FAKULTETSKO vijeće Filozofskog fakulteta u Zagrebu u srijedu je s 47 glasova za, 22 protiv i 13 suzdržanih prihvatilo izvještaj prema kojem su ispunjeni zakonski uvjeti za oduzimanje zvanja redovitom profesoru dr. sc. Anti Čoviću, prorektoru Sveučilišta u Zagrebu.
>> Prorektor zagrebačkog sveučilišta: Ne postoje razlozi da mi se oduzme zvanje
Ako ovu odluku potvrdi još i Matični odbor za filozofiju i teologiju koji o tome treba odlučiti u roku od 60 dana, Čović će najvjerojatnije izgubiti zvanje redovitog profesora, a time vjerojatno i mogućnost da ostane na mjestu prorektora.
Najmoćniji čovjek akademske zajednice
Čovića mnogi smatraju najmoćnijim čovjekom SUZG-a, pa i akademske zajednice, moćnijim čak i od rektora Damira Borasa.
Prije svega, on je trenutno prorektor za organizaciju, kadrovski razvoj i međusveučilišnu suradnju, što znači da ima ključan utjecaj na zapošljavanje i napredovanje na Sveučilištu u Zagrebu.
Osim toga, kao bivši ministar, predsjednik Hrvatskog filozofskog društva i jedan od dugogodišnjih urednika dvaju glavnih filozofskih časopisa - Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica, u kojima filozofi i znanstvenici u drugim disciplinama objavljuju svoje znanstvene radove važne za napredovanje, bio je u prilici stvoriti veliku mrežu dužnika i zahvalnika.
Konačno, Čović je čelnik Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku, jednog od 13 nacionalnih centara koji se izdašno financiraju iz državnog proračuna. Zanimljivo je pritom da je više domaćih i stranih znanstvenika integrativnu bioetiku ocijenilo pseudoznanošću.
Njegova moć prilično se jasno očitovala u mnogo slučajeva, prije svega u ulozi koju je imao u guranju integracije Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta, zatim u radikalnoj transformaciji Hrvatskih studija s kojih je svojevremeno bio prisiljen otići 1990-ih zbog određenih sumnji oko poslovanja, a također i u činjenici da je Ustavni sud u ekspresnom procesu odlučio u njegovu korist kada se on krajem prošle godine žalio na mišljenje Etičkog povjerenstva Filozofskog fakulteta.
Oduzimanje zvanja zbog kršenja etike
U svojem izvještaju (pogledajte u PDF-u dolje) Povjerenstvo FF-a detaljno je objasnilo zašto smatra da postoje opravdani razlozi da se Čoviću oduzme zvanje.
Ono ističe da "prof. Čović nije ispunio propisane uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora velikim dijelom zato što je godinama kršio osnovne i općeprihvaćene norme akademske etike, što je dovelo do toga da za ogromnu većinu njegovih radova postoji osnovana sumnja da prije objavljivanja nisu bili podvrgnuti neophodnoj i nepristranoj stručnoj evaluaciji i verifikaciji".
Zanimljivo je istaknuti da Povjerenstvo čine filozofi prilično različitih uvjerenja i svjetonazora: dr. sc. Damir Barbarić, dr. sc. Nadežda Čačinović i dr. sc. Neven Sesardić.
Zakonska uporišta za oduzimanje zvanja
Povjerenstvo u izvještaju podsjeća da se prema Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju znanstveno zvanje može oduzeti iz tri ključna razloga:
1. ako se pojave činjenice i dokazi iz kojih proizlazi da u trenutku izbora u znanstveno zvanje pristupnik nije ispunjavao propisane uvjete za izbor,
2. ako se utvrdi da znanstveni radovi na temelju kojih je znanstvenik izabran u znanstveno zvanje predstavljaju plagijat ili da su istraživanja na kojima se temelje krivotvorena te
3. u slučajevima teških povreda etičkog kodeksa.
"Za slučaj prof. Čovića smatramo da su relevantne točke (1) i (3). Te su dvije točke u ovom slučaju i povezane jer, kao što ćemo pokazati, prof. Čović nije ispunio propisane uvjete za izbor u zvanje redovitog profesora velikim dijelom zato što je godinama kršio osnovne i općeprihvaćene norme akademske etike, što je dovelo do toga da za ogromnu većinu njegovih radova postoji osnovana sumnja da prije objavljivanja nisu bili podvrgnuti neophodnoj i nepristranoj stručnoj evaluaciji i verifikaciji", tumači Povjerenstvo.
Sukob interesa
Kratko i pojednostavljeno govoreći, Čovićevi znanstveni radovi koje je predstavio kao uvjete za napredovanje u zvanju, objavljivani su u časopisima i bibliotekama u kojima je sam bio urednik. To znači da postoji opravdana sumnja da oni nisu prošli objektivno i nepristrano znanstveno vrednovanje te da je on bio u sukobu interesa.
Kao prvo, mogao je objaviti članak ili knjigu koja uopće nije znanstvena, ili koja je jako loša, jer to nijedan neovisni stručnjak nije pregledao, procijenio i poboljšao svojim savjetima i naputcima. Takav recenzijski postupak zapravo je ono što svakom radu, u bilo kojem području, daje pečat znanstvenosti. Povjerenstvo ističe da se znanstvenik nikada ne bi smio staviti u takvu situaciju koja se u akademskom svijetu smatra sukobom interesa.
Nadalje, Povjerenstvo smatra da je Čović bio u jakom sukobu interesa kada je za napredovanje prijavio članke koje je objavio u časopisima u kojima je od njihovih početaka bio član uredništva, a u dva duga mandata čak i glavni urednik.
"Prof. Čović je bio glavni urednik časopisa Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica u razdoblju od 1984. do 1993. i od 2006. do danas. U razdoblju od 1993. do 2005. prepustio je položaj glavnog urednika svom dotadašnjem zamjeniku i bliskom suradniku, prof. Pavi Barišiću. Dakle, prof. Čović i prof. Barišić izmjenično se nalaze na položaju glavnog urednika tih dvaju časopisa posljednjih 35 godina“, navodi Povjerenstvo.
Povjerenstvo u izvještaju tvrdi da je Čović bio u sukobu interesa pri objavljivanju osam svojih članaka.
Znanstveni radovi koji to nisu
Također, brojni Čovićevi radovi koje je on prijavio u svojoj natječajnoj dokumentaciji bili su navedeni kao znanstveni, a prema procjeni Povjerenstva nemaju značajke znanstvenog rada, jer nisu bili objavljeni u znanstvenim časopisima, pa prema tome nemaju obavezu provedbe recenzijskog postupka. Čisto za ilustraciju, jedan od članaka koje Čović navodi kao znanstveni rad objavljen je u studentskom časopisu Ideje 1974. godine. Prema Povjerenstvu, taj časopis nije znanstveni niti je mogao imati pravu znanstveno-stručnu verifikaciju, a ni članak u tom časopisu nije bio označen kao znanstveni.
"I na kraju, nakon čitanja tog članka ovo stručno povjerenstvo ne vidi nikakav dobar razlog za takvo njegovo kategoriziranje“, piše u izvještaju.
Povjerenstvo u izvještaju navodi da se pet Čovićevih prijavljenih članaka ne može smatrati znanstvenima.
Ono zaključuje da od 21 prijavljenog članka, njih čak 19 "ima ozbiljne probleme u jednom od triju aspekata, naime u pogledu proizvoljne kategorizacije, sukoba interesa ili pristrane evaluacije".
Odluka je na matičnom odboru
Konačnu odluku u ovom slučaju trebao bi donijeti Matični odbor za filozofiju i teologiju.
Matični odbor je državno tijelo koje provjerava izvještaje za izbor u znanstvena zvanja (znanstveni suradnik, viši znanstveni suradnik, znanstveni savjetnik) koja su nužan uvjet za zapošljavanje i napredovanje na sveučilištima i institutima. To je tijelo koje je nadležno i za oduzimanje zvanja, ako su za to ostvareni uvjeti.
Međutim, sad je problem u tome što su mnogi članovi matičnog odbora za filozofiju i teologiju usko povezani s Čovićem.
Prvo, predsjednik matičnog odbora Lino Veljak Čovićev je dugogodišnji kolega i autor spornog izvještaja za Čovićev izbor u redovitog profesora 2005. On je ujedno i autor izvještaja za Čovićev raniji izbor u izvanrednog profesora 1999.
Drugo, član odbora Mislav Kukoč dugogodišnji je Čovićev suradnik kojega je Sveučilište u Splitu poslalo u mirovinu, a onda ga je Čović zaposlio na Hrvatskim studijima, i to na mjestu predstojnika Odsjeka za filozofiju. Kukoč je također član Znanstveno-upravnog odbora Čovićeva Znanstvenog centra izvrsnosti (ZCI) za integrativnu bioetiku.
Osim toga, u znanstvenom odboru Čovićeva ZCI-ja sjede još dvoje članova matičnog odbora - Nada Gosić i Tonči Matulić. Konačno, od 11 članova MO-a, samo četiri teologa nisu objavljivali radove u Čovićevim časopisima.
Dakle, vrlo je dvojbeno može li se od Matičnog odbora u takvom sastavu očekivati objektivnost u prosuđivanju o Čovićevu slučaju. Da je samo Veljak u sukobu interesa, on bi se mogao izuzeti iz odlučivanja, no očito je da za neku objektivnu odluku u ovom slučaju to teško može biti dovoljno.