Foto: Shutterstock, Index, RODA
PRIJE malo više od godinu dana Index je pokrenuo medijsku priču o zlostavljanjima žena na porodu, a ubrzo nakon toga je stiglo priopćenje iz Ministarstva zdravlja da kreću u nadzor svih rodilišta u Hrvatskoj.
Međutim, niti nakon godinu dana rezultate nadzora nismo saznali. Do njih je pokušavala doći i Udruga Roditelji u akciji (RODA) koja je pokrenula kampanju #PrekinimoSutnju, kojom su pozvali žene da podijele svoja loša iskustva tijekom poroda. Pokrenuli su to kao dio procesa izlječenja od traume i čin bunta protiv tradicionalno ukorijenjenog stava da se o iskustvu poroda (lošem) ne priča i da je jedino važno da je porod rezultirao zdravim djetetom.
Danas nam, pak, stiže priča Zagrepčanke M.T. koja je, kako kaže, doživjela izrazito loše iskustvo u rodilištu Petrove bolnice. U razgovoru za Index ispričala je detalje od trenutka kad je počela voditi trudnoću pa sve do završetka poroda, nakon kojeg je imala brojne komplikacije.
>U Hrvatskoj na porodu zlostavljaju i ponižavaju žene
>Doznajemo: Kreće inspekcija rodilišta
Pri porodu joj zarezali bebu po glavi
"Trudnoća je bila prva, imam 29 godina. Od samog početka je moj ginekolog rekao da ću trebati na carski radi anatomije cerviksa i da je prirodan porod nemoguć. Od 32-og tjedna vodim trudnoću u Petrovoj, gdje mi je doktor u 36-om tjednu rekao da sam za carski rez jer drugačije vjerojatno neće ići; to jest, ako i dobijem trudove, neću se otvarati. Dolazim kod njega u 37-om tjednu - šalje me doma bez pregleda, jer je siguran da je to za carski rez.
Kasnije me primaju u bolnicu, na odjel Patologija trudnoće 2, gdje mi kažu da nisam određena za carski i da moram čekati da me pregleda voditeljica odjela. Ona me pregledava, drže me njih pet za noge, rastvaraju s metalnim ravnalima, bez osjećaja i grubo. "Zatvoreni ste skroz, ali ćemo čekati trudove". Bez da mi netko detaljnije objašnjava zašto.
Čekam tjedan dana, ležim tamo, vizita dolazi svaki dan, nitko mi ništa ne govori. Nakon deset dana me pregledava - "Zatvorena" . Ja pitam: "Da li to znači da sam sada za carski?" , profesorica odgovara: "Ništa to ne znači". Opet me šalju u sobu (ušla sam u 40-i tjedan).
Kad sam ušla u 41-i tjedan, na viziti sam pitala profesoricu kada će me pregledati, na što ona bahato odgovara, bez da me i pogleda: "Kad će biti potrebno". (Ležala sam tamo dva tjedna, pregledali su me dvaput, napravili samo jedan ultrazvuk, a termin je debelo prošao)", započela je priču mlada majka.
Dan nakon toga, kaže kako su joj napravili amniocentezu (vađenje plodne vode).
"Ubadaju me iglom i govore: Nemoj zabit, tu je lice”
"Slušam ih kako govore: "Nemoj tu, tu je lice, nemoj tu zabit, tu je rame" i slično. Izvade mi plodnu vodu i tada sam čula kako šapuću da je skoro više nema. Mene opet šalju u sobu bez ikakvog objašnjenja. Dolazi sestra u sobu nakon pola sata, daje obrazac za anesteziologa i govori: "Sutra idete na carski".
Tražila sam da mi se objasni što nije u redu s mojim djetetom na ultrazvuku i da mi netko objasni, ali su se dotične doktorice pokupile s odjela, tako da mi ne moraju objašnjavati.
Dan carskog reza. Došli su nalazi plodne vode, voda je mekonijska (dijete je počelo obavljati nuždu i može se ugušiti u svom izmetu), vode skoro pa više nema, beba je u opasnosti. Kateter mi stavljaju UČENICE na praksi, guraju silom, boli, peče... Napokon ga uz pomoć glavne sestre uvlače.
Sin je, hvala Bogu, bio živ i zdrav, ali kako su dugo čekali i prenijela sam trudnoću dva tjedna, bio je već zaglavljen u zdjelici, a doktor koji ga je vadio ga je porezao po glavi i tamo sad ima ožiljak.
Sestre i babice na odjelu carskog reza su, ajmo reći, užasna bića. Ne znam kako meni, koja sam prvorotka, mogu samo staviti bebu na prsa i reći: "Evo, stavite cicu u usta i beba će prihvatiti". Svaki put kad sam tražila pomoć su bile frustrirane, da kako ja ne znam staviti sisu djetetu u usta.
Mlijeka nisam imala, dijete je bilo gladno, ali su me uporno uvjeravale kako imam i da ga držim na sisi. Bio je na sisi svako malo, po minimalno 3 sata. A tamo su da pomognu s dojenjem i brigom oko djece. Djecu po noći ne presvlače, djeca imaju osipe i prištiće od pokakanih guza i popišanih pelena.
Komplikacije i upale nakon poroda
Da skratim i dođem do komplikacija. Par dana nakon dolaska doma sam dobila temperaturu 39. Dolazim u Petrovu na hitnu, a dijagnoza sljedeća.
Rana loše tretirana nakon vađenja konaca, upalila se, curi gnoj, gore se naselila neka bakterija. Vaginalna upala radi lošeg tretiranja nakon operacije. Urinarna upala i upala bubrega radi stavljanja katetera na onakav način. Dobivam dva antibiotika, a dojim dijete.
Dolazila sam na previjanje rane i pretrage još osam puta. Na kraju, kad se rana zatvorila, jedan dio se nije mogao zatvoriti jer nisu dobro izvadili konce i jedan dio je ostao vani, te je rana bila otvorena na tom dijelu. Morala sam posebno ići specijalistu da izvadi konac koji je zapeo vani.
Prošlo je skoro dva mjeseca od poroda, a ja više ne dojim jer uz antibiotike i sve, dijete se odviklo od dojenja", ispričala je Zagrepčanka koja se i danas ne može smiriti pri pomisli na što je sve prošla.
"U Petrovoj bolnici je odjel prema ženama kao prema neljudima, hladan, odvratan, nezainteresiran, kao da smo niža bića, a ne trudnice koje će tamo roditi, kazala nam je ova mlada majka.
KBC Zagreb: Žao nam je što iznosi svoje nezadovoljstvo
Za kraj nam je još rekla kako je jadna otkako je došla doma jer od komplikacija i trauma koje je doživjela u rodilištu ne doji i još uvijek se fizički i psihički oporavlja, a od prije pet dana pije već treći antibiotik jer joj je liječnik pregledom ustanovio i vaginalnu cistu.
Komentar na ovaj slučaj zatražili smo i od Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj, no stigao nam je odgovor Uprave KBC-a Zagreb.
U njemu izražavaju žaljenje što je "gospođa iznijela negativne konotacije i nezadovoljstvo".
Također navode kako je "rodila zdravo dijete i sačuvala vlastito zdravlje".
"Izvješćujemo Vas kako smo ispitali slijed zbivanja i Vaše navode te temeljem odgovora Klinike za ženske bolesti i porode u kojoj je dotična anonimna gospođa rodila zdravo dijete i sačuvala vlastito zdravlje, moramo konstatirati kako nas žalosti činjenica da se iznose ovakve negativne konotacije i nezadovoljstvo.
Ipak, izražavamo žaljenje ako je gospođa doživjela neugodnosti te napominjemo kako Klinički bolnički centar Zagreb nastoji uvijek pacijentu pružiti maksimalnu zdravstvenu uslugu i kod ophođenja i kod liječenja", stoji u odgovoru Uprave KBC-a Zagreb.