U POSPANOM slovenskom gradiću Brežice, blizu granice s Hrvatskom, nalazi se najmanja opća bolnica u toj zemlji. U nju svakog tjedna dolaze Hrvatice koje žele obaviti pobačaj, a ne mogu ga obaviti u svojoj zemlji, piše EU Observer.
A njihov broj sve se više povećava. Dok su 2018. bila 54 zahtjeva, samo u prva tri mjeseca 2019. već je bilo 25 zahtjeva. Hrvatice uglavnom dolaze iz Zagreba, udaljenog samo 32 kilometra od Brežica.
Gotovo sve žene u bolnici u Brežicama traže medicinski pobačaj, novu alternativu kirurškom pobačaju, koji se vrši davanjem dviju pilula tijekom 48 sati. A glavni razlog zašto Hrvatice putuju u Sloveniju kako bi obavile pobačaj je već dobro poznat u našoj zemlji: većina medicinskog osoblja ovdje odbija izvesti pobačaj, pozivajući se na priziv savjesti.
Prije su Njemice dolazile obavljati pobačaj u Hrvatsku, sad Hrvatice odlaze u inozemstvo
"Abortivni turizam", odnosno praksa odlaska u druge zemlje radi pobačaja i prije je postojala u našoj zemlji, ali tada smo bili odredište, a ne zemlja iz koje se odlazi. Naime, sedamdesetih su žene iz istočne Njemačke dolazile u Hrvatsku, koja je tada bila dio Jugoslavije, kako bi legalno obavile pobačaj, objašnjava predstojnica odjela za ginekologiju u bolnici u Brežicama, Nataša Kocner.
>> Hrvatice masovno odlaze na pobačaj u Sloveniju
No otkad je 2003. liječnicima u Hrvatskoj dozvoljeno da odbiju izvesti pobačaj, broj onih koji se pozivaju na savjest povećava se iz godine u godinu.
Prošle je godine postotak zdravstvenog osoblja koje se poziva na savjest u bolnicama u kojima se može obavljati pobačaj porastao na 59%, što je 4% više nego 2017., otkrila je hrvatska pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić.
Iako je medicinski pobačaj postao legalan prošle godine, Sanja Cesar, aktivistkinja iz Centra za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI), navela je da "60% ginekologa i dalje koristi klauzulu o savjesti... Stoga, ovo neće povećati pristup pobačaju i žene će i dalje putovati u inozemstvo".
Paralele između Poljske i Hrvatske
Ovakva situacija podsjeća na Poljsku, još jednu katoličku zemlju u kojoj je utjecaj Crkve iznimno jak, a državne institucije nameću konzervativne društvene norme. Otkad je konzervativna Stranka pravde i prava preuzela vlast 2015., mnogi liječnici potpisali su klauzulu o prizivu na savjest. Samo 10% zdravstvenih ustanova koje država obvezuje da vrše pobačaj to zaista i rade - oko 40 od 400.
"Postoje čitave regije koje ne izvode pobačaje. Bolnice kao zdravstvene ustanove ne smiju koristiti klauzulu o prizivu savjesti - to je ilegalno, ali nitko ne obraća pažnju na to", upozorava predsjednica nevladine udruge Federacija za žene i obiteljsko planiranje (Federa) Krystyna Kacpura.
"Ja ne vršim pobačaje jer ne možete ubiti ljudsko biće", objasnila je opstetricijska ginekologinja Barbara Antoniak iz Varšave za EU Observer zašto odbija zahtjev pacijentica za legalnim pobačajem. "Ako dijete umre spontano, umrijet će spontano, a ne od vaše ruke", dodala je.
Anna, Poljakinja iz Varšave, bila je u svom desetom tjednu trudnoće kad je na savjet liječnika napravila test za kromosomske abnormalnosti i otkrila da njeno nerođeno dijete ima Downov sindrom.
"Stopostotna vjerojatnost, bez nade u drukčiji rezultat", rekla je Anna, kojoj to nije pravo ime, već pseudonim, u razgovoru za EU Observer. Iako je ispunjavala uvjete za zakonit pobačaj prema iznimno strogom zakonu o pobačaju u Poljskoj, liječnik joj je trebao napisati uputnicu. A njen je to odbio napraviti.
"Mnogi to ne žele napraviti, bilo zato što su potpisali klauzulu o savjesti ili zato što ne žele probleme", smatra Anna.
Poljakinja: Nisam htjela ići od bolnice do bolnice nadajući se da će mi se smilovati
"Postojala je stvarna mogućnost da budem morala ići od bolnice do bolnice, prolaziti pored transparenata s rastrganim fetusima putem, nadajući se da će se mi se netko smilovati. Nadati se da mi sestre neće reći da misle da sam ubojica. Nisam mogla zamisliti da prolazim kroz sve to. Otišla sam u Njemačku, u malen gradić kraj granice", objasnila je ova Poljakinja svoju odluku da ode obaviti pobačaj u Njemačkoj.
"Bilo je 10 ljudi u čekaonici, mnogo mladih djevojaka, ali i nekih moje dobi. Sve Poljakinje. Procedura je trajala 15 minuta. Fizički sam osjetila olakšanje, ali mentalno sam bila slomljena. Ne zbog bilo kakvog osjećaja krivnje - samo zbog tuge i očaja", dodala je Anna.
U Poljskoj je, naime, od 1993. pobačaj ilegalan osim u slučajevima kad je ugrožen život majke, kad je do trudnoće došlo kriminalnim djelom kao što je silovanje ili kad je fetus deformiran. No sve više Poljakinja odlazi, baš kao i Anna, preko granice u susjednu državu članicu Europske unije da bi tamo legalno obavile pobačaj.
Dok su Poljakinje 2010. izvele 15% pobačaja u inozemstvu, predsjednica nevladine udruge Federacija za žene i obiteljsko planiranje (Federa), Krystyna Kacpura, sad procjenjuje da ih samo 20% vrši pobačaj u Poljskoj, a čak 80% u inozemstvu.
Hrvatski i poljski katolički fundamentalisti sve više povezani
Osim otići u inozemstvo na pobačaj, druga mogućnost koju Poljakinje imaju je nabaviti abortivne pilule iz inozemstva, no to je ilegalno.
U Berlinu je čak osnovana i nevladina organizacija Ciocia Basia za pomoć poljskim državljankama u pristupu legalnom pobačaju u njemačkoj prijestolnici.
"Vidimo povećanje broja žena koje bi trebale dobiti pobačaj u Poljskoj legalno. Trenutna okvirna procjena je da je ovo slučaj u 10 do 20% pobačaja (kojima se bavimo) - obično silovanje ili malformacija ploda", rekla je Alex, volonterka u Ciocia Basia za EU Observer.
Poljska je ionako rigidni zakon o pobačaju pokušala zamijeniti potpunom zabranom pobačaja 2016. na inicijativu katoličko-fundamentalističke udruge Ordo Iuris. No nakon masovnih prosvjeda, zakon je odbijen u poljskom parlamentu.
Ordo Iuris institut je ove godine otvoren i u Hrvatskoj, čime su se zacementirale veze između poljskih i hrvatskih katoličkih aktivista koji žele prilagoditi državne zakone katoličkim vrijednostima i normama, unatoč ustavom zajamčenoj sekularnosti države.
Ministar zdravstva Milan Kujundžić osnovao je stručno povjerenstvo o novom zakonu o pobačaju koji bi trebao zamijeniti onaj iz 1977. A ako taj zakon ne bude dovoljno konzervativan za njih, "ultrakonzervativci će pokušati organizirati referendum o pobačaju", smatra Sanja Cesar iz CESI-ja.