PREDSJEDNIK RH Zoran Milanović proteklih je tjedana - da, to traje već tjednima - podigao buru u hrvatskoj javnosti svojim obračunom s nizom političara i političarki, nevladinih udruga, javnih intelektualaca, medija i novinara.
>> Tako govori Milanović: Magarci, narikače, fejkeri, nasilnik, ništarija, kruhoborci...
S izuzetkom početnog plotuna upućenog na adresu HDZ-ovog predsjednika i premijera vlade RH Andreja Plenkovića, Milanović se obračunavao isključivo s liberalnim i lijevim akterima u javnom prostoru Hrvatske, počevši sa saborskim zastupnicama Marijanom Puljak i Dalijom Orešković ("samodopadne narikače" itd.), a završivši (zasad) s urednikom Indexa Nevenom Barkovićem ("ateistički agitator" itd.).
>> Milanović: Orešković i Puljak su samodopadne narikače, takvi ljudi su za promatranje
>> Milanović o udruzi BABE: Neukusno ime, samo samodopadna osoba može dati to ime
>> Milanović: Druker Puhovski je doprinio tome da bezazleni mladići budu zatvoreni
>> Milanović o uredniku Indexa: To je ateistički agitator, ja to smatram nasilnim
Sve je počelo zbog Kovačevićevog kluba u Slovenskoj ulici
Razlog Milanovićevom verbalnom mahnitanju pred novinarskim mikrofonima, pa onda i na Facebooku u onim danima kada nije u prilici stati pred novinare, svima je očit: predsjednik se jako uzrujao zbog toga što značajan dio lijevo-liberalne javnosti nije blagonaklono gledao na njegovo posjećivanje sada već notornog privatnog kluba Dragana Kovačevića, uhićenog šefa Janafa, u Slovenskoj ulici u Zagrebu.
Milanović je to proglasio nevažnom temom, iako je riječ o lokaciji na kojoj je, prema objavljenim informacijama, napravljena primopredaja mita i na kojoj se nalazi i brojač novca. Pored toga, Milanović nije bio transparentan oko svojih boravaka u Kovačevićevom klubu, u koji je išao i tijekom lockdowna, nego je svakih nekoliko dana mijenjao i nadopunjavao svoju priču, na kraju ipak ostavši javnosti dužan odgovore na neka ključna pitanja.
>> Ovi ljudi bili su u klubu na dan predaje mita. Snimljen dogovor Peteka i Kovačevića
>> Milanović se sjetio točnog dana kad je bio u klubu
Milanovića kritizira lijevo-liberalni spektar jer desnica ne vidi problem u korupciji
Zato nije ostao dužan skoro pa nikome tko ga se zbog toga od kraja rujna do danas usudio kritizirati. Vrijedi primijetiti da su te kritike pretežite dolazile iz lijevo-liberalnog spektra javnosti, što ne iznenađuje jer hrvatska desnica, samozvani domoljubi, s korupcijom i nema nekih velikih problema. Uostalom, stožerna stranka hrvatske desnice HDZ je ishodište korupcije u Republici Hrvatskoj, a zbog pljačke države je i nepravomoćno osuđena, no ipak i nakon toga pobjeđuje na izborima i vlada Hrvatskom.
Ljubav domoljuba prema Hrvatskoj uvijek je bila poput ljubavi nasilnog muža prema ženi koju redovito tuče, pa zato glasači s te strane političkog spektra nikad nisu kažnjavali svoje političke favorite zbog pljačke naroda i države. Uostalom, neupitni idol te scene je Franjo Tuđman, koji je predsjedao nad pljačkaškom privatizacijom koja je nepovratno uništila hrvatsku industriju i ekonomiju, od čega se Hrvatska nije oporavila ni do danas. Desni dio političke scene također ne zanima ni funkcionalna pravna država, koju je baš on i uništio, tako da su mu sve zamjerke koje na Milanovićev račun dolaze u vezi s njegovim henganjem u Kovačevićevom klubu bespredmetne.
No ako hrvatske desničare ne zanimaju stvari poput sukoba interesa, pogodovanja, mita, korupcije i pljačke države - osim, naravno, ako u tome mogu sudjelovati i omastiti se na račun naroda koji navodno jako vole - itekako ih zanimaju prizemni verbalni obračuni s onima koje smatraju neprijateljima Hrvatske, onima koji "mrze sve hrvatsko" i koji "nikad nisu željeli Hrvatsku".
Desničari odjednom oduševljeni Milanovićem
Zbog toga je proteklih dana njima prethodno omraženi Milanović odjednom postao "naš precjednik". U cijeloj gunguli koju su izazvali Milanovićevi kolerični ispadi i napadi, kojima se pokazao kao nešto elokventnija verzija Damira Krstičevića, ostalo je tako u drugom planu da je Milanovića odjednom prigrlio značajan dio domoljubne desnice, napose onaj koji nije direktno navezan na HDZ.
Dovoljno je pogledati što se proteklih dana objavljuje na desničarskim portalima i što o Milanoviću pišu poznatiji desničarski kolumnisti. Milanović je, primjerice, dobio pohvale od desničarskog kolumnista Zvonimira Hodaka, poznatog po objavljivanju tekstualnih kupusa pod nazivom Lijevom našom, u kojima se svaki tjedan obračunava s novinarima koji mu nisu po volji, prepričava što je pročitao na Facebooku i širi gluposti. Zapravo, može se reći da Hodak u tjednom ritmu radi nešto slično onome čega se protekla dva tjedna dohvatio Milanović pa ne čudi što je Hodak konstatirao da je "Milanović je ovih dana iskren i za klasu bolji od Mesića i Josipovića".
Milanović koristi retoriku desničarskih kolumnista
Milanovića je kao svojeg sada prepoznao i književnik Hrvoje Hitrec, koji svakog ponedjeljka objavljuje kolumnu na opskurnom portalu nečega što se zove Hrvatsko kulturno vijeće, pa je u najnovijoj konstatirao da se "od Zokija nenadano pojavio suverenistički naboj, ma govori čovjek kao da čita ovu kolumnu". Hitrec je konačno u pravu jer ono što Milanović u javnosti ispaljuje od kraja rujna doista zvuči kao standardni sadržaj tekstova marginalnih desnih kolumnista, što je primijetio i Davor Dijanović, mlada nada desničarske kolumnistike, koji je svoje predvidljive i suhoparne kolumne svojedobno ukoričio u knjizi pod nazivom Hrvatska u žrvnju Jugosfere.
"Milanovićev obračun s ljevicom argumentima desnice", naslov je novog Dijanovićevog teksta, u kojemu između ostaloga možemo pročitati i sljedeće: "Ne želeći ulaziti u možebitne stvarne razloge obračunskog pohoda, teško je ne primijetiti kako Milanović gađa 'u sridu', do te mjere da bi se ponekad moglo zaključiti kako je svih ovih godina bio redoviti čitatelj desnih kolumnista. Naime, sve što Milanović trenutno govori već su ranije mnogo puta primijetili desni kolumnisti i komentatori."
Obratimo za početak pozornost na činjenicu da se Dijanović odmah ograđuje od same pomisli da se pozabavi "stvarnim razlozima obračunskog pohoda" predsjednika RH, još jednom demonstrirajući moralne i intelektualne dosege hrvatske desnice kada je riječ o funkcioniranju institucija i korupciji. No nakon toga je Dijanović posve u pravu da Milanović već danima, poput istrenirane papige, zapravo ponavlja ono što Hodak, Hitrec, Dijanović, Tihomir Dujmović i ostatak domoljubnih kolumnista štancaju već godinama. Naravno da je preuzetno njihove standardne tvrdnje nazivati "argumentima", ali je definitivno riječ o istoj suludoj retorici i staljinističkom žaru za progonom kakve demonstrira Milanović.
Do jučer su ga demonizirali, danas ga obožavaju
Da je Milanović svojim nedavnim istupima našao nove obožavatelje pokazuje i notorna emisije Vinkovačke TV Demokracija, koja je od početka svojeg postojanja između ostaloga bila posvećena demoniziranju Zorana Milanovića.
>> "DEMOKRACIJA" Najluđa emisija na domaćim televizijama nenamjerno otkriva sav očaj Hrvatske
Godinama su ga gledatelji koji zovu u eter vrijeđali na najgori način, otprilike s invektivama kakve sada naveliko ispucava sam Milanović, no sada ti isti gledatelji o aktualnom predsjedniku govore s najvećim uvažavanjem i daju mu podršku da nastavi svoj obračun s, kako oni to vide, izdajnicima Hrvatske.
Stvari postaju prilično zabavne kada se pak pogled spusti u kloaku komentara na Facebooku i članaka na desničarskim portalima, u kojima je Milanović odjednom postao omiljen preko svake mjere.
Stoga donosimo nekoliko reprezentativnih komentara inače ljutih desničara i zadrtih katolika, kojima je Milanović do prije mjesec dana bio utjelovljenje Sotone na Zemlji.
"Pa ovo je užitak slušati... samo naprijed... gazi sve...", "Milanovic je u pravu.", "Ne daj se Zoki. Reci im što ih ide i što im je već trebalo odavno istresti istinu u lice. Gazi.", "Draži mi je ovakav Milanović nego briselski ćato. GONG i Oreškovićku pa onu pravobraniteljicu nitko nije ovako sprašio.", "Više je rekao u 3 dana nego Kolinda u cijelom mandatu. Ako shvati da je "antifašizam" floskula i da su partizani bila peta kolona bit će to hrvatski Orban", itd.
Stvari su u adoraciji Milanovića otišle toliko daleko da desničare na razum mora pozivati jedan Bujanec
Adoracija koju Milanović sada doživljava među desničarima postaje i karikaturalna, što se najbolje može vidjeti na primjeru Marijana Knezovića, hercegovačkog studenta ekonomije u Zagrebu i obožavatelja ratnog zločinca Slobodana Praljka. Knezović se predstavlja kao "aktivist za prava Hrvata u BiH", žestoki je protivnik abortusa i općenito zastupa ekstremno desne stavove, ali mu Milanović itekako imponira pa je jučer objavio post na Facebooku u kojemu se hvali svojom fotografijom s Milanovićem i oduševljeno ističe da je Milanovićevo krsno ime "Marijan".
Primjera kako Milanović svojim mahnitanjem izaziva orgazam na desnici je pregršt, no nema im smisla davati više prostora nego što su već dobili. Iznad navedeno vjerodostojno ilustrira kako je dojučerašnji "veleizdajnik" Milanović, koji je Hrvatsku nazvao "slučajnom državom" i "štitio udbaše", što su mu njegovi novi fanovi godinama žestoko zamjerali, postao "naš precjednik" koji "gazi" sve one koji "mrze sve hrvatsko". Jedino je šteta što Milanović nije doktorirao jer teško da bi nove obožavatelje predsjednika RH išta više oduševilo nego da svaki put kad spomenu njegovo ime kažu "doktor Zoran Milanović". U njemu vide maltene reinkarnaciju Tuđmana i hrvatskog Orbana, što još jednom otkriva kratku pamet domaće desnice, koju prvenstveno nose primitivne emocije.
Stvari su otišle toliko daleko da u međuvremenu jedan Velimir Bujanec, iz izolacije zbog zaraze koronavirusom, mora na Facebooku koriti ostatak ekstremne desnice zbog toga što su tako lako skočili Milanoviću u krilo i počeli mu sisati bradavice.
Što nam instantna ljubav za Milanovića govori o hrvatskoj desnici?
Iz svega toga se nameću dva ključna pitanja. Prvo je što novootkrivena ljubav prema Milanoviću govori o našim domoljubima. Zapravo ništa novo: ponovno dokazuju svoju prevrtljivost, pubertetsku emocionalnost, shvaćanje politike kao konstantnog progona neistomišljenika, podanički mentalitet u kojemu je i najmanja naznaka autoritarnosti i prgavosti dovoljna za proskinezu pred novim Velikim Vođom.
Druga stvar koju instantno obožavanje Milanovića otkriva jest da je ekstremna desnica u Plenkovićevom HDZ-u ipak izgubila svoja uporišta, ne zato što su Plenkoviću doista ideološki mrski, nego zato što se s glasnim filoustašama i katolibanima u stranci jednostavno ne može računati na europsku karijeru, što je vječni san aktualnog premijera. Zato se sada ta ekipa ukrcava na Milanovićev vlak, ali je upitno koliko su u njemu zaista dobrodošli.
Što smo doznali o Milanoviću? Ništa novo
Naime, dolazimo do drugog ključnog pitanja: što o predsjedniku Milanoviću govori da ga desničari odjednom kuju u zvijezde, dok se obračunava s onima kojima je nominalno ideološki bliži?
Nažalost, ni o Milanoviću ne doznajemo ništa novo jer on je odavno pročitana knjiga.
>> Milanović je konačno prestao glumiti ljevičara i sada može biti tuđmanist
>> Prava samodopadna narikača je Zoran Milanović
>> Milanović lekcije dijeli kome stigne. Podsjećamo kakvu je štetu radio
Ideološki konfuzan (proglašavao se liberalom, kalvinistom, socijaldemokratom itd.) i kreativno potkapacitiran (zato reciklira tuđe napade na svoje trenutne mete), ali zato pun sebe i snobizma, Milanović je oduvijek prvenstveno bio karijerist i egomanijak kojemu je najvažniji u životu - Zoran Milanović. Zato mu je i bilo moguće od Tuđmanovog mladog i ambicioznog diplomata postati nasljednik Ivice Račana na čelu SDP-a, zato su mu kao navodnom ljevičaru prirodni ambijent skupi restorani i ekskluzivni klubovi za elitu, dok među običnim građanima strši kao slomljeni palac i nije u stanju pokazati ni trunku empatije za njihove probleme.
Milanović će sutra jednako žestoko pljuvati i desnicu ako mu se zamjeri
Otkrivanjem priče o Kovačevićevom klubu i aferi Janaf Milanoviću je ugrožen njegov komfor, a to je ono što će najviše naljutiti aktualnog predsjednika RH. Milanović je izgubio lokaciju na kojoj se mogao gostiti ribom tijekom lockdowna, očito je upao i u mjere praćenja, baš kao i njegova prethodnica zbog druženja s notornim Zdravkom Mamićem, a baš to su stvari koje Milanović ne oprašta. Samo se na početku cijele ove naporne javne trakavice bavio funkcioniranjem institucija, što mu je i predsjednička ovlast, pa je ubrzo krenuo u ratni pohod na sve one koji nisu oduševljeni okupljanjem izabrane političke, ekonomske i ine elite u Kovačevićevom klubu.
One s ekstremne desnice kojima je Milanović odjednom postao heroj treba pak podsjetiti da će i oni prije ili kasnije doći na red. Predsjednik si jednostavno ne može pomoći, a još kada mu se ukine mogućnost žderanja ribe u privatnom klubu te ga se zbog toga javno kritizira, onda počinje gristi. Takav je karakter "predsjednika s karakterom" i tu nema ničega novog.
Uostalom, sam Milanović je to najbolje formulirao prije neki dan: "Pa jesam li dobio izbore, jesu li me ljudi izabrali, jel znaju s kime imaju posla već petnaest godina?" Da, da i da.