Antun Lučić bio je hrvatski časnik i mineralog koji se proslavio vani kada je njegovim djelovanjem započeta izgradnja prve naftne bušotine u SAD-u. Njegovo ime vjerojatno je poznatije Amerikancima, i to u angliziranom obliku Anthony Francis Lucas, a tamo ga smatraju ocem naftnog inženjerstva.
Splićanin, ljubitelj pomorstva
Lučić je rođen u Splitu u obitelji pomoraca porijeklom s Hvara. Otac mu se zvao Franjo, odakle je svom engleskom imenu dodao Francis. Kao mali volio je pomorstvo pa je krenuo u politehničku školu u Grazu, a nakon škole postao je mornarički časnik u austrijskoj vojsci.
1879. godine otišao je u posjet ujaku u SAD, ali taj posjet zapravo je postao preseljenje. Lučić se sve više interesirao za rudarske znanosti te se počeo obrazovati kako bi istraživao zlato i kamenu sol. Uskoro je shvatio važnost nafte, pa je istraživao i o nalazištima u kontinentalnom dijelu SAD-a.
Uvažen u SAD-u
Uskoro je pronašao nalazište u Teksasu. Primijenio je tada nove metode bušenja isplakom te nakon nekoliko pokušaja došao do nafte. Dana 10. siječnja 1901. godine, na brdu Spindletop u blizini Beaumonta u Teksasu ostvario je značajan uspjeh u naftnoj industriji.
Njegova bušotina, nazvana "Lucas Gusher", na dubini od približno 347 metara eruptirala je snažnim mlazom nafte koji je dosezao visinu od oko 50 metara. Ova erupcija proizvodila je oko 100.000 barela nafte dnevno i trajala je devet dana prije nego što je zaustavljena.
Ovo otkriće označilo je početak teksaškog naftnog booma i transformiralo Sjedinjene Američke Države u vodećeg svjetskog proizvođača nafte, nadmašivši dotadašnju dominaciju Rusije. U roku od godinu dana područje oko Spindletopa doživjelo je nagli porast broja stanovnika s 8.000 na 60.000, a osnovano je više od 600 naftnih kompanija.
Amerikanci su ga jako cijenili te je pred kraj života uvršten među 200 najzaslužnijih Amerikanaca na području znanosti. Umro je u Washingtonu 1921. godine.