Pobjeda Donalda Trumpa je katastrofa za Europu, piše Guardianov kolumnist Paul Taylor u osvrtu na povratak republikanca u Bijelu kuću.
Pitanje je samo koliko će loše postati. Europljani će strateški, ekonomski i politički stradati zbog njegove politike "Amerika na prvom mjestu", kao i zbog njegove nepredvidljivosti i transakcijskog pristupa globalnim poslovima. Podrivanje NATO-a, ohrabrivanje neliberalnih nacionalista posvuda, transatlantski trgovinski rat i bitka oko europske regulacije američkih platformi društvenih medija, umjetne inteligencije i kriptovaluta samo su neki od glavnih rizika drugog Trumpovog predsjedništva.
Između Amerike i Kine
Štoviše, Europa je u opasnosti da bude stisnuta u sve dubljem američko-kineskom trgovinskom sukobu, s izgledima da se nađe pod teškim pritiskom Washingtona da ograniči gospodarske veze s Pekingom, dok bi se istovremeno mogla suočiti s potencijalnom poplavom jeftine kineske robe preusmjerene na Europu zbog previsokih carina na američkom tržištu.
Izgledi ozbiljno zategnutih transatlantskih odnosa zatekli su krhku Europu. Europska gospodarstva zaostaju za SAD-om i Kinom u inovacijama, ulaganjima i produktivnosti. Njemačka i Francuska oslabljene su političkim krizama. Desničarski populisti, koji igraju na strahu od globalizacije i migracija, također su u porastu diljem Europe. A ruske trupe polako napreduju protiv ukrajinskih branitelja, dok Zapad ne pruža dovoljno podrške Kijevu da prevlada.
Nije jasno hoće li se zemlje EU moći ujediniti u obrani zajedničkih interesa ako republikanska administracija nastavi s prijetnjom carina na svu europsku robu ili ako Trump pokuša baciti Ukrajinu pod vlak i sklopiti dogovor s ruskim predsjednikom Vladimirom Putin kojim bi zamrznuo sukob i prekinuo rat pod uvjetima ponižavajućima za Kijev.
Europa se mora pribrati
Poljski premijer Donald Tusk, jedan od rijetkih jakih čelnika desnog centra u EU, izjavio je tijekom vikenda da je "era geopolitičkog outsourcinga završila". Europa je, rekao je, trebala konačno odrasti i vjerovati u vlastitu snagu. On nije jedini koji želi da Trumpova pobjeda potakne Europljane da učine više kolektivno za svoju obranu i izgrade jači europski stup NATO-a. Francuska se dugo zalagala za takvu "stratešku autonomiju", ali mnoge zemlje EU ostaju oprezne prema svemu što bi moglo oslabiti transatlantsku vezu.
Zemlje EU zajedno vode trgovinsku politiku, tako da Europska komisija ima tim iz pozadine koji se tjednima priprema za mogući povratak Trumpa, pripremajući načine da brzo i snažno uzvrati udarac ako bude potrebno u bilo kojem carinskom sporu. Ali nije jasno hoće li Ursula von der Leyen moći okupiti 27 država EU iza zajedničkog stava. Moglo bi se ponoviti nedolično trčanje prema Washingtonu koje smo vidjeli tijekom Trumpova posljednjeg mandata da se određene zemlje dodvore Bijeloj kući i pokušaju osigurati bolje uvjete za sebe. Zauzvrat bi kupovale više američkog oružja.
Von der Leyen je podsjetila Trumpa u čestitki da "milijuni radnih mjesta i milijarde u trgovini i investicijama sa svake strane Atlantika ovise o dinamici i stabilnosti međusobnog gospodarskog odnosa". Ali budući američki predsjednik opsjednut je neravnotežom u robnoj razmjeni s Europom, a posebno njemačkom automobilskom industrijom.
Budućnost NATO-a
Strateški gledano, Trumpova pobjeda sigurno će oživjeti neizvjesnost oko budućnosti NATO-a, kojemu je prijetio ostavkom tijekom svojeg prvog mandata u Bijeloj kući. Dok je Kongres od tada donio zakon koji otežava povlačenje SAD-a iz saveza, ništa ne može spriječiti predsjednika da potkopa njegov kredibilitet tako što će jasno dati do znanja da neće stati u obranu europskih zemalja od ruske agresije. Trump je to rekao mnogo ranije ove godine, tvrdeći da će ohrabriti Rusiju da radi "što god dovraga žele" sa saveznicima iz NATO-a koji nisu plaćali dovoljno za obrambenu potrošnju.
Trumpove pristaše kažu da je njegov oštar pristup u njegovom prvom mandatu šokirao europske saveznike i natjerao ih da konačno povećaju izdvajanja za obranu i da je on u pravu kada se pita zašto bi američki porezni obveznici trebali nastaviti subvencionirati sigurnost bogatih europskih zemalja koje se besplatno oslanjaju na zaštitu SAD-a. Fiona Hill, njegova bivša savjetnica za Rusiju u Bijeloj kući, rekla je da Trump jednostavno ne razumije vrijednost savezništva ili saveznika. Njegov pristup sigurnosti je čisto transakcijski.
Utjecaj drugog Trumpovog predsjedništva na unutarnju politiku Europe mogao bi biti jednako štetan kao i na trgovinu i međunarodne odnose. Jedan bivši dužnosnik EU rekao je da Trump ne samo da bi ohrabrio nacionalističke populističke vođe poput mađarskog premijera Viktora Orbána, slovačkog Roberta Fica i srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da formiraju neku vrstu "neliberalne internacionale" nego bi njegov utjecaj također mogao povući glavne europske konzervativce dalje udesno po pitanju migracija i rodnih pitanja te slabljenju europskih liberalnih vrijednosti.
Utjecaj tehnoloških mogula
Tu je i utjecaj tehnoloških mogula te velikih interesa banaka. Među milijarderima koji su podržavali Trumpa bili su libertarijanski američki tehnološki poduzetnici Elon Musk i Peter Thiel, a suzdržan je bio i Jeff Bezos. Svi oni računaju na njega da će omogućiti besplatno korištenje društvenih medija, umjetne inteligencije i kriptovalute, uz veliku dozu deregulacije. Musk je prkosio naporima EU i UK-a da reguliraju govor mržnje i dezinformacije na svojoj platformi društvenih medija X.
Potraga tehnoloških mogula za nesputanom moći da izgrade svoja carstva izvan dosega vlada i središnjih banaka sigurno će dovesti do sukoba tijekom drugog Trumpovog mandata s europskim zakonodavstvom koje regulira internet, umjetnu inteligenciju i elektroničke valute. To je još jedna moguća transatlantska kriza u nastajanju.
S obzirom na tako sumorne izglede, EU i Ujedinjeno Kraljevstvo trebali bi se proaktivno pripremati za najgore i približavati se kako bi obranili svoje brojne zajedničke interese i vrijednosti. Nažalost, dosadašnji pokazatelji idu sve samo ne u tom smjeru, a na taj način Europa bi mogla postati totalno irelevantna na svjetskoj pozornici.