DANAS ponovno počinje suđenje Branimiru Glavašu i drugima za ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz 1991. godine. Rasprava će se održati na Županijskom sudu u Zagrebu.
Suđenje ponovno počinje od početka jer je sutkinja Tanja Pavelin, koja je vodila suđenje u studenome 2019. godine, izabrana za Visoki kazneni sud.
Sudskim vijećem u ponovljenom suđenju Glavašu i suoptuženicima predsjedat će sudac Dražen Kevrić.
Prethodno suđenje zakazano je nakon što je Vrhovni sud početkom siječnju 2020. ukinuo odluku izvanraspravnog vijeća zagrebačkoga Županijskog suda iz ožujka 2019. prema kojoj se ponovljeno suđenje Glavašu trebalo odvojiti od postupka njegovim suoptuženicima.
Tijekom ovog procesa umrli su brojni svjedoci, sudionici i odvjetnici, a Glavaš je pritvoren nekoliko puta.
Napominjemo da formalno-pravno gledajući, u ovom trenutku Branimir Glavaš nije osuđeni ratni zločinac iako je to ranije bio. Ostaje vidjeti hoće li po završetku suđenja to ponovno postati ili će ovaj put biti oslobođen.
Za što je optužen Branimir Glavaš?
Branimir Glavaš je jedan od osnivača HDZ-a i početkom devedesetih godina bio je ključna osoba u obrani Osijeka u Domovinskom ratu, isprva formalno s pozicije sekretara Sekretarijata za narodnu obranu općine Osijek. Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman u prosincu 1991. imenovao ga je zapovjednikom obrane Osijeka, a par dana prije toga je dobio i čin bojnika. Na kraju je došao i do čina generala bojnika HV-a te je dobio i sedam državnih odličja.
Tijekom Domovinskog rata su snage pod Glavaševim zapovjedništvom izvršile niz svirepih likvidacija osječkih civila srpske nacionalnosti koje su u hrvatskoj javnosti ostale zapamćene pod nazivima “Slučaj garaža” i “Slučaj selotejp”.
Iza tih naziva kriju se stravične priče o tome kako se zarobljene civile tjeralo da piju kiselinu iz akumulatora, kako ih se premlaćivalo i mučilo, kako su mnogi odvedeni u nepoznatom pravcu i zauvijek nestali te kako je bila uobičajena praksa zarobljene civile odvoditi na obalu Drave sa selotejpom preko usta i tamo ih smaknuti metkom u glavu, a onda njihova tijela baciti u rijeku.
Oko toga da su se ta ubojstva, odnosno ratni zločini, događala nema nikakvog prijepora. Zločine ne poriče ni sam Glavaš, ali tvrdi da on za njih nije odgovoran.
Svjedok: Premlatili su me, zalijepili usta trakom i dva puta mi pucali u glavu
Jedan od rijetkih koji je preživio takvo odvođenje na obalu Drave bio je osječki električar Radoslav Ratković kojeg su krajem 1991. iz stana odvela trojica pripadnika Zbora narodne garde. Ratkovića su prvo premlaćivali na njemu nepoznatoj lokaciji, ispitujući ga “tko su četnici s kojima surađuje”, iako nije surađivao s četnicima.
“Jedan me tukao nogom, drugi pištoljem, treći me udarao iz voleja po prsima. Pao sam sa stolice, da bi me jedan od njih dočekao vojničkim čizmama... Digli su me, ponovno posjeli, a onaj ‘pištoljdžija’, kojega tako zovem jer me tukao pištoljem, ponovno me udario. Tukli su me i tukli, ne znam koliko. Kad valjda više nisu imali snage da me tuku - a ja više od tolikih batina nisam ni osjećao bolove - izveli su me opet u onu prvu prostoriju gdje mi je taj ‘šef’ oduzeo osobne stvari”, ispričao je nakon rata Ratković novinaru Dragi Hedlu.
Nakon što su Ratkovića premlatili i de facto opljačkali, ljepljivom su mu trakom zavezali ruke na leđima i začepili usta i teško pretučenog iznijeli ga iz prostorije. Ugurali su ga u auto i krenuli prema Dravi. Tamo su mu ispalili metak s lijeve strane u glavu koji ga nije odmah ubio pa je pao u rijeku.
“Osjećao sam da se gušim, ali kako se dva-tri dana prije toga nisam brijao i kako mi je brada izrasla, ona ambalažna traka nije se dobro držala, opustila se s desne strane i ja sam nekako uspio, iako teško jer mi je jezik s donje strane bio ozlijeđen, izgurati jezikom onu lopticu papira. Koljenima sam dohvatio dno rijeke i izašao glavom na površinu, zinuo i glasno uzeo zrak. ‘Pištoljdžija’ je baterijskom lampom osvijetlio površinu vode. Kad je vidio da sam izvirio, još je jednom ispalio metak i pogodio me kroz otvorena usta, potpuno nevjerojatno, gotovo na istome mjestu kao i prvi put. Dva puta mi je pucao u glavu, ali me nije ubio. Bio sam svjestan da me čekaju, zaronio sam i mislio: moram se nekako držati obale”, svjedočio je kasnije Ratković koji je ipak uspio sve to preživjeti.
Ubijenog proglasili atentatorom na Glavaša
Jedna od žrtava Glavaševih ljudi čak je u notornom Slobodnom tjedniku pokojnog Marinka Božića proglašena teroristom koji je trebao izvršiti atentat na Glavaša, ali je spriječen u posljednjem trenutku.
Naime, Čedomir Vučković je bio satima mučen i premlaćivan u zgradi u kojoj je Glavaš imao svoj stožer te su ga čak natjerali i da popije sumpornu kiselinu iz akumulatora koja mu je izjedala unutarnje organe. Umirao je polako, u strašnoj boli te je u jednom trenutku sakupio posljednje atome snage i uspio istrčati iz prostorije u kojoj su ga mučili, da bi bio upucan i konačno ubijen u dvorištu tadašnjeg Sekretarijata za narodnu obranu. Fotografija njegova leša je završila na naslovnici Slobodnog tjednika na kojoj je proglašen teroristom, iako je bio nevini civil.
Prema svjedočenju kasnijeg krunskog svjedoka protiv Glavaša 1991., tada 16-godišnjeg Krunoslava Fehira koji je bio pripadnik HOS-a, i sam Glavaš se, nakon što je čuo pucnjavu, pojavio u dvorištu nakon Vučkovićeva ubojstva te je naredio da se likvidira i drugi zarobljenik kojega su njegovi ljudi držali u istoj prostoriji i mučili.
Pravosudno raščišćavanje zločina nad civilima u Osijeku započelo je tek nakon što se Glavaš 2005. posvađao sa Sanaderom i osnovao regionalnu stranku HDSSB, što je Glavaš uvijek koristio kao argument da je žrtva političkog progona.