Foto: FAH
ŠEF NAJVEĆE oporbene stranke izvalio je glupost za kakvu bi student prve godine pao na ispitu. Takav čovjek je toliki politički neznalica da je to za Hrvatsku doslovno opasno. Demokratski model, ma koliko ovisio o vlasti, ovisi i o oporbi.
Što se dogodilo? U sklopu konferencije "Hrvatska kakvu trebamo" održana je i panel-rasprava o političkom sustavu u Hrvatskoj. Na njoj se pojavilo i pitanje treba li hrvatskog predsjednika birati izravno ili kroz Sabor. Naime, da objasnimo čitateljima koji nisu proučavali ovo područje – obično se u zemljama gdje državni poglavar ima uglavnom protokolarne ovlasti, isti ne bira izravno kao u Hrvatskoj, već u parlamentu.
Tipičan je primjer Njemačka koja ima kancelarski sustav sličan Hrvatskoj. Za predsjednicu Vlade Angelu Merkel znamo svi, a predsjednik države Frank-Walter Steinmeier valjda je nepoznat i priličnom broju Nijemaca i vjerujem da bi se uredno i neopterećeno mogao prošetati ljeti Opatijom ili Makarskom bez da ga itko prepozna ili gnjavi. Slično je i u Italiji, predsjednik države je biran u parlamentu, a malo će tko znati da je to Sergio Mattarella.
Imamo dva sustava podjele vlasti
U svijetu postoje dva načela podjele vlasti. Što se same podjele vlasti tiče, još je davno Montesquieu zahtijevao da zakonodavna, izvršna i sudska vlast bude organizirana po državnim organima. Oni se trebaju međusobno nadzirati i ograničavati u djelovanju. Jasno je – kada jedan ima svu vlast, onda jao nama građanima. Taj model se razvio u povijesti u dva oblika.
Prvi model čini koncepcija oštre diobe vlasti. Temelji se na ustavnoj primjeni sustava predsjedničke vlade, koji je prvi put izražen Ustavom SAD-a iz 1787. godine. Prema njoj, dioba vlasti traži potpunu međusobnu organizacijsku i funkcionalnu neovisnost zakonodavnih, izvršnih i sudskih organa, odnosno vlasti. Zato SAD nema klasičnu vladu i ministarstva – šef izvršne vlasti je predsjednik države, ispod njega su državni tajnici, i tako se širi piramida izvršne vlasti sve do najnižeg službenika. Sličan model ima Francuska.
Druga koncepcija, koja se temelji na ustavnoj primjeni sustava parlamentarne vlade, dijeli izvršnu vlast na "dvije" glave: vladu i državnog poglavara (predsjednik republike, ali u monarhijama kralj ili princ ili veliki vojvoda). Pogađate – ovaj model povijest vuče iz monarhija, gdje se stoljećima vodila borba između građanstva i plemstva. Danas je u europskim monarhijama izvršna vlast državnog poglavara više simbolička – osim možda u Ujedinjenom Kraljevstvu. Ovaj model su uglavnom prihvatile i europske republike – imaju relativno slabog državnog poglavara koji ima i neke tipične monarhijske ovlasti tipa dodjele odlikovanja i pomilovanja. Takav model ima i Hrvatska.
Da, treba govoriti o ovlastima predsjednika
To gore su dva modela koja ima cijeli demokratski svijet. Postoje i neki izuzeci, tipa polupredsjedničkog sustava kojega smo imali za Tuđmana, gdje je predsjednik Republike imenovao i razrješivao dužnosti predsjednika Vlade i ministre, mogao je presjedati sjednicama Vlade, ali je Vladu ipak i dalje potvrđivao Sabor, a odgovarala je i predsjedniku Republike i Saboru.
A onda se javlja – Davor Bernardić koji ni manje ni više nego u svjetsku ustavnu praksu uvodi – još jedan model!
"Potrebno je predsjednici ili predsjedniku dati ovlasti da se to ne bi svelo samo na protokol ili agroturizam. To je jedan put. Drugi je dvotrećinska većina u parlamentu, možda je to jedini način da se ljudi u parlamentu oko nečega dogovore, ako se ne mogu dogovoriti oko nekih zdravorazumskih dogovora", rekao je Bernardić.
To što je Bernardić rekao legitimno je – ako se predsjednik/predsjednica biraju izravno, neka dobiju veće ovlasti. Ako neće imati nikakve posebne ovlasti – neka se biraju u Saboru. To je razumljiv i prihvatljiv stav. Međutim, Bernardić tu nije stao…
Bernardić - novi ustavni stručnjak ili totalna neznalica?
Ono što Bernardić dalje navodi je urnebesno: "Dajte, naprimjer, predsjedniku ili predsjednici da koordinira tri ministarstva. Da imenuje ministre. Ili ćemo izabrati protokolnog predsjednika, a to možemo u parlamentu."
Dakle, predsjednik najveće oporbene stranke, koja se zalaže za biti vodeća stranka u Hrvatskoj, predlaže u svijetu nepoznat model u kojemu bi izabrani predsjednik imenovao par ministara. Ostale bi predlagao valjda mandatar i birao Sabor, i gdje bi predsjednik ili predsjednica Republike uz živog i zdravog predsjednika Vlade "koordinirali" neka ministarstva?!? Pa bi imali ministarstva kojima upravlja predsjednik i ministarstva kojima upravlja premijer! Koliko bi dana trebalo da se sve to zablokira do kraja?
Nadamo se da je Davor Bernardić ovako bistru ideju negdje, ne znam, patentirao ili dao objaviti u kakvom recenziranom znanstvenom radu?
Ili je istina drugačija: Davor Bernardić nema ni osnovna znanja o politici pa ni o tako elementarnoj stvari kao što je podjela vlasti, gdje postoje dva modela. I gdje se odgovornost na jednoj razini ne može nikako dijeliti na način da jedan ministar ima jednog, a drugi drugog šefa (ne može to ni kod puno jednostavnijih stvari, uči se iz organizacije rada). Nigdje i nikako ne postoji treći model koji je on zamislio. Ako je tako – Davor Bernardić je opasna politička neznalica i treba ga se kloniti, kao i stranke koju vodi, dok je on vodi.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala .