Malezija je danas poznata po svojoj multikulturalnosti i turizmu, a svoju je neovisnost proglasila 31. kolovoza 1957. godine. Bila je to kulminacija dugotrajnih procesa te napora da se ukine britanska vlast. Malezija se uglavnom nalazi na poluotoku Malaji, dok drugi dio zemlje zauzima sjeverni dio otoka Borneo.
Britanska baza za prirodne materijale
Prije nego je postala neovisna, Malezija se nalazila pod britanskom upravom sve od kraja 17. stoljeća. Uskoro su proširili svoju kontrolu na veće područje pa je upostavljena Malajska unija. Tijekom britanske vlasti, glavni fokus bilo je ekonomsko iskorištavanje Malezije.
Naime, tamo se proizvodilo puno gume i kositra kojeg su Britanci lako mogli prodati na drugom dijelu svog Carstva ili iskoristiti u izradi vojne mašinerije.
Završetkom Drugog svjetskog rata mnoge su britanske kolonije odlučile pritisnuti London na priznanje neovisnosti. Doba kolonijalizma bilo je pri kraju, a novi narodi diljem svijeta krenuli su u borbu. 1956. godine postignut je dogovor s Malezijom.
Neovisnost najavljenja za iduću godinu
Dogovorom iz Londona utvrđen je datum. Unutar godinu dana preostale britanske vlasti usvojen je malezijski ustav. On nije samo garantirao svim građanima njihova prava i parlament, već je isto tako definirao granice nove države.
Problem koji je mučio Maleziju u tom trenu bila je demografska heterogenost njezinog naroda. Njeno vodstvo dolazilo je s desnog spektra te nije pronašlo način kako da se svidi glasačima u većinski kineskom Singapuru.
Singapur je bio jedan od najvažnijih centara nove države, no u očima vlasti bio je samo trn u oku. Zato je uskoro odlučeno izbacivanje Singapura iz nove Malezije kako bi se lakše postigle pobjede na idućim izborima. Tako je Malezija izgubila veliki dio gospodarstva i trgovine i morala pronaći svoj novi put.
Dan se slavi kao praznik u cijeloj zemlji, a poznat je i pod nazivom Hari Merdeka. Popraćen je velikim svečanostima, govorima političkog vrha i brojnim manifestacijama.