POLICIJA u Velikoj Britaniji izdala je ovog lipnja upozorenje zbog videoigre Doki Doki Literature, za koju se vjeruje da bi mogla biti povezana sa samoubojstvom 15-godišnjeg dječaka Bena Walmsleyja iz Manchestera. Otac nesretnog dječaka, koji je počinio samoubojstvo u veljači ove godine, rekao je za Manchester Evening News kako vjeruje da je igrica bila ključna za dječakovu odluku.
Ovog rujna mediji u Kolumbiji i diljem svijeta objavili su vijest da su 12-godišnja djevojčica i 16-godišnji tinejdžer izvršili samoubojstvo u razmaku od 48 sati. Sumnja se da su ti slučajevi povezani s igrom Momo, koja se igra putem WhatsAppa.
I dok su ranije gejmeri u dobi od 16 do 26 godina obično postajali ovisni o kompjuterskim igrama, danas se čini da su djeca u osnovnoj školi najranjivija grupa, a opasnosti koje im prijete idu dalje od same ovisnosti. U prethodnom razdoblju uglavnom su igrači bili muškog spola, ali danas igre u istoj mjeri igraju i djevojčice.
Štetan utjecaj kompjuterskih igara za djecu dosad se vezivao uz neprimjerene sadržaje nasilja ili seksualnih iskustava, kao što su ratna igrica Call of Duty ili Grand Theft Auto, u kojima je igračima omogućen seks s prostitutkama koje kasnije mogu pretući ili ubiti kako bi im vratile novac. No nakon širenja ruske igrice Plavi kit, čiji je osnivač uhićen, a pretpostavlja se da je zbog nje više od 130 mladih u dobi od 10 do 16 godina izvršilo samoubojstvo, mediji, stručnjaci i organizacije dodatno upozoravaju roditelje da paze na djecu dok koriste kompjutere, laptope, tablete i mobitele.
Doki Doki Literature – psihološka horor igrica
Doki Doki Literature poznata je i u Hrvatskoj, a neki mediji pišu da bi se mogla dovesti u vezu sa smrću jednog 13-godišnjaka prošle godine.
Igrica je besplatna, ne zahtijeva pristanak roditelja, a do sada ju je skinulo više od milijun korisnika. Igrač nastoji osvojiti simpatije djevojaka, a to postiže na literalnom planu, gdje mu se nude određeni pojmovi te ga se navodi da bira i riječi kao što su patnja, samoća, depresija, bol, suicid.
Otac Bena Walmsleyja za britanske medije izjavio je da je njegov preminuli sin bio strastveni igrač Doki Dokija.
"Ben je bio inteligentno i zabavno dijete sa sjajnim smislom za humor. Želimo samo saznati zašto je to učinio i u ovom trenutku sve ukazuje na igricu", rekao je shrvani otac.
"Likovi u igri sugeriraju određene stvari i modele ponašanja, a igrač odlučuje što će napraviti", ispričao je otac te objasnio kako igrica zavede djecu te im virtualni svijet pretvori u stvarni.
Škola Philips High School, koju je pohađao nesretni Ben Walmsley, izdala je upozorenje vezano za ovu igru nazvavši je psihološkom horor igrom kojoj je samoubojstvo glavna značajka.
"Igra može poticati suicidalne misli kod mladih ljudi koji su emotivno ranjivi. Molim vas, redovito nadgledajte i provjeravajte kako djeca koriste internet", stoji u upozorenju škole, a inspektor tamošnje policije Jude Holmes potvrdio je da ta igra predstavlja rizik za mlade ljude koji su emotivno nestabilni.
Momo – nasljednik Plavog kita
Još jedna igra izaziva zabrinutost roditelja diljem svijeta. Riječ je o igri Momo, koja se igra putem WhatsAppa tako da sudionici dobivaju i šalju uznemiravajuće slike te sugerira različite radnje. Igra koju mnogi nazivaju nasljednikom Plavog kita počinje tako što se korisnici izazivaju da kontaktiraju s Momom. Nakon što djeca stupe u kontakt s Momom, dobiju seriju ozbiljnih izazova, a ako odbiju, slijedi im kazna i na telefon im počinju stizati prijeteće poruke i zastrašujuće fotografije.
Na Momovom WhatsApp profilu nalazi se slika lutke izobličena lica i buljavih očiju koju je izradila japanska tvrtka Link Factory, no ona nema veze s igrom.
Niz samoubojstava djece nakon što su igrala Momo
Slučaj dvoje djece iz Kolumbije s početka teksta nije jedini. Prošlog srpnja mediji su pisali o samoubojstvu 12-godišnje djevojčice u Argentini za koje se vjeruje da je također povezano s igrom Momo. Nesretna djevojčica objesila se na drvo u dvorištu obiteljske kuće u Ingeniero Maschwitzu, 48 kilometara udaljenom od Buenos Airesa.
Sljedećeg mjeseca mediji su izvijestili i o samoubojstvu 18-godišnjeg tinejdžera Manisha Sarkija u Indiji. Prema pisanju Hindustan Timesa, taj student privatne škole pronađen je na osamljenom mjestu nedaleko od doma u Darjellingu s riječima "obješeni čovjek", "iluminati" te imenom djevojke na zidu prostorije u kojoj je pronađen. Članovi njegove obitelji i prijatelji potvrdili su da je igrao Momo. Tamošnja policija potvrdila je da istražuje povezanost samoubojstva s igrom.
Vjeruje se da je igra najviše raširena u Južnoj Americi. Prema pisanju The Suna, igra se pojavila u Meksiku, Argentini, SAD-u, Francuskoj i Njemačkoj.
Igra koja je započela na Facebook grupi
Posebna jedinica za istraživanje informatičkog kriminala u meksičkoj državi Tabasco tvrdi da je cijela igra započela na jednoj Facebook grupi.
"Nekoliko korisnika potvrdilo je da, ako pošalješ poruku Momi na mobitel, dobit ćeš odgovor s nasilnim i agresivnim slikama. Neki su potvrdili da su dobivali i prijeteće poruke u kojima se tvrdi da će im biti otkriveni osobni podaci", tvrdi UIDI.
"Nemoj dodati Momo"
I španjolska policija izdala je upozorenje vezano za igru Momo, kao i tamošnja Guardia Civil. Na Twitteru su napisali: "Nemoj dodati Momo. Ako je snimiš u svoje kontakte, pojavit će ti se portret čudne žene. To je posljednji viral s WhatsAppa koji je u modi među tinejdžerima."
No usprkos upozorenjima, još mnogo toga nije jasno o Momi. BBC piše kako se zna da je povezan s najmanje tri broja u Japanu (+81) i dva u Južnoj Americi – jedan iz Kolumbije (+52) i jedan iz Meksika (+57).
Prema UIDI-ju, opasnosti od Mome su sljedeće: krađa osobnih podataka, poticanje na samoubojstvo ili nasilje, uznemiravanje, iznuđivanje i uzrokovanje psihičkih i fizičkih poremećaja kao što su depresija, nesanica, anksioznost i sl.
Stručnjaci za informatički kriminal upozoravaju da se ne uključuje u lance poruka te da se ne odgovara na poruke nepoznatih ljudi.
Psihologinja Roje: Adolescenti su skloni misliti da im se ništa neće dogoditi
O opasnim igrama te što učiniti kako bi se od njih zaštitilo dijete, razgovarali smo sa psihologinjom Mijom Roje iz Poliklinike za zaštitu djece i mladih te dječjom pravobraniteljicom Helencom Pirnat Dragičević. Obje su savjetovale što bi odrasli trebali napraviti po pitanju opasnih igara te upozorile na važnost dobre i otvorene komunikacije roditelja s djecom.
Mia Roje je u razgovoru za Index rekla da ne ulazeći ni u jedan konkretan slučaj i igru, o "mračnim" igrama gotovo svakodnevno čuju od svojih pacijenata, uglavnom u kontekstu toga da su nešto pročitali i čuli ili su roditelji zabrinuti i traže savjete.
Djeci i mladima posebno su, kaže, zanimljivi novi uzbudljivi sadržaji, a kad se govori o agresiji, smrti, samoozljeđivanju i sličnim temama, to i kod odraslih pobuđuje interes. Velika je, navodi, odgovornost svih odraslih, a osobito medija, za to kako će izvještavati i govoriti o tome jer pretjerano senzacionalistički pristup često izaziva upravo kontraefekt te umjesto prevencije, može upravo potaknuti djecu i mlade na opasne aktivnosti.
"Razvojno je normativno da adolescenti teže traženju uzbuđenja, upuštanju u rizična ponašanja, da im je vrjednija kratkoročna posljedica poput popularnosti u društvu vršnjaka koji su im od velike važnosti, od nekih ozbiljnih negativnih posljedica do kojih može doći u budućnosti. Obilježje razvoja adolescenata je također osjećaj vlastite neranjivosti, što znači da su skloni misliti 'ma neće se meni ništa dogoditi', čak i kad su svjesni objektivnih opasnosti na razini znanja", objasnila nam je psihologinja Roje.
Istaknula je kako adolescenti intenzivno istražuju svoj identitet, često eksperimentiraju i važno im je da pripadaju nekoj skupini, osobito ako se ona smatra posebnom ili superiornom na bilo koji način.
"Djeca ne shvaćaju da je smrt nepovratna"
"Ako se u igru ne može uključiti bilo tko, nego se adolescentima stvara dojam da su posebni i odabrani, ako su morali izvršiti dodatne zadatke da bi se potvrdilo da 'zaslužuju' pripadati nekoj skupini igrača koju smatraju elitnom, veća je vjerojatnost da će biti privrženi toj skupini i da će posebno cijeniti svoje članstvo, odnosno bit će im teže prekinuti ga. Mnogi adolescenti vjeruju da su njihova iskustva posebna i jedinstvena u svijetu, da ih nitko ne razumije. Adolescentima je zbog razvoja potrebno dosta spavanja, a pojedine igre drže ih budnima i usmjerenima na igru, čak i u gluho doba noći. Netko tko konstruira ovakve igre, zna sve ovo navedeno i puno više od toga. Da sažmemo, zna kako smanjiti valjanost prosudbe mlade osobe, učiniti da se osjeća posebno i da joj je važno pripadati nekoj skupini, zna kako potaknuti uzbuđenje i rizično ponašanje. Vezano za navode o samoubojstvu zbog neke igre, ne možemo isključiti tu mogućnost", upozorila je Roje.
Objasnila je kako djeca u dobi do 11-12 godina nemaju kognitivni kapacitet za shvaćanje da je smrt nepovratna (ne može se "predomisliti"), trajna i vječna.
Djeca koja, kaže, spominju samoubojstvo, nekad imaju ideju da će se "malo odmoriti, čekati da nešto prođe", "osvetiti svima koji ih gnjave", "gledati svoj sprovod da vide tko je došao i je li im žao" i slično.
"Adolescenti, iako bolje shvaćaju apstraktne pojmove, pa tako i smrtnost, uslijed kratkih i intenzivnih emocija koje često proživljavaju i sklonosti impulzivnom ponašanju, također mogu imati po sebe štetna, čak i suicidalna ponašanja, bez prave želje da se ubiju. Djeca i mladi koji se ubiju povodom igranja neke igre uglavnom su, iako ne nužno, od ranije ranjiva, primjerice žrtve nasilja od odraslih ili druge djece, povučena su, depresivna, anksiozna, izolirana od prijatelja i slično. Takva djeca obično su sugestibilnija i podložnija utjecaju", kazala je Roje.
"Roditelji mogu primijetiti da dijete skriva ruke zbog porezotina, da noćima ne spava"
Zbog toga je, naglašava Roje, kao i za većinu stvari u životima djece i mladih, odnos s roditeljima od iznimne važnosti. Važno je, navodi, otvoreno pristupiti svom djetetu i pitati je li čulo za ovakve igre, nakon čega može uslijediti razgovor i rasprava kroz koje će se potaknuti kritičko mišljenje.
"Može ih se pitati koji su plusovi i minusi igranja takvih igara. Važno je slušati i dati mladima priliku da nas nauče gledati svijet iz svoje perspektive – oni o tome uglavnom uživaju, u toj ulozi podučavanja. Dakle, temu nikako ne bih izbjegavala, dapače, o njoj je važno govoriti, ali na jedan pribran i staložen način. Ne bih je prezentirala senzacionalistički, poput: 'Djeco, slušajte o igri koja oduzima živote, nemojte je nikad igrati'", savjetuje Roje.
Roditelji, kaže, mogu primijetiti da dijete skriva ruke zbog porezotina, da noćima ne spava, da je uznemireno i da se osamljuje.
"Ako saznate da je vaše dijete ili neko drugo dijete u opasnosti, obratite se nadležnim institucijama za pomoć. Ako imate neke sumnje, a ne znate kako priči djetetu, što učiniti, obratite se stručnoj službi u školi ili drugoj stručnoj osobi. Nikako ne posramljujte dijete zbog ovakvih aktivnosti, mora se osjećati dovoljno slobodno da vam se povjeri. Za sva dodatna pitanja, nedoumice i podršku, nazovite Hrabri telefon za mame i tate na 0800 0800 svakog radnog dana od 9 do 20 sati ili im se obratite putem chata/maila/foruma", poručila je psihologinja Roje.
Pravobraniteljica za djecu: Uznemirujuće poruke prijavite policiji
Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević rekla nam je, pak, da s obzirom na uznemirujući sadržaj i opasnosti koje se prema medijskim napisima povezuju s navedenim igrama, preporučuju svima koji se susretnu s uznemirujućim porukama ili prijetnjama na internetu da o tome obavijeste policiju.
"Apeliramo na roditelje i nastavnike da redovito razgovaraju s djecom o mogućim rizicima na internetu i da podsjete djecu na nužni oprez pri komuniciranju putem društvenih mreža. Važno je ohrabriti djecu da se povjere roditeljima ako se susretnu s neprimjerenim ili zastrašujućim porukama. Roditelje koji nam se javljaju u vezi sa sličnim problemima također upućujemo i da se za više informacija o zaštiti djece na internetu obrate Centru za sigurniji internet koji ima besplatni telefon za savjetovanje 0800 606 606, a na njihovoj stranici https://www.csi.hr/ ponuđena je i mogućnost za anonimno prijavljivanje nezakonitih sadržaja na internetu", kazala je pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević u razgovoru za Index.
U sklopu Klinike za psihijatriju KBC-a Zagreb djeluje Centar za krizna stanja i prevenciju suicida, gdje se može doći bez najave i uputnice između 8 i 20 sati ili nazvati telefonom 01 2376 470 od 0 do 24 sata. Stručna je pomoć dostupna i u udruzi Životna linija telefonskim putem na broju 0800/123-123 svakim radnim danom od 10 do 22 sata, kao i putem e-maila: pomoc@pomoc.hr.