Helmut Schmidt, političar bez dlake na jeziku: "Za politiku su potrebne samo volja i cigarete"

Foto: FAH

BIVŠI njemački kancelar Helmut Schmidt, koji je umro u utorak u dobi od 96 godina, najpoznatiji je po borbama s domaćim terorizmom sedamdesetih godina prošlog stoljeća i polaganju ekonomskih temelja za uvođenje eura.

Helmut Heinrich Schmidt rođen je u Hamburgu mjesec dana poslije završetka Prvog svjetskog rata. Vodio je zapadnu, demokratsku polovinu Njemačke, dok ju je potresao terorizam RAF-a i usred Hladnog rata.

Među njegovim trajnim političkim ostavštinama je euro, koji je uveden 1999. godine, ali su temelj položili Schmidt i francuski predsjednik Valery Giscard d'Estaing kad su dvadeset godina prije osnovali Europsku monetarnu uniju.

Schmidt je bio unovačen u njemačku vojsku u Drugom svjetskom ratu i služio je u tenkovskoj diviziji na istočnom frontu. Socijaldemokrat je postao u britanskom zarobljeničkom logoru. Kasnije je studirao ekonomiju i cijeli život proveo u politici.

Oženio je svoju ljubav iz djetinjstva Hannelore još 1942. godine. U braku su bili do njezine smrti 2010.

Političar bez dlake na jeziku prvi je put zapažen kao ministar unutarnjih poslova grada-pokrajine Hamburga kad je zbog velikih poplava u pomoć pozvao vojsku. Tom je odlukom vjerojatno spasio nekoliko stotina života svojih sugrađana, ali je tehnički prekršio ustav. Kad su ga kritizirali, odgovorio je: "Tih dana nisam gledao gdje mi je ustav".

Bez dlake na jeziku

Njegov izravan i pragmatičan pristup doveo je ga je i do uspona i na saveznu i na svjetsku scenu, ali kasnije i uzrokovao ideološke sukobe s kolegama iz vladajuće koalicije.

Kad je kancelar Willy Brandt 1972. morao podnijeti ostavku zbog špijunskog skandala, njegov iskusni ministar financija Schmidt preuzeo je kancelarsku dužnost.
U prvom je mandatu stekao ugled odlučnog državnika, posebno u vanjskoj i financijskoj politici, bio je suosnivač skupine G7 i znao govoriti da se "karakter dokazuje u vremenima krize".

Krajem 1977., kad se zemlja našla na udaru terorista Frakcije Crvenih brigada (RAF), Schmidtov karakter bio je na kušnji do krajnjih granica. Odbio je zahtjeve RAF-a da oslobodi zatočene teroriste iz zatvora u zamjenu za život otetog predsjednika njemačke uduge poslodavaca Hanns-Martina Schleyera. Schleyer je zbog toga ubijen.

U gotovo isto vrijeme otet je zrakoplov Lufthanse s 86 putnika i članova posade. Schmidt se obratio javnosti i rekao da će država odgovoriti "nužnom čvrstoćom". Naredio je specijalcima da upadnu u zrakoplov na pisti i taj put imao više sreće. Specijalci su oslobodili sve putnike.
Njegova politika prihvaćanja nuklearne enegrije, jačanja vojske i NATO-a te favoriziranja poduzetništva dovela ga je u sukob s ljevičarima u vlastitom političkom bloku, što je zapravo bio početak njegova kraja.

Nije se odvajao od cigarete

Godine 1982., u svom trećem kancelarskom mandatu, izgubio je parlamentarnu većinu prelaskom liberala na stranu CDU-a i šest mjeseci poslije toga, nakon što mu je Bundestag izglasao nepovjerenje, na mjestu predsjednika vlade zamijenio ga je Helmut Kohl.

Izvan kancelarskog ureda, Schmidt je kao ugledni državnik i dalje zdušno zagovarao euro, bio vanjski urednik tjednika Die Zeita i postao svojevrsna očinska figura lijevog centra.

Napisao je više od 30 knjiga o vanjskoj i unutarnjoj politici, često se koristeći urođenom duhovitošću za podbadanje modernih političkih ega. Kao sposoban glazbenik, snimio je klavirske koncerte Mozarta i Bacha.

Čak i svojim devedestim godinama redovito je gostovao u političkim emisijama. I, nevjerojatno za čovjeka s pacemakerom, nije se odvajao od cigarete. Pušio je u javnosti, na televiziji, u restoranima, svagdje gdje je to zabranjeno, a policija je jednostavno odbijala goniti bivšeg kancelara.

Rekao je da su za nevjerojatnu političku karijeru kakva je bila njegova potrebne samo dvije stvari - volja i cigarete.