“SVI su jednaki pred zakonom.“ Ta u Hrvatskoj gotovo pa groteskna ustavna odredba upravo je ono što razlikuje suvremenu državu od balkanske prćije i orijentalne kolonije u kojoj više vrijedi rođo, kum i bakšiš (tur. bahşiş) od bilo kakvih pravnih normi.
>> Sad je jasno: Hrvatska je u rukama mafije koja svjesno prikriva dokumente
Uređena država – to je red. Svaki propalitet od države na ovom planetu ima svoju himnu, zastavu, povijesne priče i predsjednika ili kralja s lentom te uz njega pobočnika s velikom kapom i državnim grbom. Uređena država se od propaliteta razlikuje upravo po toj kratkoj rečenici: „Svi su jednaki pred zakonom.“ Tako sada u Americi gledamo kongresne odbore kako najveće propituju sve životne detalje, a face poput Elona Muska bez problema dobivaju kazne njihovog ekvivalenta HANFA-e, jer je, eto, Musk svojim pisanjem na Twitteru mogao utjecati na cijenu dionica.
U uređenom sustavu nema povlaštenih. Nema nedodirljivih – čak je i jedan predsjednik Richard Nixon letio iz Bijele kuće jer je prekršio zakon i to bez formalne presude, uvjerljivi dokazi koje su iznijeli novinari bili su dovoljni.
Tko će odgovarati za nestali spis?
Netko je u DORH-u pojeo spis. Upravo kako se događa u komediji „Narodni poslanik“ legendarnog Branislava Nušića, kada jedan lik drugoga podsjeća na aferu švercanja alkohola bez plaćanja poreza državi:
- E pa, razgovaraj kao čovek, a nemoj da mi pominješ više špiritus, kad o tome nema više ni akata.
- Pa nema dabome, kad ih je pisar za pet banke pojeo.
Više od 130 godina kasnije i nešto zapadnije, ne u Srbiji 19., već u Hrvatskoj 21. stoljeća, postavlja se pitanje: Tko je pojeo Vasin spis? Tko je košuljicu s aktima i prilozima, onaj žuti uredski spis koji po pisanju Nacionala teško sumnjiči potpredsjednika sabora i jednog od glavnih ljudi HDZ-a, Milijana Brkića, pojeo i zašto? I dodatno pitanje – tko će za ovo odgovarati? Tko će ići u zatvor ili barem ostati bez radnog mjesta?
Vjerojatno ni DORH ne vjeruje u bajku o selidbi
Obrazloženju DORH-a da su spis, eto, izgubili u seljenju ne vjeruju ni oni sami – eto, među svim tisućama i tisućama spisa, ma zanimljivo, baš se ovaj pogubi? Ma kako to ne neki drugi? A zanimljivo, za razliku o ovog, spisima nekih drugih ljudi, ne tako dragih vlasti i ne tako milim raznim moćnicima, uredno se maše na televiziji ili pred medijima. Nekako spisi ljudi koji ne vole HDZ uredno nađu put izvan DORH-a, a kada se treba procesuirati potencijalna kriminalna radnja visokog dužnosnika HDZ-a, onda nema spisa, nego se ide u „rekonstrukciju“, kao da je u pitanju oronuli objekt, koji je eto načeo „zub vremena“.
Budimo izravni – nestanak ovog spisa je kriminal i o tome treba govoriti kao o kriminalu. Šef DORH-a, glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić, oko ovog je slučaja trebao već pokrenuti kazneni postupak protiv nepoznatog počinitelja – nekoga u DORH-u koji je spis pojeo „za pet banke“, jer nismo toliko naivni da povjerujemo kako se upravo ovaj spis jednostavno „izgubio“.
Hrvatska je birokratizirana zemlja, postoje stroga pravila o postupanju sa spisima i za svaki se u svakom trenutku treba znati koji ga službenik zadužuje, čak i kada unutar organizacije postoji nešto što se zove Interna dostavna knjiga. Postoji i broj pod kojim je morao biti zaveden, a naravno i mora postojati čuvanje na način da se ne smije izgubiti. Pravila su to još od Austro-Ugarske, uređene države koja je znala što znači i koja je prilika za neke kada se spis ostavi bez nadzora. Dijelom vezano za ovu temu, čini se da otpor uvođenju elektroničkog poslovanja u pravosuđe i upravu leži upravo u tome što je elektronički zapis puno teže „pojesti“. Treba za to puno više znanja, a i ostaje puno više tragova nego ovdje gdje se spis može uzeti iz ormara i odnijeti.
Korupcija unutar DORH-a
Dakle, ako spisi o nekim ljudima iz režima nestaju, to znači da u DORH-u postoji korupcija, i onda dolazimo do one osnovne - tko kontrolira policajca? DORH je neovisan, ali neovisnost je tu upravo da biste mogli pritisnuti svakoga, a ne da biste štitili moćne i utjecajne! Jednako kao što akademska autonomija postoji da biste mogli kritizirati vlast bez posljedica, a ne da biste mogli ne raditi ili aljkavo izvršavati svoje obveze – tako i autonomija DORH-a postoji kako bi bio jednak prema svima, a ne kako bi zataškavao afere.
Ovo je afera i to ogromna. Ovo je sumrak i onoga malo što smo vjerovali u pravosudni sustav. Pa ako glavni državni odvjetnik želi dobiti imalo digniteta, mora ovo riješiti odmah – kao prvo priznati da se u Hrvatskoj, pa i DORH-u, događa kriminal. Jasno to reći i krenuti u lov na one koji su za ovo odgovorni i krenuti s policijom i tajnim službama u traženje onoga tko je pojeo spis, kako se to davno Nušić lijepo izrazio. Ili u ovoj zemlji pravo vrijedi samo za obične ljude, za one kojima se nađe višak od 29 kuna u blagajni, joint u džepu ili kila škije bez markica?
Što se tiče samog Milijana Brkića, u razvijenoj zapadnoj demokraciji već bi dao ostavku i nestao iz političke stvarnosti. U nas, eto, on je i dalje potpredsjednik sabora, dobro nas podsjećajući kako stranka, prijatelji i kumstva vrijede više od zakona koje bi u saboru treba donositi. Jer, da je zakona, onda bi taj spis bio davno procesuiran, pa što se već dokaže na javnom suđenju. Loptica je sada na glavnom državnom odvjetniku. Hoće li reći istinu i pokrenuti cijeli sustav, očistiti korupciju u samom DORH-u, ili će nas i dalje pokušavati uvjeriti kako je, eto, kod selidbe dostavljač nekako pogubio upravo ovaj za mnoge nezgodan spis.
Glavni državni odvjetniče, Dražene Jeliniću, krajnje je vrijeme da se pokrenete i budete konkretni, inače vam više nikada nećemo vjerovati da radite u interesu ove države. Da se izrazimo nušićevski: Tko je za pet banke pojeo spis? Ili možda DORH radi po onoj narodnoj: „Malom lopovu se skida glava, velikom šešir!“
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala