznatu: nikoga ne diraj, jer svatko je nečiji. Može. Realno, biste li vi na mjestu kakvog službenika krenuli u nadzor firme čiji gazda ugošćuje ministra ili biste ipak izbjegli takvo zadovoljstvo i pregledali poslovanje nekog anonimca?
Naravno, u svemu postoji i moralna dimenzija - je li uopće moralno da ministar financija u državi gdje je medijan plaća manja od socijalne pomoći u Njemačkoj pokazuje svoj status ljetovanjem na preskupoj jahti lika s kojim nije životni prijatelj, nego ga je upoznao na nekoj poslovno-političarskoj večeri, dok je već bio na funkciji? To je lijepa poruka onima koji ovo ljeto provode u kontejnerima na Baniji i drugdje - tko vas šiša, ja mogu! Jedan ružan, bahati, balkanski primjer života političarske kaste u siromašnoj zemlji.
Naravno, Mariću se neće dogoditi ništa, a njegovi birači i sami sanjaju tuđe jahte
Ne dvojimo da se ministru Mariću neće dogoditi ništa. Hrpa njegovih glasača, jer demokratski je došao na svoju funkciju, branit će ga jer sami sanjaju da su na funkciji i da ih novostečeni prijatelji zovu na jahtu. Moralnih normi u ovom društvu baš i nema puno.
No, ovo ljetovanje ministra Marića upravo je jedan od razloga zašto smo na dnu Europe i zašto nas svi prestižu. Jer se, po starom običaju koji smo pokupili s Istoka, još iz kasne faze turskog carstva pa preko Jugoslavije, javna funkcija smatra povlasticom i mjestom za sitna i veća zadovoljstva, a ne dužnošću za opću dobit.
Uostalom, političare koji rade na općoj dobiti Hrvati nerado biraju. Previše je onih koji se žele poistovjetiti s političarom koji će bez skrupula uživati u udobnosti jahte novog prijatelja. Oni koji javnu funkciju smatraju dužnošću i žrtvovanjem ionako svoju egzistenciju sve više grade u državama gdje se javna funkcija upravo tako shvaća - Njemačkoj, Irskoj ili Švedskoj.
Što reći o ponašanju ministra Marića, nego se sjetiti starih stihova Azre: "Balkane, Balkane, Balkane moj..."
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.