Digao je cijelu Europu na noge kako bi oženio Anu. Tri godine kasnije se opet rastao

Foto: Wikipedia

Na današnji dan 1533. godine u Engleskoj se dogodilo tajno vjenčanje koje je promijenilo tijek britanske povijesti. Bila je to ceremonija dvorske dame Ane Boleyn i engleskog kralja Henrika VIII. Henrik je godinama htio učiniti Anu svojom novom kraljicom, no već je imao ženu.

Muž i kralj Henrik

Englesko Kraljevstvo u 16. stoljeću funkcioniralo je u feudalnom sistemu, baš kao i ostatak Europe. Vlast je držao kralj, a kada bi aktualni kralj umro, njegove dužnosti nasljeđivali bi članovi njegove obitelji, odnosno njegov najstariji sin.

Henrik VIII. postao je 1509. godine kralj Engleske. Iste godine oženio je Katarinu Aragonsku, šest godina stariju ženu koja je nedugo prije toga postala udovica. Katarina se bila udala za Artura Tudora, Henrikovog starijeg brata, no on je iznenadno umro. Plan je bio da se Katarina uda za idućeg sina kako bi se oformio savez.

Henrik VIII. bio je drugi vladar iz dinastije Tudor. Njegov otac ujedinio je zemlju nakon Ratova ruža i pružao stabilnost Engleskoj. Poučen recentnom poviješću, Henrik je znao koliko je važno imati nasljednika.

Brak sa Španjolkom Katarinom nije značio samo da će na engleskom dvoru netko kuhati paellu ili pjevati flamenco. Ona je bila jedna od najpoznatijih princeza u Europi. Njeni su roditelji bili utemeljitelji Španjolske koji su protjerali muslimane s Pireneja te su uživali veliko poštovanje među europskim plemstvom.

Krivio je Katarinu za to što su dobili samo jedno dijete, imao je puno nezakonite djece

Ali, brak je nakon određenog vremena postao nesnosan. Katarina je Henriku rodila samo jedno dijete, i to kćer Mariju. Henrik je bio nezadovoljan i trebao je nasljednika što prije.

Krivio je kraljicu za taj problem. Rekao je da je bila greška oženiti već udanu ženu te da ga Bog tako kažnjava. Henrik je isto tako znao da nije problem u njemu. Njegove noćne avanture bile su legendarne, a bio je poznat i izvan Engleske po svojem promiskuitetu. 

Ali, kralj se uskoro zaljubio. Dvorska dama Ana Boleyn bila je majstorica šarma i ženstvenosti, no kralju se nije htjela u potpunosti prepustiti. Argumentirala je da je ona časna žena te da bi je Henrik trebao učiniti kraljicom prije nego što mu rodi nasljednike engleske krune.

Ana je bila vrijedna sukoba s cijelom Europom

Henrik je uskoro okupio svoj tim svećenika i odvjetnika kako bi papi u Rim poslali dokumentaciju prema kojoj će poglavar Crkve raskinuti brak njega i Katarine. Papa mu to nije odobrio premda je ta odluka bila politička, a ne moralna.

Kako više nije bilo alternativnih metoda, 1530-ih Henrik donosi kraljevski dekret po kojem postaje poglavar Engleske crkve.

Katarina je protjerana u samostan, a Anu je zaprosio. Njihovo vjenčanje bilo je kao iz romantične priče: dvoje ljudi koji nisu mogli biti skupa uspjelo je prijeći sve prepreke i ozakoniti svoju ljubav.

Ali, to je bila farsa te je njihov brak trajao tek tri godine. Ana je više puta bila trudna, no djeca su se rađala mrtva. Jedini put kada je dijete preživjelo bilo je 1533. godine. Ana je rodila vrlo zdravu djevojčicu Elizabetu, ali Henrik nije bio zadovoljan.

Premda nije Henriku dala sina, Ana je bila majka jedne od najvažnijih engleskih kraljica: Elizabete I. Djevičanske

Brak od tri godine

Njegov fokus prebacio se na lijepu Jane Seymour, s kojom je postajao sve bliži, a od Ane se udaljio. Ponovila se ista priča kao s Aninom prethodnicom. Međutim, dok je Katarina Aragonska umrla prirodnom smrću, Ana nije bila te sreće.

Protiv nje i njene obitelji počeo se pripremati sudski slučaj, a kraljica je bila optužena za veleizdaju i preljub. Osuđena je na smrt 1536. godine i dekapitirana je pred engleskom svjetinom.

Henrik je do kraja života imao sveukupno šest supruga. Od dvije se rastavio, dvije je dao pogubiti, jedna je umrla dajući mu napokon muškog nasljednika, a zadnja ga je nadživjela. Njegov odnos prema ženama zauvijek je promijenio vjersku sliku Engleske.

Nakon njegove smrti zemlja je ušla u stoljetni period vjerskih nemira te sukoba između tradicionalnih katolika vjernih papi i novih protestanata vjernih engleskom kralju. Njegove dvije kćeri, Marija i Elizabeta, vodile su Englesku svaka u svom smjeru, no do kraja 17. stoljeća ona je postala prava protestantska zemlja. 
 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.