Osmansko Carstvo krajem 19. stoljeća bilo je izmučeno, jadno i pod utjecajem ostalih sila. Razvoj nacionalizma u istom stoljeću dodatno je oslabio stabilnost nekadašnje najmoćnije države svijeta, a 1875. počinje Hercegovački ustanak, koji će pokrenuti niz događaja i dovesti do Velike istočne krize. Nakon ustanka Bosnu i Hercegovinu okupirat će austro-ugarska vojska, a trideset godina kasnije i anektirati, što će biti jedan od uzroka Prvog svjetskog rata.
Ustanku su se pridružili mnogi, smatrajući ga buđenjem južnoslavenskog nacionalizma
Hercegovački ustanak organizirali su Srbi u Bosni i Hercegovini zbog lošeg ekonomskog stanja, niskog standarda i kao prosvjed protiv visokih poreza koji su dodatno osiromašili regiju. Brzo su ih podržali Srbi u Srbiji te Crnogorci pa je stanje za Osmansko Carstvo postalo alarmantno. Poslali su vojsku da uguši ustanak, što je nagnalo još više ljudi da mu se pridruže.
Događaju su se pridružili mnogi Hrvati i Slovenci iz Austro-Ugarske, kao i mali broj Garibaldijevih crvenokošuljaša jer su svi ovaj događaj smatrali buđenjem Južnih Slavena koji će slavodobitno pobijediti nametnute vladare. Osmansko Carstvo nije imalo izbora nego ugušiti ustanak, premda je znalo kakve će posljedice to imati u internacionalnoj politici.
Najveći problem osmanske politike 19. stoljeća bila je carska Rusija. Ruski carevi nadjenuli su si titulu zaštitnika svih Slavena te su jedva čekali da im Osmanlije daju i najmanji povod da pošalju vojsku na jug. Rusija je i inače pretendirala na balkanski teritorij, a Hercegovački ustanak bio je točno ono što joj je trebalo.
Velika istočna kriza
1877. počinje rat između Rusije i Osmanskog Carstva koji će završiti mirom u kojem će Balkan postati dom novostvorenih zemalja, poput Srbije, Crne Gore i Bugarske. Srbi su ostvarili pravo na autonomiju unutar Osmanskog Carstva u vrijeme srpskih ustanaka početkom 19. stoljeća, a sada su dobili priznatu i suverenu državu.
Ustanak koji je počeo u BiH izazvao je internacionalni skandal i Veliku istočnu krizu. Prostor Balkana bio je interesna sfera Austro-Ugarske i Rusije, a kad je Rusija potaknula stvaranje bugarske marionetske države koja će imati izlaz na Sredozemlje, Velika Britanija i Francuska to su spriječile. Nemiri u BiH smirili su se nakon 1878. godine, kada prostor okupira austrijska vojska.
Srbi nisu podržali ustanak samo radi pružanja pomoći Srbima u BiH, već i radi nacionalnog plana okupljanja svih Srba u Kraljevini Srbiji. Zato su vijest o okupaciji Bosne i Hercegovine dočekali sa zgražanjem. Od tada u toj zemlji među narodom vlada neprijateljstvo prema Austro-Ugarskoj, a od 1903., nakon Majskog prevrata, i politički vrh otvoreno govori protiv Beča.
Hercegovački ustanak počeo je kao prosvjed protiv lošeg tretmana i visokih poreza u BiH, ali je potaknuo niz događaja koji su postavili uvjete za izbijanje Prvog svjetskog rata. Srbi i Rusi bili su ljuti na Austro-Ugarsku što okupira slavenska područja, a novostvorene države na Balkanu shvatile su da Osmanlije više nisu respektabilna sila i uskoro će krenuti u rat za osvajanje Balkana.
Austrija se ovim potezom još više izolirala na vanjskopolitičkoj sceni kad su u pitanju njeni istočni susjedi. Iskoristila je BiH zbog nalazišta srebra kojima je financirala svoju industrijalizaciju. Ipak, animozitet koji je stvorila kulminirao je u Sarajevu 1914. godine, što je započelo zadnji period postojanja multietničkog carstva u srcu Europe.