OPUSTITI ruke, naćuliti uši, isključiti mozak, slušati zavodljiv glas, prepustiti se opsjeni.. Gledati a ne vidjeti... Vjerovati, a ne razmišljati... Tako izgledaju iluzionistički trikovi Ive Sanadera.
Možda je na ovotjednoj Konvenciji izvoznika hrvatski premijer nasjeo na par trikova mađioničara Luke Vidovića, ali on ipak svakoga dana na svakom mjestu demonstrira kako je upravo on, a ne Vidović, najuspješniji opsjenar u Hrvatskoj. Neke od Sanaderovih trikova ne bi mogao izvesti ni David Copperfield.
Otvara nevidljive mostove. Dijeli nevidljive plaće. Provodi nevidljive antirecesijske mjere. Ukazuje na nevidljive izlaze iz krize. Potpisuje nevidljive sporazume. Provodi nevidljive reforme. Dostavlja Haagu nevidljive topničke dnevnike. Šokira publiku nevidljivim komunistima. Hvali se nevidljivim uspjesima. Proglašava nevidljive pobjede.
Sanader pili lijes u kojem je zarobljena cijela država
Upravo ovih dana smislio je novu opsjenu. Proširio je glas o prvim naznakama izlaska iz krize. Dok predsjednik Mesić zajedno s udrugom poslodavaca sve glasnije upozorava kako Hrvatska nije još zapravo ni ušla u pravu krizu, Sanader već najavljuje da smo veoma blizu izlaska. Sličan trik prodao je prije pola godine osnivajući famozno Ekonomsko vijeće koje je trebalo pomoći hrvatskoj Vladi da prebrodi nadolazeću krizu. No, osim što mjesecima nije uvažavao instrukcije njegovih članova, dva mjeseca nije ga uopće sazvao, jer se morao baviti pametnijim stvarima - kampanjom za lokalne izbore. Ekonomskog vijeća ima, ali zapravo nema. Sad ga vidiš, sad ne vidiš.
Tjednima je opsjenar Sanader otvarao i ceste koje vode niotkuda nikamo, kao što je po tko zna koji put pokrenuo radove na mostu koji se ne miče s mjesta. Umjesto da se bori protiv krize - za koju je donedavno govorio da će nas zaobići - borio se u predizbornoj kampanji protiv fantomskih komunista koje nitko nije vidio, osim ako se nije malo bolje zagledalo u premijerovu najbližu okolinu.
Hvali se Sanader i famoznim antirecesijskim mjerama, od kojih još ni jedna nije provedena. A sada ponosno ističe i najnovije 750-milijunsko zaduženje u inozemstvu u "vrlo nepovoljnim makroekonomskim uvjetima", nazivajući to "uspjehom hrvatske Vlade i svih čimbenika koji vode ekonomsku politiku". Odana, iako malo oronula pomoćnica Jadranka Kosor ukočeno se smješka dok zaneseni mađioničar Doktor Sanader zdušno i bez prestanka pili lijes u kojem je - na opće iznenađenje! - zarobljena cijela jedna država. Napeto je. Kako će završiti? Jesmo li u sigurnim rukama?
Pa kako ne bismo bili? Taj slavni opsjenar nastoji nas svakoga dana uvjeriti u vlastitu kompetentnost, iako mu se zna dogoditi da u Saboru ne zna odgovoriti ni na jedno zastupničko pitanje, pa čak ni ono najbanalnije. Recimo, koliko stoji litra mlijeka. Ali to su bedastoće kojima se naš junak ne želi zamarati. On cilja na velike stvari. na velike opsjene.
Zaplješćimo još jednom zecu iz šešira
Sjetimo se, na primjer, kako je čarobnim štapićem stvorio blindirani BMW, pa ga se istim štapićem odjednom riješio, a da nitko još nije dokučio njegovu tajnu: kako ga je kupio, koliko ga je platio, kome ga prodaje... Slično je bilo i sa skupocjenim satovima: sad su tu, sad ih nema. Abrakadabra! Puf! I nestali su. I nitko za njih više ne pita.
Na isti način, kad god mu zagusti, iluzionist Sanader posegne za štapićem i krene iz mađioničarskog šešira vaditi trikove kojima će narodu pružiti relaksaciju i odmak od grube svakodnevice: otvaraju se jame iz Drugog svjetskog rata, progone partizanski zločinci, upozorava na opasnost od ukidanja vjeronauka u školama, prijeti se Sloveniji, kune u očuvanje svakog djelića hrvatskog teritorija, otvara se svađa s Haaškim sudom, najavljuju oštre sankcije za brutalne ubojice, fingira rat s mafijom, upozorava kako će SDP legalizirati lake droge... I nema stajanja. Čim se publika zasiti jedne zabave, on odmah poseže u novu vreću čuda.
Pa ipak, unatoč činjenici da mu je s godinama već uzmanjkalo karata u rukavu, premda je dobar dio ljudi već počeo okretati glavu od njegovih trikova, još uvijek ima dovoljno lakovjernih koji će dolaziti po još i oduševljeno pljeskati na svakog novog zeca kojeg taj šarlatan izvuče iz šešira. Gledat će, a neće vidjeti. Vidjet će, a ipak vjerovati.
I na kraju, kao u svakoj vašarskoj predstavi, publika brizne u plač kad shvati da je prevarena i da je iluzionist Ivo Sanader jedini pobjednik. No, bez ljutnje. To su pravila igre. Nije kriv opsjenar, nego onaj tko njegovim opsjenama vjeruje.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: Siniša Sunara, Sandra Šimunović / Cropix