ZAMISLITE prizor: četvorica odraslih muškaraca ozbiljnih lica u srebrnom studiju Otvorenog sjede oko žene koja im postavlja teška pitanja o društvu i politici i svi su složni oko jedne sasvim očite činjenice. Korupcija je loša.
Tako iz srednjostrujaških medija ovih dana saznajemo da je sistemska korupcija rak-rana naše skladne zajednice te da su javni natječaji već desetljećima posvuda netransparentni i namješteni. Doznajemo i kako lako milijuni kuna prelaze iz ruku koje podmićuju u ruke koje su podmićene, kako rado ministri u ilegalnim točionicama jedu kulen, piju viski i kartaju s optuženicima za korupciju i koliko je porazno da predsjednik države tijekom opće karantene – dok ostatak nacije disciplinirano samuje u svojim čemernim stanovima – odlazi u te iste točionice, gdje se značajnici susreću s drugim značajnicima, kako bi, da se ne baci, ispraznio plastične posudice pune viška ribe.
No, želimo li biti sasvim iskreni, takve su fraze isprazne, licemjerne i smiješne. Korupcija je loša kada se otkrije, a možda ni tada. Dobro je poznato da je korupcija u Hrvatskoj legitiman, društveno prihvatljiv i uvjerljiv poslovni plan. Hrvatski zakon, naime, ne predviđa nikakve sankcije korumpiranih koje bi oni osjetili tamo gdje najviše boli – u svojim nezakonito podebljanim novčanicima.
Jedina pokora za korumpirane je nekoliko mjeseci razvlačenja po medijima
Sve dok ne prigrlimo zdrav razum i ne izglasamo zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine, korupcija u Hrvatskoj neće biti razmjerno kažnjena, a sadržajna i imalo učinkovita borba protiv korupcije neće imati priliku ni započeti. Naravno, pokoji kompromitirani uglednik iz HDZ-a u pravilnim vremenskim razmacima mora pasti kao barjak ratovanja te stranke – pravomoćno prozvane kriminalnom organizacijom – protiv krađe i korupcije u svojim redovima, ali nekoliko mjeseci razvlačenja po medijima jedina je pokora koja ih doista očekuje.
Nezakonito stečena imovina koju su pokrali, stekli skrovitom razmjenom, primili kao mito, iz staje prenamijenili u luksuzne apartmane lukavim izmjenama prostornih planova, oteli vjerovnicima ili kradom izvukli iz kakve firme u stečaju nikada im neće biti oduzeta pa će se, nakon privremene javne lomače, vratiti lagodnom življenju i egzistencijalnom standardu znatno višem od onoga prosječnog građanina, dovoljno djetinjastog i glupog da pristojan život pokuša zaslužiti svakodnevnim radom.
Sadašnjost - Rimac i Kovačević
Kad zloglasna Josipa Rimac nakon suđenja odradi zatvorsku kaznu i potom se vrati svojoj vili od petsto kvadrata u Kninu, koju je država podarila njezinom suprugu, kao životnom partneru državne tajnice te kao zaslužnom branitelju koji je u posljednjim danima rata taman prestao biti tinejdžer, svoju će novostečenu životnu mudrost moći opušteno dijeliti s prijateljima iznad mirisne ličke peke. S druge strane, možda ih na večeru ipak odvede u svoju drugu obiteljsku vilu u Vodicama, dok joj njena dizajnerska torbica, koju bi se moglo nabaviti s nekoliko mjesečnih kninskih plaća – no kupljena sitnišem dobivenim u zamjenu za namještene državne ispite i muljanje s pravilnicima – nehajno visi s ramena.
Tada će joj se prijatelji nasmiješiti, fakinski joj namignuti i reći: "Dobra si, Jope, pokazala si im da se može, krvi si im se napila."
Slično, čak i ako Janafov Dragan Kovačević završi iza rešetaka, što će vladajući portretirati kao perjanicu svoje borbe protiv korupcije, iz zatvora će se vratiti svojim stanovima, svojem ilegalnom zabavištu, svojim skrivenim svežnjevima novčanica i – budući da je, po svemu sudeći, riječ o upravo veličanstvenoj figuri naše mlade privrede – svojoj unaprijed zakupljenoj grobnici u mirogojskoj Aleji velikana. Svi oni kojima je nekada osigurao radno mjesto – kako se, suznih očiju, hvali Draganov otac – neće ga zaboraviti, jer će i dalje biti dovoljno važan da bi im mogao zatrebati. No, vratimo se u prošlost.
Prošlost - Kuščević i Tolušić
Punu godinu dana nakon što je snalažljivi ministar uprave Lovro Kuščević po medijima mjesecima razvlačen jer je u svoju izdašnu imovinsku karticu upisao milijune čije podrijetlo nije mogao objasniti, jer je lažirao zahtjev vijećnika i na svoju ruku izmijenio prostorni plan općine Nerežišće kako bi svoju štalu mogao prenamijeniti u bogatašku vilu, jer je svojim utjecajem pritiskao vjerovnike da njegovoj supruzi jeftino prodaju poljoprivredna zemljišta koja je kasnije skupo preprodavala kao građevinska te jer je iz svoje firme u stečaju nezakonito istisnuo milijun kuna vrijednu imovinu, ovo vrijedno javno lice ne samo da je zadržalo sve što je stiglo nakrasti nego je i aktiviralo svoj mandat u prošlom sazivu Hrvatskog sabora, kako bi u središnjem zakonodavnom tijelu za plaćicu od šesnaest tisuća kuna mjesečno moglo zastupati hrvatski narod.
Budući da se sastav sabora u međuvremenu izmijenio, kreposni Kuščević, ponosni vlasnik na prijevaru stečenih milijuna, sada iz državne kase prima čuvenu naknadu od šest mjeseci pune saborske plaće i još šest mjeseci polovične. Dakle, država će čovjeku protiv kojeg USKOK vodi istragu za koruptivne radnje, poduprtu neospornim dokazima da doista jest korumpiran, uredno isplatiti još stotinu i pedeset tisuća kuna javnog novca, prikupljenog iz mršavih novčanika poreznih obveznika.
Sjetit ćete se i Tomislava Tolušića, posrnulog ministra poljoprivrede koji je u svojoj imovinskoj kartici – usprkos karijeri umjerenih primanja u županiji, alimentaciji za dvoje djece i nekoliko izdašnih kredita – prepolovio golemu kvadraturu svoje vile i propustio prijaviti roštilj od stotinu i dvadeset kvadrata, koji mu je jeftino izgradila firma kojoj je, dok je bio virovitički župan, objeručke davao unosne poslove izgradnje škola, vrtića i domova zdravlja. Čim je zbog svoje neobjašnjive imovine uvrijeđeno izišao iz politike, Tolušić se bacio u poduzetništvo pa je počeo s gradnjom višemilijunske vinarije prodajom zagrebačkog stana od stotinjak tisuća kuna i osobnom ušteđevinom od nekoliko tisuća eura. Ako vam se čini da u toj računici nešto nedostaje, pričekajte, još nismo gotovi, jer taj je isti Tolušić upravo primio dva i pol milijuna kuna poticaja od istih ljudi kojima je nekada u Ministarstvu poljoprivrede bio nadređeni, temeljem natječaja za vinarije čiji je pravilnik napisao svojim rukama.
Nakon svih nepotpunih računica njegova je neobjašnjena imovina ostala i njegovom i neobjašnjenom, a Tolušić je ostao prezaduženi vlasnik goleme vile, ulaštenih srebrnih bačvi u višemilijunskoj vinariji i neprijavljenog roštilja od stotinu i dvadeset kvadrata. A njegova je jedina kazna bilo roštiljanje u novinama i na internetu.
Dok je jedina kazna za krađu novinarsko pero, korupcija će u Hrvatskoj biti legitiman poslovni plan
U toj i takvoj državi, koja nezakonito stečenu imovinu smatra jednako nepovredivom kao onu stečenu cjeloživotnim radom, kako se uopće usuđujemo tražiti da se netko pokuša obogatiti metodama koje nisu koruptivne? Bi li takva odluka bila znak da je taj neimenovani građanin glup, djetinjast i naivan? Ili naznaka da nimalo ne razumije državu u kojoj živi i radi?
Dok hrvatska država ne ustoliči zakon o oduzimanju nezakonito stečene imovine i ne ukine izdašne dvanaestomjesečne naknade za dužnosnike optužene za korupciju, svo je javno moralističko naricanje licemjerno i prazno. Ne možemo tvrditi da je neki način stjecanja imetka neispravan i potom ga legitimirati svojom pravnom inercijom. Ne možemo nekome deklarativno zamjeriti što krade i potom dopustiti da pokradeno zadrži.
Sve dok čitavo društvo zna da je jedina stvarna kazna za krađu, otimanje, trgovanje utjecajem, namještanje natječaja i institucionalnu prijevaru samo naoštreno pero istraživačkih novinara, nešto neugodnosti koje debela koža dobro podnosi i nekoliko ljutitih komentara na društvenim mrežama, korupcija će u Hrvatskoj biti i ostati legitiman poslovni plan.
U pozitivnoj formulaciji: samo ako svi shvate da će ih se s vremenom otkriti i da će potom ostati bez svega što su uspjeli nakrasti te da će završiti izopćeni i poniženi u svom nemoralu, možemo govoriti o pravoj i principijelnoj borbi protiv korupcije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala