NA DANAŠNJI dan prije 32 godine, u jeku antikomunističkih, prodemokratskih revolucija diljem svijeta, režim Komunističke partije Kine proveo je neviđeni pokolj na Trgu Tiananmenu, nakon dva mjeseca prosvjeda na čijem se vrhuncu na ovom glavnom trgu glavnog grada Kine okupilo više od milijun ljudi.
Točan broj i identitet žrtava krvavog gušenja prodemokratskih prosvjeda još uvijek je nepoznat, a procjene variraju od 241 (službena brojka koju je objavio kineski režim) do tisuću, pa čak i do 10 tisuća, prema depeši tadašnjeg britanskog veleposlanika koja je objavljena 2017.
No, već se 32 godine provodi politiku službenog zaborava ovog povijesnog događaja. Za službeni Peking, ovaj povijesni događaj kao da se nikad nije zbio. Bilo kakva službena komemoracija strogo je zabranjena, obitelji ubijenih se nadziru, a spominjanje masovnih prosvjeda i masakra koji je uslijedio cenzurira se na društvenim mrežama uz pomoć goleme mašinerije ljudskih moderatora i automatiziranih algoritama. No i to je sve manje potrebno, jer velik dio mladih u Kini ni ne zna što se dogodilo, dok drugi vjeruju da je obračun s prosvjednicima bio opravdan, piše Guardian.
Cenzura ponekad ide do zaista bizarne razine, pa je tako grupa aktivista koja je 2016. pokušala komemorirati godišnjicu etiketama za alkoholno piće dobila zatvorske kazne do tri i pol godine zbog "poticanja subverzije državne vlasti". Njihov zločin? Na boce kineske rakije baijiu stavili su etikete "ba jiu liu si", što na kineskom znači 89-6-4, a što je datum pokolja na Tiananmenu.
Sjećanje na masakr održavalo se u Hong Kongu, sad se i tamo zatire
Jedini dijelovi Kine u kojima se sjećanje na ovaj pokolj održava su oni koji službeno pripadaju Kini, ali imaju autonomiju ili de facto neovisnost: Hong Kong i Tajvan. Ali od velikih prosvjeda koji su uzdrmali Hong Kong od 2019. do 2020. i u toj nominalno demokratskoj pokrajini vlasti pokušavaju izbrisati sjećanje na tragediju kineskog naroda.
Komemoracija na godišnjicu pokolja na Tiananmenu prvi put je u Hong Kongu zabranjena prošle godine, nakon 30 godina obilježavanja , pri čemu je se 2019. godine, prema procjeni organizatora, okupilo lak 180 tisuća ljudi, Službeno, razlog za zabranu prošle, a i ove godine je pandemija koronavirusa. Ipak, tisuće građana mirno su se okupile lani u hongkonškom parku Victoria, kao i svake godine prije toga prkoseći zabrani, ali trudeći se poštivati epidemiološke mjere, odnosno nošenje maski i održavanje distance.
Unatoč tome, jedan od vodećih hongkonških prodemokratskih aktivista, 24-godišnji Joshua Wong, osuđen je prošlog mjeseca, uz još dvadesetak drugih aktivista, na 10 mjeseci zatvora zbog sudjelovanja na ovom zabranjenom okupljanju. Prije toga je osuđen na još 17 mjeseci zatvora zbog organiziranja i poticanja ilegalnih prosvjeda protiv kineskog zakona o izručenju 2019.
A jedna od organizatorica bdjenja za žrtve s Tiananmena, Chow Hang-Tung, jutros je uhićena nakon što je izjavila da planira, unatoč zabrani i prijetnji višegodišnje zatvorske kazne, otići u park Victoria i tamo večeras ponovo održati bdjenje.
>>U Hong Kongu uhićena organizatorica bdjenja za masakr na trgu Tiananmen
Osim nje, hongkonška policija uhitila je u ponedjeljak i 65-godišnju aktivistkinju Alexandru Wong, poznatiju pod nadimkom "baka Wong", nakon što je sama prosvjedovala bez dozvole. Veliki dio parka Victoria je ograđen kako bi se spriječila repriza prošlogodišnjeg bdjenja, a tisuće policajaca raspoređene su po gradu. Muzej posvećen Tiananmenu zatvoren je samo tri dana nakon otvaranja.
Stotine ljudi okupile se unatoč zabrani
Unatoč svemu tome, nekoliko stotina ljudi okupilo se večeras (po lokalnom vremenu) u ovom parku, paleći svijeće i svijetleći mobitelima za žrtve s Tiananmena, javlja Associated Press.
Hongkonške vlasti su, nakon suzbijanja velikih prosvjeda protiv srozavanja autonomije i za veću razinu demokracije u toj kineskoj pokrajini i bivšoj britanskoj koloniji, donijele kontroverzni zakon o nacionalnoj sigurnosti koji predviđa drakonske kazne za prosvjedne aktivnosti koje vlasti drže za subverziju, terorizam, separatizam ili dogovor sa stranim silama.
Iako obračun s prosvjednicima u Hong Kongu nije bio ni približno krvav kao s onima na Tiananmenu 1989. godine, postoje određene zabrinjavajuće paralele, kao što piše Matthew Brooker u kolumni za portal Bloomberg News.
Kao što su kineski studenti koji su se 1989. okupili na Tiananmenu - ali i u 300 drugih gradova diljem Kine, prosvjedujući protiv korupcije komunističkog režima i za demokratizaciju zemlje, nakon obračuna demonizirani kao izdajnici i opasni ekstremisti, tako su i kineski mediji i vlasti pokušali diskreditirati prosvjede u Hong Kongu (koje su također mahom predvodili studenti i mladi aktivisti) kao opasnu zavjeru ekstremista, financiranih od britanskih i američkih obavještajnih službi, koji rade na uništenju kineskog suvereniteta.
Ipak, brisanje uspomene na Tiananmen ići će puno teže u relativno slobodnom Hong Kongu s neovisnim medijima i izraženim prkosom velikog dijela stanovništva prema represiji iz Pekinga.
"Odabrao sam živjeti u istini"
"Ako je glavni stup sustava život u laži, onda ne čudi da je temeljna prijetnja njemu živjeti istinu. Zbog toga se to mora suzbiti strože nego bilo što drugo", napisao je bivši češki predsjednik i čuveni antikomunistički disident Vaclav Havel u eseju Moć nemoćnih iz 1978. godine. Taj je zaključak jednako vitalan danas u kontekstu komunističke Kine kao i tada u kontekstu komunističke Čehoslovačke i drugih zemalja pod kontrolom Sovjetskog Saveza.
Stoga nije čudno da je Lee Cheuk-yan, sindikalni vođa i jedan od organizatora hongkonških bdjenja u uspomenu na masakr na Tiananmenu, parafrazirao upravo Havelove riječi prije nego što je osuđen na 20 mjeseci zbog sudjelovanja u prosvjedima, uz mogućnost dodatne kazne za sudjelovanje na komemoraciji za Tiananmen prošle godine.
"Odabrao sam živjeti u istini", poručio je Lee na sudu prije izricanja presude. Treći od troje glavnih organizatora bdjenja, Albert Ho, također je iza rešetaka zbog sudjelovanja u prosvjedima.
Kinez koji je bio na Tiananmenu odslužio 17 godina zatvora
Zatiranje sjećanja se, dakako, nastavlja i u kontinentalnoj Kini. O tome svjedoči i Fan Baolin, disident koji je pobjegao iz Kine prošle godine nakon što je odslužio 17 godina zatvora zbog sudjelovanja u prosvjedima 1989.
Nakon izlaska iz zatvora, režim ga je nastavio strogo nadzirati, uključujući prisluškivanje mobitela, kamere koje su mu snimale kuću, zabranu napuštanja grada i pritisak na njegovu obitelj da ga odvrati od pomisli na daljnji aktivizam, kaže Fan za Associated Press.
Fan, doduše, nije zatvoren odmah nakon prosvjeda. Dapače, bio je policajac, potom i partijski sigurnosni službenik, a uhićen je 1999. zbog slanja povjerljivih dokumenata nevladinoj organizaciji u SAD-u. Dokumenti su sadržavali evidenciju o kineskim disidentima koji su pobjegli u inozemstvo.
"Jednom kad ste na crnoj listi kineske vlade, pratit će vas cijeli život", kaže 57-godišnji Fan, koji je zatražio azil u neimenovanoj azijskoj zemlji. Iako je sudjelovao na prosvjedima na Tiananmenu, koji su počeli u travnju 1989., napustio je grad u svibnju i tako izbjegao pokolj.
Zhang Xianling je jedna od brojnih majki čija su djeca stradala na Tiananmenu. Njen sin imao je 19 godina kad je ustrijeljen u glavu na Tiananmenu. Zhang je u iduće 32 godine, zajedno s drugim ženama iz inicijative Majke Tiananmena, uzalud tražila da se Kina suoči s ovom traumom. Partija je nametnula kolektivnu amnezija.
>>30 godina od Tiananmena: Pokolj koji je stvorio današnju Kinu
Pokolj na Tiananmenu dogodio se prije točno 30 godina - 4. lipnja 1989. Prosvjedniku s kultne snimke na kojoj prkosno staje pred kolonu tenkova na Trgu Tiananmen do danas se ne zna identitet ni što mu se dogodilo kad su ga nepoznate osobe, vjerojatno policajci, odveli. Ne zna se ni što se dogodilo posadi tenka koja ga je bezuspješno pokušavala zaobići, ali ga nije pregazila.
BBC-jev reporter pitao Kineze prepoznaju li čovjeka ispred tenkova
U uspjeh kineske politike zaborava uvjerio se i reporter BBC-ja John Sudworth prije dvije godine kad je otišao na ulice Pekinga i pitao ljude prepoznaju li sliku čovjeka s tenkom. Jedan za drugim bi se Kinezi - mladi i stari, muškarci i žene - zagledali u sliku i odgovorili mu da je prvi put vide.
"Izgledaju kao strani tenkovi. Nisu kineski", rekao je jedan Kinez.
Jedini koji su mu rekli da su vidjeli sliku bili su studenti sa sveučilišta u Pekingu, gdje su prosvjedi 1989. i počeli. No i oni su mu rekli da je malo Kineza vidjelo sliku.
Na kraju reportaže jedan ga je Kinez, znakovito, prekorio što uopće pokazuje sliku. "Kako se usuđujete pokazati ovu sliku ovdje?" pitao ga je.
Kolumnist New York Timesa i dobitnik Pulitzerove nagrade Nicholas Kristof bio je u Pekingu kad je, kako piše, dobio dojavu da kineska Armija narodnog oslobođenja vrši invaziju na vlastitu prijestolnicu. Uspio je doći na Tiananmen prije vojske, a onda je gledao kako vojnici pucaju iz automatskih pušaka izravno po okupljenom mnoštvu u kojem se i sam nalazio.
"Nikad ne zaboravite kako ste gledali mlade ljude, neke od najboljih i najpametnijih iz te nacije, pune strasti i idealizma, kako ustaju protiv strojnica - i u tom trenutku se grče krvavi i beživotni na tlu", piše Kristof. Vojnici nisu pucali samo na gomilu, nego i na stanovnike koji su užasnuti gledali s balkona i na vozila hitne pomoći koja su prevozila ozlijeđene.
Brisanje 4. lipnja 1989. iz povijesti
"Recite svijetu što se ovdje dogodilo", doviknuo mu je jedan vozač rikše koji je prevozio dvojicu ranjenika u bolnicu.
Reporterka BBC-ja Kate Adie također je bila na Tiananmenu te kobne večeri. "Stotine ljudi slavile su dok su autobusi gorjeli, kao i vojni kamioni. Vikali su, a onda, dok su se vojni kamioni kretali cestom, iz tih je kamiona otvorena vatra", opisala je u svojoj potresnoj reportaži.
"Zbunjenost i očaj vladali su među onima koji nisu mogli vjerovati da njihova vlastita vojska divlje puca na njih", rekla je Adie. "S Trga Tiananmena pucnjava je zvučala kao bitka, ali bila je jednostrana. Linija vojnika bila je suočena s golemom gomilom. Zrakom su odjekivali povici: Fašisti! Prestanite ubijati!"
"Jak plotun hitaca, upravo dok sam napuštala prvu crtu, izazvao je paniku. Mladić ispred mene pao je mrtav. Pala sam preko njega. Druga dvojica ubijena su metrima daleko. Još dvojica su ležala ranjena pokraj mene. Vozila hitne pomoći jurila su prema crti, ali zaustavljena su. Nisu mogla doći na trg. Dvojica bolničara upucana su i ranjena", prepričala je Adie.
No u Kini život ide dalje, kao da se ništa nije dogodilo, a mogućnost da se slični masovni prosvjedi ponove gotovo je nezamisliva. A cilj kineske Komunističke partije je, očito, da ovaj događaj bude potpuno izbrisan iz povijesti.