ŽIVIMO na području gdje su drevne amfore svima poznat arheološki nalaz. Vidjet ćemo ih u skoro svakom muzeju na obali naše zemlje, a njihove minijaturne kopije u ponudi su turistima već desetljećima.
Većini nas poznata je najčešća funkcija amfora; ovaj spremnik trbušastog oblika koristio se za prijevoz i čuvanje vina, ulja, meda, žitarica i slično. No mnogima nije poznato da se upotrebljavao i za pokapanje mrtvih te da je bio neka vrsta lijesa za siromašnije građane antičkog doba.
Takvu vrstu grobova, starih više od 1500 godina, nedavno su iskopali splitski arheolozi te su na Facebook stranici Arheološkog muzeja u Splitu objavili fotografije iskapanja drevnih grobova i kostura u amforama. Kontaktirali smo voditeljicu istraživanja i višu kustosicu Emu Višić-Ljubić kako bismo saznali nešto više o ovom zanimljivom arheološkom nalazu.
Tijekom kojeg istraživanja ste otkrili ove neobične amfore?
Ova istraživanja predstavljaju završetak zaštitnih istraživanja na prostoru sjeverozapadno i zapadno od Manastirina koja su započela još krajem 2015. godine.
Manastirine su najznačajniji salonitanski starokršćanski grobljanski kompleks s ostacima bazilike u kojoj se nalazi grob biskupa i mučenika sv. Dujma, zaštitnika grada Splita. Tijekom istraživanja otkriven je veliki broj grobnih cjelina različitih tipova ukopa koji predstavljaju dio većeg kršćanskog grobljanskog kompleksa.
Na kakve ste sve grobove naišli?
Otkrili smo 12 zidanih grobnica i to šest s dvije i šest s jednom grobnom komorom. Od jednostavnijih tipova grobova prevladavaju ukopi u amfori i pod tegulama dok su u manjoj mjeri zastupljeni ukopi u zemljanoj raki i drvenom sanduku te jedan u kamenoj urni.
Jeste li pronašli još nekakve predmete, poput ukrasa ili novca?
U grobovima je pronađen i određen broj arheoloških predmeta poput brončanih narukvica, pojasnih kopči od srebra, bronce i željeza, brončane kutijice, ukrasne perle, veliki broj željeznih čavala, dvije staklene boce te veliki broj brončanog novca. Nalazi datiraju grobne cjeline u period od 2. do 6. st., međutim najveći broj grobova ide u kasnoantički period od 4. do 6. st.
Jesu li pokapanja u amforama bila česta u tom razdoblju?
Grobovi u amforama su najzastupljeniji tip grobova u Saloni. Grobna konstrukcija se sastojala od jedne ili više amfora. U pojedinačnim amforama su pokapana djeca, a za pokop odraslih osoba su bile korištene najmanje dvije amfore. Amfore su uglavnom bile prepolovljene po dužini pri čemu je jedna strana položena na zemljanu površinu upotrijebljena kao podloga na kojoj je položeno tijelo pokojnika, a druga je poslužila kao pokrov.
Kako to da su neka tijela bila pokapana u amforama, a neka u kamenim grobovima, o čemu je to ovisilo?
Grob u amfori se nalazi na prostoru cijelog Rimskog Carstva i koristilo ga je stanovništvo slabijeg imovnog stanja, dok su se u zidanim grobnicama uglavnom pokapali pripadnici srednjeg sloja. Grobovi u amforama mogu biti i poganski i kršćanski.
Naime, Rimljani već od sredine 2. st. postupno prihvaćaju grobno ukapanje, da bi od 3. st. ta vrsta ukopa prevladala i potpuno zamijenila ritual spaljivanja pokojnika koji je kod njih ranije prevladavao. Na to je uvelike pridonijelo prihvaćanje kršćanstva koje je od kraja 4. st. bila jedina odobrena religija na prostoru Rimskog Carstva.