EUROPSKA svemirska agencija (ESA) lansirat će 2025. godine u Zemljinu orbitu prvi robotski sakupljač svemirskog otpada.
Iako će misija ClearSpace-1, koja će koštati 120 milijuna eura, prikupiti samo jedan komad smeća, ESA se ipak nada da će ona utrti put globalnoj akciji čišćenja naše orbite, piše The Guardian.
Jan Worner, direktor ESA-e, pozvao je na uspostavljanje novih pravila pri slanju budućih satelita koja će primorati one koji ih lansiraju da preuzmu odgovornost za njihovo uklanjanje iz orbite nakon prestanka funkcioniranja.
U orbiti ima na tisuće tona smeća
"Zamislite koliko bi bilo opasno ploviti otvorenim morem ako bi na njemu plutali svi dosad napravljeni brodovi koji više nisu funkcionalni“, rekao je Worner.
"Tako sada izgleda u našoj orbiti i mi ne možemo dopustiti da to tako i ostane“, dodao je.
U posljednjih 60 godina, u orbiti Zemlje nakupilo se na tisuće tona smeća uključujući dijelove starih raketa, oko 3.500 nefunkcionalnih satelita i oko 750.000 manjih fragmenata.
Fragmenti obično orbitiraju brzinom od 20.000 km/h.
Uklonit će samo jedan komad otpada?
ESA je dogovorila sredstva za ovu misiju tijekom sastanka Space19+ koji se održao u Sevilli u Španjolskoj krajem studenog.
ClearSpace-1 pokušat će iz naše orbite ukloniti komad otpada zvan Vespa koji je 2013. u orbiti ostavila ESA-ina letjelica Vega. Otpad Vespa teži nekih 100 kilograma, veličine je malog satelita, a ESA ga je odabrala jer ima jednostavni oblik i čvrstu konstrukciju, što bi trebalo olakšati njegovo hvatanje.
Sonda ClearSpace trebala bi uhvatiti Vespu pomoću svoje četiri robotske ruke i s njom zajedno zaroniti u našu atmosferu te izgorjeti na putu prema dolje.
Podsjetimo, početkom ove godine razgovarali smo s našim poznatim popularizatorom znanosti i stručnjakom za svemirske letove Antom Radonićem i upitali ga kako on gleda na ovaj projekt čišćenja svemira.
To ne zvuči kao ambiciozan plan s obzirom na to koliko otpada imamo u orbiti oko našeg planeta?
Da! Kada uzmete u obzir da se radarom prati nekih dvadesetak tisuća objekata većih od 10 centimetara, a da ih ima još više stotina tisuća od centimetar na dalje, jasno je da se treba napraviti mnogo više.
Naime, problem je u ravninama. Svaki objekt ima neku svoju ravninu orbite i vi ne možete s nekim satelitom koji lovi objekte tako lako prijeći iz jedne u drugu. Zatim, sve te ravnine drugačije su nagnute. Neke su nagnute prema ekvatoru pod 50 stupnjeva, a neke su gotovo polarne. Tako da će satelit moći u atmosferu urušiti samo nekoliko satelita koji su u istoj ravnini.
A otpad se nalazi u toliko različitih orbita da se čovjek hvata za glavu i pita što se uopće može napraviti.
Koliko je taj otpad opasan za nas?
Problem su veliki objekti jer ako se veliki objekti sudare, nastat će još više otpada. Tako da je agencijama primarna zadaća srušiti u atmosferu neki veći satelit kako bi smanjile opasnost od dodatnog zagađenja, ali i od toga da dio satelita padne na Zemlju. Naime, postoji mogućnost da veći satelit ne izgori cijeli prilikom ulaska u atmosferu i da će neki njegov dio pasti na Zemlju.
Stoga agencije imaju za cilj u sljedećem desetljeću srušiti jedan teški satelit u atmosferu i tako početi s čišćenjem.
Koliko bi trebali počistiti takvih velikih satelita da se postigne značajna promjena?
Trebali bi svake godine ubaciti u atmosferu pet teških satelita. Ako bi to uspjeli napraviti, smanjila bi se opasnost od lančane reakcije, odnosno od toga da se svakim novim sudarom počne povećavati broj krhotina.
Lančana reakcija je zapravo najgora moguća opcija jer bi se moglo dogoditi da će naposljetku biti toliko krhotina da za 20 godina više nećemo moći letjeti u svemir.
Postoje li neki zakoni koji reguliraju koliko se toga smije slati u orbitu?
Zapravo i ne. Postoje samo neki dogovori i preporuke što napraviti da se smanji opasnost od neke eksplozije. Nema prave zabrane ili određenog ograničenja broja satelita koje se šalje u orbitu. Jednostavno se broj satelita množi.
Cijeli intervju s Antom Radonićem možete pročitati ovdje.