"INVESTITORI žele ići u Srbiju? Pa pustite ih neka idu!". To je bila reakcija hrvatske državne tajnice Martine Dalić, zadužene za državnu ekonomsku strategiju.
Ovakav ispad izazvan je komentarom Joela Ananda Samyja s Adriatic Instituta, koji je gospođi Dalić pokušao ukazati kako susjedne zemlje poput Bosne, Srbije i Crne Gore potiču razvojnu reformu i smanjuju poreze, te bi zbog toga mogli predstavljati prijetnju za hrvatsku ekonomiju zbog veće privlačnosti u očima inozemnih ulagača.
Možda najbolji komentar na njenu izjavu dao je član Europskog Parlamenta Roger Helmer, koji je u Hrvatskoj proveo nekoliko dana i nazočio spomenutoj raspravi. "Izjava gospođe Dalić neodoljivo me podsjetila na slavnu retoriku Marije Antonete: 'Ako nemaju kruha, nek jedu kolače.' Ovim je pokazala upravo zastrašujuću spremnost da ignorira prijetnju sve dok ne bude prekasno", napisao je Helmer na svojim web stranicama.
"Jednostavno je poricala postojanje probleme. Čak mi je rekla kako su to 'samo moji stavovi koje nitko drugi ne dijeli'. Nakon toga morao sam je posjetiti na opseg ljudi čije stavove ja predstavljam i odražavam."
Helmer u svom tekstu dalje ističe sveprisutnu korupciju u Lijepoj našoj navodeći nekoliko primjera koje je čuo od poslovnih ljudi, mahom stranih ulagača, koji zbog iste imaju velikih problema pri pokretanju svojih poslova.
A nije propustio svjetsku javnost upoznati ni s jednim specifičnim skandalom koji je dosta dugo okupirao hrvatski medijski prostor. "U novinama je za vrijeme mog boravka u Zagrebu iskrsnula vrlo zanimljiva priča. Čini se da su neki novinari mjesecima slikavali zglob hrvatskog premijera, te primijetili kako posjeduje niz skupih satova, čija ukupna vrijednost prelazi 150 000 eura, što je osjetno više nego što bi premijer Sanader trebao zarađivati. Ovo se može činiti kao neznačajan detalj u ukupnosti problema, ali je svejedno vrlo ilustrativan. Ako nas je povijest ičemu naučila, ova će priča nekoliko dana stvarati kontroverze, ali će biti debelo zaboravljena prije idućih stranačkih izbora u studenom. Ali Hrvati više ni ne očekuju od svojih političara", cinično je, ali nažalost i točno, zaključio Helmer.
No, Helmer se nije zadržao samo na premijeru Sanaderu i njegovim ozloglašenim satovima. "Vlada ima ogroman utjecaj na medije. Posjeduje državnu novinsku agenciju i određuje vijesti. Vrlo velik postotak marketinga dolazi direktno od Vlade ili od firmi usko povezanih s Vladom čime se stvara ozračje vrlo nezdravog nepotizma i utjecaja", piše Helmer i navodi podatak iz Wall Street Journalovog Indeksa ekonomskih sloboda prema kojem je Hrvatska pala s 55. mjesta u 2006. na 109. mjesto u 2007. Degradacija je više nego osjetna.
Zašto onda, pita se Helmer, travanjsko izvješće Europskog parlamenta pokazuje napredak? "Iako priznaje da treba obaviti još puno posla, svejedno govori o postignutom napretku. Mala je sličnost njihovog zapisnika sa stvarnim događajima. Naravno da strani delegati u posjetu Hrvatskoj provedu nekoliko dana slušajući što im njihovi domaćini imaju za reći, a zatim se vrate u Bruxelles i to zapišu. Ja bih trebao znati, i sam sam bio u takvim posjetima."
"Pritisak koji bi Europska Unija trebala nametati Hrvatskoj da provede reformu je možda najbolja prilika da se ova zemlja promijeni. No, nakon ovog posjeta, moram se zapitati shvaćaju li oni tu priliku ozbiljno", podvukao je Helmer.
P.V.
Foto: AFP