HDZ JE urlao na splitskoj Rivi braneći dignitet Domovinskog rata i hrvatskih generala, pa ih je predao Haagu. HDZ je urlao zbog sporazuma Račan-Drnovšek, a sada se u ime istih tih interesa odriče dijela teritorija u Savudrijskoj vali. Odnosno, ovlašćuje arbitražnu komisiju da to učini umjesto njega.
I kao što se olako odriče generala, digniteta Domovinskog rata i teritorija, bilo bi dobro da se HDZ već jednom odrekne kriminala i korupcije. Ali to još nismo dočekali. Možda bi pomogla parola "Korupcija ili EU", jer se kod sličnih ultimatuma HDZ vrlo lako odrekao generala, ZERP-a i stotinjak kilometara mora.
Jadranka u Zemlji čuda
Saborska rasprava o sporazumu Kosor-Pahor izgledala je kao insert iz Alice u Zemlji čuda. Hrvatska ljevica nikad nije imala dileme oko pitanje EU ili teritorij. Desnica također. Pa kako to da su se ta dva suprotstavljena pola odjednom našla na istoj strani?
Treba razumjeti Zorana Milanovića. On bi možda još i podržao sporazum o arbitraži pod parolom zaštite hrvatskih strateških interesa, odnosno ulaska u EU. Kad to isto ne bi činio i HDZ. Isti onaj HDZ koji se do jučer predstavljao kao ekskluzivni zaštitnik nacionalnih interesa, odbijao sve prijedloge o arbitraži, blokirao put prema EU, podizao barikade i nacionalne strasti, a Račana i njegovu stranku pribijao na stup srama, sada se odriče dijela teritorija. I opet predstavlja kao ekskluzivni zaštitnik nacionalni interesa.
Nacionalni interes od kojeg boli želudac
Prije osam godina taj nacionalni interes bila je blokada puta u Europu, danas se nacionalni interes svodi na podređivanje svega tom istom krajnjem cilju - ulasku u EU. I eto ljevice u problemima: ona je uvijek bila za EU, ali sada je toga boli želudac. Jer to isto želi i HDZ.
Ali ono od čega još više boli želudac savršeno je u Saboru artikulirao Milorad Pupovac. Lako ćemo za teritorij i za izlazak Slovenije na otvoreno more, to je ustupak i kompromis kojim nije zadovoljan nitko i kojim moraju biti zadovoljni svi. Ali postoji puno veći, teži, dublji problem od ovoga: to su kriminal i korupcija.
Hoće li se HDZ ikada toga odreći u ime zaštite nacionalnih interesa? Hoće li to napokon biti cijena za ostvarivanje strateškog cilja, ulaska u Europsku uniju? Ako je histerično urlanje za generale i teritorij već bilo licemjerno, onda smo se više puta uvjerili kako je HDZ u zaštiti, njegovanju i toleriranju korupcije vrlo iskren.
Može li HDZ uopće opstati bez korupcije?
Sad kad je Slovenija maknuta s dnevnog reda - ili će tek biti - vidjet će se koji je od dva cilja HDZ-u važniji. Ulazak u EU što za sobom povlači strukturalne reforme na svim razinama i odricanje svih prljavština na kojima je ta stranka godinana izrastala? Ili zaštita tih prljavština pod cijenu neulaska Hrvatske u članstvo, ali zato kao jedini jamac opstanka HDZ-a na vlasti? U kriminalnom i korumpiranom društvu HDZ već 17 godina uspješno preživljava. Hoće li preživjeti u "sterilnim" uvjetima? U modernom, europeiziranom društvu?
Vesna Pusić u Saboru je naglasila jednu zanimljivu činjenicu. Da je Hrvatska prihvatila sporazum Račan-Drnovšek 2001. godine, već bi odavno bila članica EU. Njime nije bilo predviđeno samo rješavanje granice, nego i povrat duga Ljubljanske banke i Sveta Gera i što sve ne. Ali HDZ-u taj sporazum tada nije bilo u interesu. I upravo zahvaljujući svom protivljenju, dvije godine kasnije osvojio je vlast. I pokrenuo Hrvatsku: prema HEP-u i HAC-u, Bechtelu i Brodosplitu, satovima i bankrotu. Kalendarski, s praga 21. stoljeća vratio nas negdje na kraj 18.
HDZ opet odlučuje o nacionalnom interesu. Ne piše nam se dobro
A sada taj isti HDZ (minus Ivo Sanader) po tko zna koji puta u povijesti podučava Hrvate nacionalnom interesu. Nakon avanture u BiH, Daytona i spaljene Krajine, splitske Rive, 200 bogatih obitelji, Slovenije i ZERP-a, HDZ opet određuje što je u interesu države i nacije. Ne piše nam se dobro.
Ali kad već voli preuzimati na sebe tako odgovorne zadatke - kao što je preuzeo na sebe i predaju generala u Haag, uhićenje Gotovine i famozni "junktion" - neka onda učini ono što o njemu najviše i ovisi. Neka se odrekne korupcije. Bio bi to dobar početak. Ujedno i ispunjavanje prvog konkretnog uvjeta za članstvo u EU koji nije povezan s vanjskim pritiskom (Haag, Slovenija), već sa suštinskim interesom hrvatskog društva.
Nitko se ne sjeća generala i ZERP-a, ali svi se sjećamo korupcije
Ako se već ustupanje dijela hrvatskog mora kako bi se Sloveniji omogućio izlazak na otvoreno more u saborskoj raspravi naziva "manjim zlom" koje moramo istrpjeti u cilju ulaska u EU, onda je korupcija svakako "najveće zlo". I rasprava o tome neće biti prozirna politikantska manipulacija koja HDZ-u služi za jednokratnu uporabu - kao što su to bili Haag, ZERP i granica sa Slovenijom - već bolna polemika o genetskom kodu vladajuće stranke. Tko se više sjeća generala i ZERP-a? Tko će se sutra više sjećati "junktiona" u Savudrijskoj vali? Ali korupciju i kriminal osjećamo svakoga dana i na to nas HDZ svakodnevno podsjeća.
Hoće li sada i ta rasprava napokon doći na red? I još mnogo intrigantnije pitanje, hoće li HDZ to preživjeti?