NAKON vala intenzivnog zaduživanja od kraja 2008. do početka 2015. javni dug Hrvatske kao udio u BDP-u pada, s izuzetkom pandemijskih 2020. i 2021. Zbog smanjivanja intenziteta zaduživanja, a puno više zbog snažnog rasta BDP-a, Hrvatska je postala manje zadužena od Njemačke gledano omjerom ukupnog javnog duga u BDP-u.
Ugrubo povijest javnog duga Hrvatske možemo podijeliti na pet razdoblja. Prvo je od stjecanja neovisnosti do kraja 2008., kada je javni dug bio nizak i relativno sporo se povećavao (u odnosu na BDP). Krizno razdoblje 2009. - 2015. je obilježio snažan rast, s 39 posto na 84 posto BDP-a. Zatim je krenulo polagano razduživanje sve do izbijanja pandemije virusa Covid-19, kada se povećao na povijesno maksimalnih 89 posto BDP-a.
Od početka 2021. udio javnog duga u BDP-u Hrvatske snažno pada pa je prva tri mjeseca ove godine iznosio 63.3 posto. To je manje od Njemačke, koja je imala javni dug od 63.4 posto BDP-a. Treba naglasiti da to ne znači da javni dug Hrvatske u apsolutnom iznosu pada, nego da je manji u odnosu na BDP. Iz toga proizlazi da je najodgovorniji faktor pada tog omjera ustvari rast BDP-a.
Hrvatska postala manje zadužena od Njemačke
Hrvatska je manje zadužena od prosjeka svih država EU, ali gledano po broju država, nalazi se na sredini. Točnije, 12 država je više zaduženo, a 14 manje. Rekorderi po visini javnog duga su Grčka, Italija, Francuska, Španjolska i Belgija s javnim dugom većim od 105 posto BDP-a.
Najmanje zadužene su Bugarska, Estonija, Luksemburg, Švedska i Danska s manje od 40 posto BDP-a. Da se nije masovno zaduživala 2009. - 2015. i Hrvatska bi bila u tom društvu, jer joj je javni dug iznosio manje od 40 posto BDP-a.
U odnosu na prva tri mjeseca 2023., Hrvatska je smanjila udio javnog duga u BDP-u za 5.3 posto, što je jedno od najvećih smanjenja u EU za to razdoblje. Treba naglasiti da to ne predstavlja apsolutno smanjenje duga, koji je zapravo narastao za 1.1 milijardu eura, nego samo znači da je BDP rastao brže.
Apsolutni iznos javnog duga Njemačke je u istom razdoblju rastao, ali je rast BDP-a bio manji nego Hrvatske pa je javni dug u donosu na BDP sporije padao. Stoga je Njemačka prva tri mjeseca ove godine bila relativno zaduženija država.
Trošak kamata na javni dug je Hrvatskoj još uvijek veći
Može se biti malodušan i tvrditi da se Hrvatska zapravo ne razdužuje nego se nastavlja zaduživati, samo što gospodarstvo brže raste. I to je točno, ne može se osporiti dodatnih 1.1 milijardu eura duga u godinu dana. Ali taj dug se iz vraća iz prihoda državnog proračuna, koji ovise o stanju gospodarstva. Ako gospodarstvo jača, onda se proračun bolje puni, a dug je lakše vraćati.
Zapravo se radi o kutu gledišta. Tvrdnje da se Hrvatska nastavlja zaduživati s jedne strane i da se razdužuje s druge strane tehnički su obje točne. Nastavlja se zaduživati jer ukupni javni dug raste, a razdužuje se zato što zbog ekonomskog rasta i većih prihoda proračuna lakše otplaćuje taj dug.
Još jedan način na koji se može gledati javni dug je trošak plaćanja kamata na njega. Podaci MMF-a za 2022. pokazuju da Hrvatska na plaćanje kamata troši 1.39 posto BDP-a. To je više od Njemačke koja troši 0.68 posto, ali je manje od nekih država koje imaju manji javni dug u odnosu na BDP.
Primjerice, javni dug Poljske iznosi 51.4 posto BDP-a, a 2022. je na plaćanje kamata trošila 1.69 posto BDP-a, više od Hrvatske. Javni dug Rumunjske iznosi 51.6 posto BDP-a, manje od Hrvatske, ali je 2022. na račun kamata plaćala 2.06 posto BDP-a.
Stanje s javnim dugom je puno bolje nego prije desetak godina
Bez obzira na to kako gledali na kratkoročne pokazatelje javnog duga Hrvatske, dugoročno je situacija u svakom pogledu bolja. Ne samo da je Hrvatska prva tri mjeseca 2015. s omjerom javnog duga u BDP- od 85.4 posto bila više zadužena s obzirom na veličinu gospodarstva nego je i puno više plaćala taj dug.
Kamate na dug su iznosile 3.42 posto BDP-a, daleko više nego danas, pa je samim time plaćanje bilo puno teže. Današnjih 1.39 posto BDP-a za plaćanje javnog duga zapravo je manje nego u razdoblju 2002. - 2008., iako je apsolutni i relativni dug tada bio manji.
Razlog za to je dugogodišnje razdoblje niskih kamatnih stopa, što je omogućilo državama da refinanciranjem smanje kamate koje plaćaju na javni dug. Hrvatska je to relativno dobro iskoristila, a dobra vijest po tom pitanju bio je ulazak u eurozonu koji je smanjio kamate na izdane države obveznice Hrvatske. Danas se Hrvatska može jeftinije zaduživati i plaćati manje kamate od Mađarske, Poljske, Rumunjske, pa čak i Češke.
Rast plaća u javnom sektoru
Razdoblje fiskalne discipline u Hrvatskoj je ove godine ugrozilo veliko povećanje plaća u javnom sektoru. U djelatnostima koje su većinski orijentirane na državni sektor (obrazovanje, zdravstvo, javna uprava) su neto plaće za ožujak ove godine rasle za 28-39 posto, a u privatnome između 7 i 18 posto.
Dodatni trošak tih povećanja za proračun je 1.63 milijarde eura, praktički isti iznos koji ministar financija Marko Primorac zahtjeva da ukupno uštede ministarstva ove godine. Prema dopisu koji je izašao u javnost sredinom ovog mjeseca, od svih ministara se zahtjeva smanjivanje troškova za 10 posto, ukupno 1.56 milijardi eura.
Situacija podsjeća na razdoblje 2009.-2015., kada su smanjivane investicije i zaduživalo se da bi se namaknula sredstva za plaće u javnom sektoru. Dok je u tom razdoblju 200 tisuća ljudi u privatnom sektoru ostalo bez posla, veličina javnoga je ostala nepromijenjena. Čak je narastao.
Do sada je udio javnog duga u BDP-u smanjivan zbog jakog gospodarstva, rasta cijena koje su preko PDV-a punile proračun, snažne potrošnje građana i općenito otpornog javnog sektora. Sada se zbog velikog povećanja plaća u javnom sektoru (30-ak posto u godinu dana) pojavljuje opasnost da javni dug u BDP-u ponovno raste, a da bi se to spriječilo traži se od ministarstava da smanje investicije u projekte.
Opet se sve ostalo stavlja na kocku samo da bi se sačuvale privilegije javnog sektora. Dvije godine snažnog rasta plaća u privatnom sektoru su stvorile toliki prijezir u javnom sektoru da su njihovi sindikati masovno ucjenjivali Plenkovića prosvjedima prije superizborne 2024., što je urodilo plodom. Netko će to morati platiti - ministarstva s uštedama na investicijama i projektima ili građani i kompanije kroz veće poreze.