DRŽAVA se ove godine zainteresirala za nekretnine građana i način njihova (ne)korištenja. Porez na nekretnine, povećavanje paušalnog poreza, prebrojavanje praznih nekretnina, državna izgradnja socijalnih stanova, obnova ruševnih nekretnina u državnom vlasništvu... Nagli zaokret u odnosu države prema nekretninama je više nego vidljiv.
Jedna od najnovijih ideja je da Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) preuzme upravljanje stambenom nekretninom od građana, s namjerom da je iznajmljuje mladima i socijalno ugroženima za manju cijenu od tržišne.
Istodobno ta ista država, koja bi upravljala nekretninama građana, ne može upravljati vlastitim nekretninama. Zapravo, nije sigurna ni koliko ih ima. Državne nekretnine d.o.o., državna firma čiji je posao da upravlja njima, barata brojkom od 7000 nekretnina za stanovanje. Ali Središnji registar državne imovine je do sada prebrojio nekoliko puta manje stanova u vlasništvu države, 1292.
Zašto država ne zna koliko ima nekretnina?
Kontradiktorno je da država, koja ne zna koliko ima vlastitih nekretnina, želi preuzeti upravljanje nad nekretninama svojih građana. Prema najavljenom porezu na nekretnine, država bi bila izuzeta od plaćanja. Doduše, bile bi izuzete općine i gradovi, ali samo za nekretnine koje se nalaze na području općine ili grada u čijem su vlasništvu.
Za nekretnine u drugim gradovima i općinama plaćat će porez prema lokaciji. Primjerice, grad Rijeka neće plaćati porez za nekretnine u svom vlasništvu koje se nalaze na teritoriju Rijeke jer bi to bilo samo premještanje unutar istog proračuna, dobar primjer prelijevanja iz šupljeg u prazno. Ali Rijeka će plaćati porez na svoje nekretnine koje se nalaze u drugim općinama i gradovima.
Država, koja ima tisuće (ili nešto više od tisuću, ni sama nije sigurna) nekretnina diljem gradova i općina u Hrvatskoj, samu sebe izuzela je od poreza. Mogući razlog je taj što se ne zna gdje i koliko stambenih nekretnina ima.
Iako očito ne zna upravljati vlastitim nekretninama, država je zaključila da bi mogla upravljati nekretninama građana. Predstavljena ideja je naoko jednostavna, ali otvara prostor za manipulacije, ima puno potencijalnih problema s provođenjem i zahtijevat će nova izdvajanja iz državnog proračuna.
>> Država je izuzela svoje stanove iz poreza na nekretnine jer ne zna koliko ih ima
Država će zapošljavati ljude da iznajmljuju po niskim cijenama
Vlasnik stana bi mogao dati državnom APN-u svoju nekretninu za upravljanje na rok od tri do deset godina, uz isplatu svih rata najma unaprijed.
"Tako će, primjerice, vlasnik stana od 65 kvadrata u Zagrebu, koji potpiše ugovor na 6 godina, dobiti nešto više od 42 tisuće eura. Prvu ratu dobit će odmah nakon potpisivanja ugovora, a druga rata bit će mu isplaćena tijekom trajanja ugovora. Visine rata još nisu definirane, ali prva sigurno neće biti manja od 50 posto", rekao je ministar prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine Branko Bačić.
Najmoprimac će državi plaćati manje nego što je država isplatila najmodavcu, što znači da će se raditi praktički o subvenciji koja će se financirati iz državnog proračuna. Točnije, svi porezni obveznici u Hrvatskoj će pokrivati razliku između iznosa koji dobije najmodavac, koji je dao nekretninu na upravljanje APN-u, i iznosa koji plaća najmoprimac.
Uz to što će se razlika pokrivati iz državnog proračuna, APN će morati zaposliti dodatne radnike koji će obavljati u suštini posao agenata za nekretnine.
To je dodatni trošak, posebno s obzirom na to da oni neće ni moći "zarađivati" za državu i APN jer će iznos koji će se naplaćivati najmoprimcima biti određen umjetno nisko. "Agenti za nekretnine" je vjerojatno preuveličan naziv za te poslove jer će se zapravo raditi o birokratima.
>> Država je uništila tržište nekretnina. Sada želi iznajmljivati vaše prazne stanove
Kontrolirat će se potrošnja vode i struje za navodno prazne stanove da se izbjegnu prevare
Ministar Bačić je za RTL jučer rekao da će država nastojati minimalizirati moguće malverzacije. Stan koji je bio u ilegalnom najmu (neprijavljen, a iznajmljivan) se neće moći dati državi na korištenje preko APN-a jer će se kontrolirati potrošnja vode, potrošnja električne energije, podaci o odlaganju otpada itd.
Varanje države i prevare s državnim politikama su dio povijesne prakse u Hrvatskoj. "Mi jesmo kreativni, toga sam svjestan...", priznao je i ministar Bačić.
Dosadašnji programi i politike, APN subvencija i Program društveno poticane stanogradnje (POS), poznati su po rupama. POS stanovi koji se iznajmljuju turistima, APN daje subvencije ministrima koji već imaju stambenu nekretninu (sjetimo se slučaja Banožića), malverzacije unutar samih institucija koje su vodile te politike (npr. afera "Mene je sram koliko nemam, a ne imam!" direktora APN-a Krešimira Žunića) i brojne druge afere bacaju sjenu sumnje na sve buduće državne politike.
Čak i ako ne donosimo preuranjene zaključke o mogućim malverzacijama i korupciji, ideja da će se državi, koja ne zna upravljati vlastitim nekretninama, masovno ustupati privatne nekretnine, a sve to plaćati porezni obveznici, ne zvuči vjerojatno.