Na današnji dan 1940. godine započeli su zračni napadi na Ujedinjeno Kraljevstvo. Velika Britanija u tom je trenu bila jedna od rijetkih europskih država koje nisu bile okupirane. U idućih tri mjeseca britanski će gradovi i luke pretrpjeti učestala bombardiranja i napade Luftwaffea. Churchill i britanska uprava odredili su plan evakuacije stanovništva da bi spriječili ljudske žrtve, a nakon listopada iste godine, napadi su postali sve rjeđi i manje opasni jer su postali preskupi za Njemačku i Hitlera.
Nijemci su htjeli slomiti Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi osigurali zapadnu granicu
Njemački plan osvajanja Europe bio je vrlo jednostavan: prvo se treba obračunati s Francuskom i osvojiti ju. Velika Britanija tad će, prema njemačkim savjetnicima, tražiti mir te izaći iz rata. Nakon toga treba napasti Sovjetski Savez. Prema ovom planu, Njemačka će izbjeći ponavljanje greške iz Prvog svjetskog rata te neće ratovati na dvije fronte.
Francuska je pala unutar manje od dva mjeseca. Ono što Njemačko Carstvo nije uspjelo ostvariti u četiri godine tijekom Prvog svjetskog rata, nacisti su obavili unutar šest tjedana. Bio je to veliki razlog za slavlje među nacistima. Njemački vojni moral bio je na visokom nivou, ali raspoloženje je splasnulo kada su shvatili da se Ujedinjeno Kraljevstvo nije predalo niti tražilo potpisivanje mira.
U takvim okolnostima, bilo bi suludo napasti SSSR i riskirati reakciju iz Londona. Zato Hitler i njegov vojni vrh planiraju zračni napad na Britansko otočje. Plan je bio pripremiti teren za eventualnu kopnenu invaziju kako bi se natjeralo Britance na predaju. Njemački piloti dobili su zadatak napadati britanske zračne luke te tvornice kako bi ostvarili zračnu prevlast.
Planovi za pravu invaziju na Britansko otočje su odgođeni
Napade koji su počeli 10. srpnja predvodili su isti oni piloti koji su samo dva mjeseca ranije sudjelovali u operacijama u Norveškoj. Tada su njemačke zračne snage presudile bitku te natjerale saveznike na brzo povlačenje. Postizanje zračne superiornosti bila je ključna točka gotovo svakog njemačkog ratnog plana u Drugom svjetskom ratu, a isto se moralo dogoditi s Britancima kako bi ih se prisililo na potpisivanje mira.
Istodobno je skovan vojni plan pod nazivom "Morski Lav", a ticao se invazije na britansko kopno. Nakon što Luftwaffe slomi britanske zračne snage, Hitler je planirao prebaciti vojsku na britansko tlo kako bi u potpunosti porazio Britance. Međutim do toga nikada nije došlo jer Hitler u konačnici nikada nije uspio kompletno uništiti RAF, odnosno britansko vojno zrakoplovstvo.
Od rujna počinje "Blitz" i bombardiranje civilnim meta
Napadi su trajali od srpnja do listopada, no najpoznatiji su po rujanskih operacijama u kojima su piloti Luftwaffea dobili naređenje bombardirati civilne mete u velikim britanskim gradovima. Grad koji je pretrpio najviše napada bio je svakako London, no Liverpool, Manchester, Sheffield, Bristol i Plymouth su također bili pogođeni.
Svakodnevni život u tim gradovima se promijenio. Britanski bi civili bili upozoreni putem glasnih sirena postavljenih po cijelom gradu da stiže njemački bombarder. Potom bi se posakrivali u bunkere ili u podzemne željeznice te čekali dojavu da se mogu vratiti poslu i drugim aktivnostima.
Velik broj djece tog vremena zapravo se ne sjeća bombardiranja. Svatko tko je imao ikakvog prijatelja ili rođaka na selu svoju je djecu poslao njima pošto ruralni krajevi nisu bili pogođeni bombardiranjem.
Nakon listopada 1940. godine bombardiranja su postala puno rjeđa i manje opasna, a snage RAF-a sve su češće rušile zrakoplove prije nego što bi stigli do svojih meta. Britanski premijer Winston Churchill dizao je moral učestalim dramatičnim govorima te je Ujedinjeno Kraljevstvo opstalo. Morski Lav je opozvan, a Hitler se uvjerio da Britanci više nisu prijetnja te se fokusirao na istok.
Premda je 1940. godina bila ispunjena ratom i krvlju, bio je to mačji kašalj za ono što se spremalo 1941. godine. Uskoro će započeti operacija Barbarossa te najpogubnija epizoda u Drugom svjetskom ratu kada su u pitanju ljudska i materijalna stradanja.