Foto: Arhiva
AKTIVIST Igor Premužić napisao je status koji je postao hit u Srbiji, a u kojem u prilično negativnom tonu piše o akciji Oluja.
Premužićev tekst prepun je jednostranog i površnog gledanja na akciju Oluja pa je, kao takav, odlično primljen u Srbiji i prenesen od strane mnogobrojnih tamošnjih portala koji se u glavnom slažu u ocjeni da je akcija Oluja bila zločinački pothvat.
Nakon četiri godine okupacije snage Hrvatske vojske u legitimnoj, legalnoj i oslobodilačkoj akciji Oluja oslobodile su okupirani hrvatski teritorij, a time je prestala postojati zločinačka SAO Krajina.
Nažalost, blistavu vojnu akciju pratili su pojedinačni zločini. U danima prije Oluje okupirana područja napustio je velik broj srspkog stanovništva, a što je i dan danas rak rana hrvatsko-srpskih odnosa.
Usprkos svemu, Oluja je u svakom slučaju legitimna vojna akcija kojom je oslobođen okupirani hrvatski teritorij.
U nastavku u cijelosti prenosimo status Igora Premužića o Oluji, a koji je izazvao oduševljenje u Srbiji.
"Oluja, Dan domovinske zahvalnosti. Veliki je to dan za Hrvaticu i Hrvata. Nabrajati sve činjenice o tom ratnom pothvatu nema smisla, to rade plavoprsi. O posljedicama te operacije nitko ne govori, barem ne oni koji bi to trebali činiti. Ako sjednete u automobil I provezete se područjem bivše "Krajine" vidjet ćete sav besmisao i ludilo rata. Područje je to koje je prazno, opustošeno. Tamo nema ljudi, to su deseci i deseci potpuno praznih kilometara, šikara i zaraslih polja. Nekadašnje kuće, koje su nakon i tijekom Oluje spaljene, više se i ne vide. Trava i raslinje se pobrinulo da sakrije sramotu mržnje.
"Nikada više tamo neće biti nikoga"
Zapravo se Oluja vodila kako bi danas taj "oslobođeni" prostor zjapio prazan, kako tamo ne bi bilo nikoga. Sablasne livade, zarasle šume i pustoš prizor je koji prevladava. Nikada više tamo niti neće ikoga biti, osim ako na njega ne naselimo izbjeglice s Bliskog istoka. Ljudi su otišli, ne vraćaju se, a onima koji imaju dovoljno pustolovna duha da se pokušaju vratiti slavna birokracija Hrvatske to učini nemogućim. Ponekom sretniku koji se i provuče kroz papire šalteruše lokalno stanovništvo vrlo brzo pretvori život u pakao te se pustolov - čisto iz zdravstvenih razloga - brzo vrati od kuda je i stigao.
Zastrašujući prizori ratom opustošenog područja imaju i gospodarsku dimenziju. Nekada su na devastiranom i opustošenom području živjeli i radili ljudi koji su proizvodili zdravu i pristupačnu hranu. Hranu koja je stizala na naše stolove, okretala se po ražnjevima i cvrljila na roštilj-pločama diljem obale i unutrašnjosti. Nikome tada nije padalo na pamet naručivati janjetinu od Rumunja ili iz Bugarske uvoziti papriku i rajčicu. Ljudi tog kraja su radili, brinuli za sebe, a neke novčiće i donosili u kasicu prasicu. Kada je počela Oluja ljudi su otišli, poučeni iskustvom znali su što ih čeka ako ostanu. Oni koji su poslušali poziv "vrhovnika" završili su prerezanih vratova i raskoljenih glava, a da počinitelji nikada nisu pronađeni niti osuđeni. Varivode, Gošići i ostala mjesta svjedočili su klanjima cijelih obitelji koje su ostali na svojemu jer nisu vidjeli razloga strahu. Nisu nikome učinili zla, niti su zla očekivali. Oni koji su sve to zlo i priredili davno su otišli, a oko svega se prije toga telefonom dogovorili s našim hrvatskim tvoriteljima zla. Sada svi mi zajedno uživamo u plodovima dogovornog zla s ciljem bogaćenja šake plavoprsih bandita s jedne i druge strane.
Možda se jednog dana i vrate neki ljudi, zajedno s nama sjednu na klupu, pod drvo...možda jednog dana. Ovih dana sigurno ne", napisao je Premužić.