Foto: Twitter
EVAKUACIJA civila i pobunjenika iz Alepa u petak je konačno dovršena. Ovime je nakon gotovo četiri i pol godine okončana surova bitka za drugi najveći sirijski grad, u kojoj je istočni dio grada, koji se nalazio pod kontrolom pobunjenika, gotovo u potpunosti uništen u bombardiranju sirijske i ruske vojske.
Do preciznih brojeva praktički je nemoguće doći, ali prema podacima koje je objavio Međunarodni odbor crvenog križa, u tjedan dana evakuirano je 34 tisuće ljudi, od čega četiri tisuće boraca. Sirijski opservatorij za ljudska prava objavio je svoju procjenu ukupnog broja ljudi koji su napustili istočni Alep otkad ga je zauzela sirijska vojska: sto tisuća ljudi izbjeglo je u zapadni Alep, trideset tisuća u četvrt Šeik Maksud, koja je pod kontrolom kurdskih Sirijskih demokratskih snaga (SDF), a dvadeset tisuća u zaleđe Alepa na zapadu istoimene provincije, koje je još uvijek pod kontrolom pobunjenika. Manji dio stanovnika ostao je u četvrtima istočnog Alepa koje su sad pod kontrolom vojske.
Prema SOHR-u, 21452 sirijska civila poginula su u četverogodišnjoj bitci za Alep, od čega 5261 djece.
S obzirom na proturječne izvještaje, nedostatak reportaža s terena i raširenu skepsu prema onima koji izvještavaju iz Alepa, pokušali smo - i uspjeli - razgovarati s nekim tko je bio u Alepu, na licu mjesta, i sam proživio ovu humanitarnu katastrofu čiji najgori dio je, nadajmo se, prošao.
Monter Etaki (28) je sirijski anti-režimski aktivist i Alepljanin koji je u tom gradu ostao od početka revolucije koja se izrodila u građanski rat, sve do početka ovog prošlog kad je evakuiran s tisućama drugih. Monter je u nedavno dao intervju i za CNN. Razgovarali smo s njim o samoj evakuaciji, životu u Alepu i njegovim pogledima na sirijski režim, pobunjenike i rat koji je uništio njegovu zemlju.
Gdje si sada?
U zapadnom, ruralnom dijelu provincije Alep, u vikendici mog prijatelja.
Jesi li imao izbor da ostaneš u Alepu pod kontrolom režima? I ako jesi, zašto si otišao na teritorij pod kontrolom pobunjenika?
Na teritoriju pod kontrolom Asadovog režima ne bih mogao živjeti.
Zašto? Jesi li se bojao za svoju sigurnost?
Naravno. Jer je diktator i jer bih bio uhićen ili regrutiran i prisiljen da se borim za njega.
Možeš li mi reći nešto o masakru u istočnom Alepu o kojem je izvijestio UN? Navodno su 82 civila pogubljena, nekoliko žena i djece spaljeno je živo. Jesi li bio u tom dijelu grada kada se masakr dogodio? Jesi li možda razgovarao s nekim tko je vidio masakr? Znaš li nešto o tome?
Čuo sam za to, ali nisam mogao naći dokaze. Jedino znam da su obitelj Sandeh, rodbinu mog prijatelja, pogubile Asadove trupe i sektaške (šijitske) paravojne jedinice.
Gdje je to bilo, u kojem dijelu grada? I koliko ljudi je pogubljeno?
Ne znam točan broj. To je bilo u četvrti Bustan al-Kasr.
U redu. Što je bilo za vrijeme same opsade? Jesi li izgubio prijatelje ili članove obitelji u bombardiranju? Je li tvoja kuća oštećena ili uništena? Jesi li se bojao da nećeš imati što jesti? Jesi li se morao seliti na drugu lokaciju?
Izgubio sam prijatelje u opsadi. Moja ulica je bombardirana mnogo puta. Naravno, bojao sam se da ću ostati bez hrane i zbog toga sam spremio zalihe. Nisam se morao seliti jer je moja četvrt bila zadnja u opkoljenom dijelu grada.
A što s izvještajima o pobunjenicima koji su blokirali izlaze iz grada i otvarali vatru na ljude koji su pokušali pobjeći? Je li to istina? Postoji snimka prosvjeda u istočnom Alepu, navodno zbog nestašice hrane u gradu, i na toj snimci se čuju pucnjevi. Ruski i sirijski izvori tvrde da su pobunjenici otvorili vatru na prosvjednike i ubili više ljudi. No iz snimke nije jasno što se događa. Znaš li što se točno dogodilo?
Kao prvo, tisuće ljudi su izbjegle na stranu pod kontrolom režima, osobno znam stotine ljudi koji su pobjegli bez ikakve blokade. Kao drugo, te demonstracije su se dogodile jer su neki od tih ljudi zaista trebali hranu nakon mjeseci provedenih pod opsadom. Neki od njih su provalili u skladišta hrane i opljačkali ih, ali nitko ih ne može kriviti zbog toga. Znam da borci nisu pucali na prosvjednike, ali nekima od njih je oduzeto oružje tijekom demonstracije, zbog toga je možda bilo ispaljenih hitaca, ali prosvjed je završio sam od sebe. Nije bilo nikakvih vojnih akcija egzukucija, u to sam siguran. Da sam ja stranac i da pratim ruske vijesti, bio bih siguran da su lažne.
U redu, znači kad druga strana tvrdi da ste vi kao civili bili taoci pobunjenika i da su vas držali kao živi štit, je li to laž?
Ja i tisuće drugih ljudi ostali smo u Alepu od 2012. unatoč brutalnim napadima. Bilo je mnogo načina da se pobjegne, ljudi su odlazili i dolazili svo vrijeme prije opsade. Kako su onda mogli biti taoci?
U redu. Što je bilo s evakuacijom? Znaš li koliko je ljudi otprilike izbjeglo u zapadni Alep, a koliko ih je evakuirano iz Alepa?
Nema egzaktnih brojeva, ali u istočnom gradu bilo je oko 275 tisuća ljudi. Oko 60 tisuća evakuirano je u ruralni dio provincije Alep, a oko 500 ljudi ostalo je u svojim kućama. Ostali su izbjegli u zapadni Alep, gdje riskiraju uhićenje. Tisuće ljudi već su privedeni, stotine njih su nestali, a oko dvije tisuće regrutirano je da se bore za Asada.
A kako je izgledala sama evakuacija? Jeste li imali promatrače iz UN-a, Crvenog križa ili Sirijskog crvenog polumjeseca? Vidio sam snimku na tvom Facebook profilu u kojoj kažeš da ste čekali tri dana na ulici da bi bili evakuirani. Jesu li vas maltretirali, tukli, je li netko odveden?
Sektaške (šijitske) paravojne jedinice su nas ponižavale svo vrijeme. Bojali smo se zbog onoga što se dogodilo prvom konvoju koji su zaustavili, ukrali sve stvari i novce ljudima i pogubili trojicu. Bilo je 950 ljudi u tom konvoju. Nije bilo međunarodnih organizacija koje bi nas štitile i svo vrijeme smo se molili da nas ne pogube. Ukrali su i moje stvari, torbu s laptopima, fotoaparatom i dronom (za snimanje).
Je li bilo više kontrolnih točki? Jedna za sirijsku vojsku, jedna za Ruse i jedna za šijitske paravojske?
Nije uopće bilo sirijske vojske. Sve kontrolne točke su držali Rusi i šijitske paravojske. Ruski časnik mi je ukrao torbu s laptopima, a šijitski borci druge stvari.
U redu. Možemo li se malo vratiti na pobunjenike? Pro-Asad strana često tvrdi da se ne može znati što se događa jer nema međunarodnih medija i organizacija na terenu. Tvrde da lokalni aktivisti i novinari nisu nezavisni jer su pod kontrolom pobunjenika. Kako to komentiraš? Jeste li bili pod pritiskom, jesu li vas cenzurirali ili prijetili?
Lokalni mediji izvještavaju slobodno, za razliku od medija koji se nalaze na teritoriju pod kontrolom režima. Osim toga, snimke ne lažu. Slobodna sirijska vojska (FSA - glavna pobunjenička frakcija u Alepu) je u službi naroda i stala je u njegovu obranu kada ga je režim napao. Zato podržavam FSA. Aktivističke organizacije nisu pod kontrolom ekstremista.Za nas je jedini autoritet revolucija.
Kako bi komentirao tvrdnje nekih novinara da su svi pobunjenici ekstremisti, da likvidiraju ljude, da nisu bolji od ISIS-a? Jesi li vidio egzekucije u Alepu od strane al-Nusre ili drugih ekstremista? I što misliš o onoj zloglasnoj snimci smaknuća palestinskog dječaka-vojnika od strane frakcije Nuredin al-Din al-Zinki? Puno je proturječnih informacija o tom slučaju.
Te novinare bih pitao imaju li slobodu da izvještavaju izvan lokacija na koje ih režim vodi. Ne želim komentirati taj slučaj jer je previše detalja koji nisu poznati, a koji su bitni. Mi smo se suočili sa svim vrstama smrti od strane režima i njegovih saveznika u ove četiri godine. Grad je 2013. imao 2.5 milijuna stanovnika. Raselili su i pobili tisuće ljudi, ljudi su jednostavno nestali. A režim uvijek traži ovakve slučajeve kako bi bacio mamac medijima. Ja sam svjedočio egzekucijama samo 2013. kad je ISIS bio u Alepu. I prije toga 2012. kad je režim spalio moje prijatelje žive, za vrijeme demonstracija.
Sudjelovao si u demonstracijama?
Naravno, od prvih dana.
I ostao si u Alepu sve otad?
Živio sam u zapadnom Alepu, ali napustio sam ga jer mi je prijetilo drugo uhićenje i jer je moja obitelj primala prijetnje. Preselio sam u istočni Alep 2012.
Shvaćam, ali bojiš li se da će revoluciju preuzeti ekstremisti?
Stvar je u tome što nam zločini režima kradu dušu iz dana u dan. Ekstremisti nisu postojali prije, ali organizirali su se kao odgovor na ekstremizam režima i njegovih saveznika i uz pomoć ekstremista koje je režim pustio iz zatvora. Mi mirovni aktivisti se borimo za ljude koji se nalaze u najružnijoj klaonici u povijesti.
Što misliš kad vidiš snimke ljudi u zapadnom dijelu Alepa koji slave "oslobođenje"? Misliš li da ljudi tamo iskreno podupiru Asada? Jesi li u kontaktu s njima?
Oni ne podupiru Asada, podupiru zločine. Ovu zemlju su okupirale šijitske paravojske i Rusija. Ne komuniciram s njima od početka revolucije jer su stali na Asadovu stranu.
A tvoja obitelj? Je li ostala tamo ili je s tobom?
Moja žena i beba su sa mnom. Moji roditelji su u Turskoj.
Koliko je tvoja beba stara? Je li rođena za vrijeme opsade?
Moj sin ima 5 mjeseci. Zove se Jazid.
Znaš li mnogo Sirijaca koji su izbjegli iz zemlje? Misliš li da će se vratiti ako Asad ostane na vlasti?
Ne, većina njih neće.
Imaš li i dalje nade za sirijsku revoluciju, nakon pada Alepa?
Ako svijet nastavi prema nama postupati na isti način, izgubit ću svu nadu.
Hoćeš li ostati u Siriji ako se pokrene ofenziva na preostali pobunjenički teritorij? Ili ćeš izbjeći u Tursku?
Bojim se da hoću. Pokušavam braniti čovječnost ovdje, borim se da moji ljudi dobiju prava, ali ako nas svijet neće zaštititi ni primijeniti pravdu, mislim da bi bilo bezvrijedno da umrem nizašta.
Jesu li uvjeti tu išta bolji nego u istočnom Alepu? Imate li struju, pitku vodu, internet vezu? Mnogo ljudi pita za internet, nije im jasno odakle ga dobivate.
Uvjeti nisu najbolji, ali bar imamo bilo što, i možemo se slobodno kretati. Internet dolazi iz Turske kroz "aerial" vezu - nisam siguran kako točno, ali turske tvrtke pružaju DSL vezu, rezerviraju liniju i šire signal preko "nano-stanica" u Siriju. I povremeno imamo satelitski internet.
Što kažeš na optužbe da su aktivisti i spasioci poput Bijelih kaciga lažni, da glume svoja spašavanja? Poznaješ li nekoga od njih osobno? Poznaješ li možda Banu al-Abed, čiji Twitter profil je postao slavan, i njenu majku Fatimu?
Naravno, znam mnoge Bijele kacige. Oni su prijatelji svim ljudima ovdje. Fatimu i Banu ne poznajem, ali moji prijatelji je poznaju. Priče o lažiranju su ruska propaganda. Nitko ne može lažirati sve te snimke.
Bi li nešto htio nešto reći za kraj hrvatskim čitateljima koji imaju sumnje i koji su zbunjeni onim što se događa u Alepu i Siriji?
Trebali bi početi iz početka i pitati tko je diktator? Netko tko je vladao Sirijom 45 godina ne može biti "dobra strana" u konfliktu. Trebali bi pratiti statistike žrtava u Siriji i milijune snimki i fotografija masakra koji vrše režim i njegovi saveznici, uništenih zgrada. Provjerite tko koristi sve moguće vrste zabranjenog oružja: bojne otrove, fosfor, klaster-bombe, termitne bombe. Vjerujte ljudima, ne vladama.