Dva su tjedna prošla od parlamentarnih izbora. Od tada su održana dva službena kruga pregovora Hrvatske demokratske zajednice i Domovinskog pokreta, no dogovora još nema, a prema izjavama obiju strana ne može se zaključiti da su u pregovorima odmaknuli toliko da su usuglasili ključne stvari.
To ne znači da se HDZ i DP uskoro neće dogovoriti, no prije nego što dođe do dogovora moraju riješiti prepreke koje trenutno i dalje izgledaju vrlo ozbiljno.
Šanse da DP ide s anti-HDZ blokom praktički su nikakve
Domovinski pokret paralelno pregovara s Rijekama pravde i Mostom, no iz više razloga prilično je očito da do dogovora s njima neće doći. Iako i iz DP-a i iz SDP-ove koalicije razmjenjuju vrlo kurtoazne riječi jedni o drugima, pa i malo više od toga, prvi je problem za takvu kombinaciju - matematika.
Naime, Mario Radić, koji figurira kao stvarni šef DP-a, jučer je rezolutno rekao da je donesena odluka da ta stranka ni s Možemo ni s SDSS-om neće participirati ni u kakvoj većini. S obzirom na to da tzv. anti-HDZ blok ima najviše 57 ruku, jasno je da ni s DP-ovih 13, čak i da se dogodi velik obrat i pet manjinaca (bez SDSS-a) prijeđe na njihovu stranu, nema potrebnih 76 ruku.
Drugi je problem u tome što DP s HDZ-om vodi potpuno drugačije pregovore nego s dojučerašnjim kolegama iz oporbe. Naime, s Plenkovićem i HDZ-ovcima konkretno pregovaraju o obrisima sljedeće vlade, za koju s obje strane postoji čvrst interes, dok u pregovorima s Rijekama pravde kurtoazno slušaju ideje o tzv. antikorupcijskoj većini u saboru i zakonima koji bi se mijenjali te ih zanima kako bi to točno izgledalo, ali uz znatno manje iskrenog interesa.
Kolike su šanse da se formira većina bez HDZ-a, pokazuju i javne poruke koje Most šalje DP-u, poput one današnje Bože Petrova da sudjeluju u formiranju antikorupcijske saborske većine i izglasaju pet odluka u saboru. Naravno da pravi smisao te poruke nije upućen DP-u, nego biračima kojima Petrov šalje poruku da DP ima druge interese od proklamiranih. Petrov se još zapitao i "zašto DP unatoč svemu želi s HDZ-om", što prilično jasno pokazuje koliko u takozvanom anti-HDZ bloku vjeruju u formiranje većine s DP-om.
I dalje postoji ogroman problem u pregovorima HDZ-a i DP-a
No kako smo naveli na početku teksta, činjenica je i da pregovori HDZ-a i DP-a nisu baš daleko odmaknuli. I dalje je najveći problem SDSS. DP sasvim sigurno neće odustati od svog jedinog stvarnog ultimatuma - da ta stranka Milorada Pupovca ne bude dio vladajuće većine. Naravno, SDSS-u nitko ne može zabraniti da, kao i dosad, diže ruke za sve što Plenković želi.
No Plenković će za brak s DP-om morati pronaći 76 ruku bez SDSS-a. Tri SDSS-ova zastupnika mogu povećati većinu, no DP će se praviti da Pupovčeva stranka ne čini vladajuću većinu. Najjednostavnije rješenje bilo bi da Plenković do tih 76 potrebnih ruku, i više od toga, dođe s pet preostalih manjinaca. Međutim, osam manjinaca reklo je da će se držati zajedno, a Pupovac je rekao da neće dozvoliti ponižavanje SDSS-a i vidjet ćemo hoće li li tu biti odstupanja.
Vrlo je očito da Plenković, najblaže rečeno, ne uživa u procesu postizanja dogovora s DP-om. Jasno je da bi on najradije vladao onako kako je vladao većinu vremena u posljednjih osam godina - sa žetončićima i dizačima ruku koje je jeftino zadovoljiti i ne pitaju puno ili, bolje rečeno, ne traže ništa da bi digli ruke. Plenković je te svoje "partnere" i dizače ruku nedavno hvalio da im nije teško dići ruke ni za nerad nedjeljom ni druge zakone koji su bitni HDZ-u.
Plenković bi i dalje najradije opet sastavio vladu s manjinama ili žetonima, ali je vjerojatno i sam svjestan da je to nemoguće
Plenković bi vjerojatno dao sve da vladu ponovno sastavi provjerenom kombinacijom, s kojom bi i dalje mogao vladati na isti način kao do sada, a ta kombinacija glasi - HDZ, liberali koji to nisu jer glasaju za zabranu rada nedjeljom i za bilo što što želi HDZ, umirovljenici koji su prošli mandat pretrčali Plenkoviću, plus manjine, plus novi žetoni. No ta je računica u ovom slučaju matematički vjerojatno nemoguća.
Iako je Plenković slao znakovite poruke IDS-u, ta je stranka (zasad) ostala čvrsto protiv HDZ-a. Međimurski župan Matija Posavec ni ne pomišlja podržati HDZ. Fokusov Dario Zurovec možda bi i ušao u kombinaciju s HDZ-om, ali bez DP-a. Od svih zastupnika koji ne pripadaju HDZ-ovom bloku ili manjinama samo je Vesna Vučemilović iz Suverenista prilično otvoreno iskazala interes da pretrči Plenkoviću.
Kada bi Plenković nekako i pridobio Zurovca i IDS, uz već spomenutu Vučemilović i neizostavne manjine, došao bi do 73 zastupnika. I dalje za tri manje od minimalnog broja mandata za vladajuću većinu. Plenković je očito i sam shvatio da mu je DP jedina opcija za vladu pa je i javno počeo govoriti da su birači poslali poruku da vladu formiraju DP i HDZ. Ako će manjine ostati pri stavu da se drže zajedno i Pupovac pri stavu da se neće dati ponižavati, Plenkoviću za 76 ruku treba još jedna ruka osim ona Vesne Vučemilović. Nije jasno čija bi bila jer je Zurovec rekao da u većinu s HDZ-om, DP-om Vučemilović ne misli ići.
No iako Plenković najavljuje formiranje vlade s DP-om, ničim nije dao do znanja da pregovori idu sjajno. "Nastojimo približiti stavove" doista ne zvuči preoptimistično za ovu fazu pregovora. Zanimljivo je i da je Plenković na presici imao potrebe čak i podbosti nominalnog šefa DP-a Ivana Penavu da njemu za razliku od Penave ne treba pomoć s novinarima, aludiravši na dosta neugodnu presicu u DP-u kada Penava nije uspio izaći na kraj s novinarima pa je tražio pomoć mlade stranačke PR-ovke.
Kako će se Plenković odreći Srba?
Jasno je i da je Plenkoviću bitno da ima predstavnike Srba u Hrvatskoj u vladi, a još više u vladajućoj većini. Situaciju je možda dodatno zakompliciralo i to što će u novoj vladi Srbije ministar ponovno biti predstavnik Hrvata Tomislav Žigmanov. Plenkoviću teško pada i sama činjenica da će koalirati s desnicom, a kamoli to da bi iz vlade trebali otpasti Srbi. I to ne samo iz vlade nego i iz vladajuće većine.
I to je veći problem od toga što bi nekoliko ministarstva trebalo pripasti DP-u (vjerojatno bi se zadovoljili novoformiranim Ministarstvom demografije, odcijepljenim Ministarstvom energetike i Ministarstvom poljoprivrede) i utažiti njihove apetite, pa i ponešto modificirati HDZ-ove politike, recimo onu o migrantima ili stranim radnicima. Da ne govorimo o idiličnom i pouzdanom HDZ-ovom odnosu s SDSS-om.
Od očito najteže teme u pregovorima bježi i DP, kako je pokazalo obraćanje Radića nakon sinoćnjih pregovora u Banskim dvorima kada nije htio reći baš ništa o pitanju SDSS-a u pregovorima. Nešto ranije je kazao da "ne zna koja je to većina" te da nedostaje ruku. DP-ovac Tomislav Josić bio je, pak, optimističniji i rekao da se "ruke uvijek mogu naći ako zatreba".
Valja spomenuti i kako je jedan od DP-ovih zahtjeva bio je i da se deratificira Istanbulska konvencija, no na tome u Domovinskom pokretu očito ne planiraju inzistirati. Plenković je danas rekao da se o tome nije razgovaralo i jasno dao do znanja da nikakva deratifikacija ne dolazi u obzir. Ako na tome ipak odluče inzistirati, to bi mogao postati novi, možda i nepremostiv problem za dogovor dviju strana.
Dogovor je realan i izgledan, ali neke varijante ne treba posve isključiti
Interes obje strane je da se dogovor postigne velik i zato je sasvim izgledno da do njega dođe. Najveća prepreka za formiranje vlade, barem na formalnoj i vidljivoj razini, ostaje SDSS. DP-u je ultimatum oko SDSS-a jedino na čemu moraju ustrajati kako bi zadržali nekakav kredibilitet pred svojim biračima. Što se HDZ-a tiče, problem nije samo u odustajanju od participacije vjernog SDSS-a u vladi i saboru nego i u tome što Plenković ne voli ultimatume. Ne voli ni biti prisiljen mijenjati politike koje je provodio posljednjih osam godina.
Zbog svih okolnosti ne treba isključiti ni opciju da se formira vlada HDZ-a i DP-a i da naknadno dođe do nekih preslagivanja, a ne treba potpuno otpisati još neke prevrate i raskole, kao ni nove izbore. Ipak, u ovom je trenutku najrealnija opcija da će se HDZ i DP dogovoriti, a koliko će takva vlada trajati i što će se poslije događati, kako voli reći Radić iz DP-a - o tom potom.