1828. godine u Fužinama blizu Rijeke rođen je Franjo Rački. Tijekom svojeg života Rački je djelovao kao povjesničar, političar, pisac, svećenik i kulturnjak te je jedan od pionira hrvatskog narodnog preporoda. Otvorio je put u istraživanje hrvatskog srednjovjekovlja, postavio temelje istraživanja Crkve bosanske, jedan je od osnivača Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a čak je probao i popularizirati nove nazive za kemijske elemente.
Svećenik-povjesničar
Franjo je svoje primarno i sekundarno obrazovanje završio u Senju i Varaždinu, a doktorat iz teologije dobio je na bečkom sveučilištu. Nakon škole, zaposlio se kao učitelj u Senju. Nakon poslovnih obaveza, Rački bi slobodno vrijeme provodio čitajući stare spise kako bi organizirao postojeću povijesnu građu i iskoristio ju u vremenu stasanja hrvatskog nacionalizma.
Prvo se bavio dokumentima napisanim na glagoljici, poglavito Bašćanskom pločom, te pisao o hrvatskom srednjovjekovlju. Rački to nije radio samo iz kulturoloških razloga, već i političkih. Cilj je bio dokazati hrvatski suverenitet i posebnost unutar zemalja pod krunom sv. Stjepana kako bi se Hrvatska oduprla mađarizaciji.
Njegov rad brzo su zamijetili ugledni članovi društva, posebno hrvatski svećenici koji su u to vrijeme uvelike prigrlili progresivne ideje nacionalizma, shvaćajući opasnosti koje dolaze iz Budimpešte. Oni su ga poslali u Zavod sv. Jeronima u Rimu, gdje se nalazio bogati fond starih spisa o južnoslavenskim poganskim skupinama.
U idućih petnaest godina Rački je završio djelo pod nazivom Bogomili i Patareni, gdje je opisao nastanak i razvoj Crkve bosanske. Njegovi radovi na ovu temu ostali su relevantni idućih sto godina.
Kad nije čitao stare poganske spise, bavio se izvorima iz hrvatskog srednjeg vijeka. Njegovo najvažnije djelo, Documenta historiae Croaticae periodum antiaquam illustrantia, vrlo je važna zbirka za hrvatsku povijest i danas.
Bio je jedan od ključnih zagovaratelja osnivanja Jugoslavenske akademije za znanost i umjetnost. Od 1866. postaje prvi predsjednik te institucije.
Sugerirao je nove hrvatske nazive za kemijske elemente
Franjo Rački je također predložio hrvatska imena za pedesetak kemijskih elemenata. Inspirirao se češkim nazivima te starim narodnim pojmovima. Tako je za aluminij predložio naziv glinjak, znajući da je aluminijev hidrosilikat jedan od sastojka gline. Dušik je nazvao gušnjak, flour topnjak, a jod vožnjak jer se "u morskoj vodi nalazi".
Metale poznate od pamtivijeka uglavnom je nazivao istim imenima (zlato, srebro, željezo i olovo), a za bakar je smatrao da bi ga se trebalo nazvati mjedo kako bi ispratio pravilo dodavanja slova "o" na imena metala u slavenskim jezicima.
Najzanimljiviji njegov naziv bio je onaj za kemijski element brom. Brom je poznat zbog svojeg karakterističkog i neugodnog mirisa pa je Franjo Rački sugerirao naziv smradnjak. Premda zvuči duhovito, naziv brom dolazi također od grčke riječi za smrad. Njegovi nazivi nisu nikad zaživjeli, a oni koje koristimo službeno su prihvaćeni 1870-ih.
Rački ostaje jedan od najvažnijih imena u povijesti Hrvatske 19. stoljeća. Kao povjesničar, političar i pisac obilježio je cijelu drugu polovicu 19. stoljeća. Umro je 1894. godine, u 67. godini života.