Foto: Pixsell/Marko Lukunic/PIXSELL, 123rf
SANJA OREŠKOVIĆ, supruga premijera Tihomira Oreškovića, danas je podržala inicijativu "Hod za život", koja je protivi pobačaju.
"Svakako podržavam ovu predivnu inicijativu u ovom predivnom danu. Svatko razuman će uvijek birati život pred smrću, sve ostalo je zabluda ili strah", poručila je Sanja Orešković za RTL Danas.
> Oreškovićeva supruga Sanja uz Željku Markić: Razumni biraju život, ostalo je zabluda i strah
Orešković je tako svoj prvi javni istup u Hrvatskoj posvetila promoviranju kampanji protiv prava žena na izbor. Utoliko je interesantno proučiti iz kakvog je okruženja Sanja Orešković preselila u Hrvatsku, odnosno kakvi zakoni reguliraju pobačaj u Kanadi - gdje je sa suprugom i aktualnim premijerom živjela dugi niz godina.
Kanadski vrhovni sud odbacio zakon protiv abortusa 1988. godine
Kanada je jedna od nekoliko zemalja koja uopće nema kazneno-pravnih restrikcija po pitanju abortusa. Zakon protiv abortusa prvi je put u Kanadi liberaliziran 1969. godine, a Vrhovni sud te zemlje potpuno ga je stavio van snage 1988. godine, piše Pro Choice Action Network.
Usprkos tome, borba za pravo žena na izbor i dostupnost usluga abortusa u Kanadi stasale su tek nakon velikih napora. Kako navodi PCAN, i u Kanadi i dalje postoji nasilje i zlostavljanje žena koje se odluče na abortus.
No krenimo od 60-ih godina prošlog stoljeća, kada je borba žena za pravo na izbor u Kanadi dobila maha. Liječnička i pravnička udruženja, zajedno s udrugama koje promiču prava žena, počela su se zauzimati za liberalizaciju kanadskog zakona o abortusu u 1960-ih godina. 1969. godine liberalna kanadska vlada omogućila je pobačaj pod određenim okolnostima - abortus je bio dozvoljen ukoliko bi komisija liječnika utvrdila kako nastavak trudnoće ugrožava zdravlje ili život trudnice.
Godine 1982. u Kanadi je usvojena Povelja o pravima i slobodama, tako da se svaki zakon koji ih krši mogao osporiti kao nevažeći. Šest godina kasnije, 1988. godine, Vrhovni sud oborio je kanadski zakon o pobačaju kao neustavan. Kao razlog se istaknulo to što zakon krši Povelju prava i sloboda, utoliko što zadire u pravo žena na "život, slobodu i osobnu sigurnost".
"Grubo zadiranje u žensko tijelo"
Sudac Brian Dickson to je obrazložio na sljedeći način:
"Prisiliti ženu putem prijetnje kaznenim sankcijama da nosi fetus i da u konačnici rodi, osim u slučaju zadovoljavanja određenih kriterija koji nisu vezani uz njezine vlastite prioritete i aspiracije, duboko je zadiranje u žensko tijelo te kao takvo krši osobnu sigurnost".
Tom je odlukom Kanada postala jedna od zemalja koje uopće nemaju zakon koji bi ograničavao abortus te se pobačaj počeo tretirati kao svaki drugi medicinski postupak.
Godine 1989. kanadski Vrhovni sud odlučio je i kako otac nema zakonsko pravo uložiti veto na ženinu odluku o pobačaju. Godinu dana kasnije, izglasan je zakon putem kojega se doktori koji izvode abortuse nad ženama čije zdravlje nije ugroženo osuđuju na dvije godine zatvora. Ipak, taj je zakon stavljen van snage na glasanju u kanadskom Senatu.
Godine 1995. federalne vlasti prisilile su nekolicinu kanadskih provincija da omoguće otvaranje privatnih klinika za abortus. Usprkos tome, dostupnost usluge pobačaja ostao je neujednačen diljem Kanade.
Pod pozitivnim nazivima krije se zadiranje u pravo na izbor
Prije devet godina, 2007. godine, zastupnik Ken Epp predložio je zakon putem kojeg je fetus trebao biti "zaštićen od napada trećih osoba", i to pod nazivom "Zakon o nerođenim žrtvama kriminala". Zakon je odbačen 2008. godine, a pravni stručnjaci njegovo predlaganje su opisali kao pokušaj ponovnog otvaranja debate o abortusu.
Iste godine konzervativni zastupnik Maurice Vellacott predložio je zakon koji je trebao zaštititi medicinsko osoblje od prisile izvođenja postupka, i to u obliku prigovora savjesti. Godine 2010. konzervativni zastupnik Rod Bruinooge predložio je zakon kojim bi se zabranilo izvođenje abortusa od strane liječnika koji je pod prisilom. Takvi prijedlozi nastavili su se pojavljivati i u nadolazećim godinama.
Kanadska Nacionalna federacija za abortus navodi kako je niz pravnih analiza utvrdilo da se iza često pozitivnih imena takvih prijedloga zakona u pravilu kriju pokušaji da se oživi debata o ograničavanju prava žena na izbor. Godine 2012. konzervativni zastupnik Stephen Woodworth pokušao je tako zatražiti da parlamentarni odbor utvrdi kada počinje ljudski život, no njegov zahtjev je odbačen glasanjem.
Zaključak kanadskog NAF-a osobito je interesantan u hrvatskome kontekstu, unutar kojega se iza naoko semantički pozitivnih sintagmi kao što su "U ime obitelji" ili "Povorka za život, obitelj i Hrvatsku" također kriju ambicije pokretanja društvenih promjena koje bi vodile u smjeru ograničavanja ljudskih prava, uključujući pravo na izbor.