PANDEMIJA covida-19 i razne mjere koje su se uvodile da bi se pokušalo spriječiti ili usporiti širenje virusa su stvorile veliki negativni šok za gospodarstva svih država na svijetu. Restrikcije na kretanje ljudi među državama (često i unutar država, pa i unutar naselja), lockdown, kontrole i usporavanje svjetske trgovine, gotovo pa potpuni prekid zrakoplovnog i cestovnog prometa u nekim razdobljima, te razne druge namjerne i nenamjerne promjene su stvorili situaciju s kakvom se svjetsko gospodarstvo moralo suočavati rijetko kada u povijesti.
Hrvatska je 2020. imala jedan od najvećih padova BDP-a u EU, primarno zbog velikih ograničenja za međudržavna, a time turistička putovanja. Kako turizam čini jako velik dio gospodarstva Hrvatske, pad BDP-a od 8.4 posto je bio očekivan.
Do danas su se pojavili i drugi šokovi koji su direktna posljedica politika koje su se provodile u pandemiji (rast cijena), a koji su pogoršani događanjima u ostatku svijeta (rat u Ukrajini, produljeni lockdown u Kini). Ali izgleda da je Hrvatska jedna od država koje su se najbolje oporavile od pandemije, i realno najbolja u EU.
Hrvatska je imala najsnažniji oporavak gospodarstva nakon pandemije
Mjereno rastom bruto društvenog proizvoda (BDP) od posljednja tri mjeseca 2019., netom prije početka pandemije, do prva tri mjeseca ove godine, Hrvatska je najbolja u EU. Realni BDP (sezonski prilagođen) je narastao za 11.8 posto, daleko više od prosjeka EU (2.9 posto).
Ujedno se radi i o najbržem oporavku od svih država, a s Hrvatskom se može mjeriti samo realni rast BDP-a Poljske (11.2 posto). Ostale države koje su zabilježile snažan oporavak su Slovenija (7.8 posto), Danska (7.6 posto), Rumunjska (7.5 posto), Bugarska (6.8 posto), Švedska (6.4 posto), i Grčka (5.9 posto).
Doduše, jedna država je ostvarila i veći rast od Hrvatske, ali je izostavljena s razlogom. Radi se o Irskoj, koja je izostavljena zbog fenomena "vilenjačke ekonomije" (eng. leprechaun economics). Problem s mjerenjem BDP-a te države je što se u njoj nalaze sjedišta brojnih međunarodnih korporacija koje posluju u EU, a koje koriste Irsku kao poreznu oazu i izbjegavaju plaćanje poreza u drugim državama EU. Rekordan rast dobiti kompanija iz tehnološkog sektora 2022. je tako umjetno povećao i rast BDP-a Irske.
Iz podataka se može zaključiti da su se manje razvijene države EU puno bolje oporavile od bogatijih. Iznimke su Danska, koja je velik rast BDP-a imala zbog poskupljenja sirove nafte i plina 2022., te Švedska. Osim činjenice da je imala daleko manje protupandemijske mjere od ostalih država EU, nema drugog objašnjenja za dobru performansu Švedske.
Bitna informacija na makrorazini je daleko snažniji oporavak SAD-a (rast BDP-a 5.4 posto) od EU (rast BDP-a 2.9 posto). To se može objasniti većim problemima EU oko cijene nafte i plina, uzrokovanima napadom Rusije na Ukrajinu i posljedično odvajanjem država Europe od Rusije za uvoz tih energenata.
Tri države EU se još uvijek po vrijednosti sezonski prilagođenog realnog BDP-a nisu vratile na razine prije pandemije (posljednja tri mjeseca 2019.). To su Španjolska (-0.2 posto), Njemačka (-0.5 posto), i Češka (-1 posto). Isti problem ima i Ujedinjeno Kraljevstvo (-0.5 posto).
Snažan rast izvoza potvrđuje da se ne radi o statističkoj iluziji
Da se radi o realnom rastu gospodarstva, a ne samo statističkoj varci, lako je provjeriti iz podataka o vrijednosti izvoza proizvoda 2019. i 2022. Treba naglasiti da su u navedenom razdoblju svi proizvodi poskupjeli, posebno 2022., pa se velik dio toga rasta jednostavno odnosi na rast cijena. Ipak, rast je prevelik, a varijacija među državama preširoka, da bi sve bilo rezultat rasta cijena.
Hrvatska je 2022. ostvarila 24 milijarde eura izvoza proizvoda, dok je 2019. ostvareno 15 milijardi eura. To daje rast od 60 posto, ali nije korigirano za razliku u cijenama, pa je realni rast manji. Ali to ne znači da realni rast izvoza nije bio snažan, nego samo da je bio nešto manji od 60 posto, kako sugerira podatak o ukupnoj vrijednosti.
Tako se Hrvatska nalazi u društvu pet država EU koje su između 2019. i 2022. povećale izvoz proizvoda za 60 posto i više. Rekorder je Slovenija (rast 65 posto), zatim slijede Latvija (rast 64 posto), Grčka (rast 62 posto) i Bugarska (rast 60 posto).
Prosječno su države EU ostvarile rast vrijednosti izvoza od 39 posto, a najmanje Luksemburg (7 posto), Francuska (15 posto) i Njemačka (18 posto). Kada bi se uzeo rast cijena industrijskih i drugih proizvoda, realno je izvoz te tri zemlje najvjerojatnije pao, tj. nije se oporavio na razine otprije pandemije.
Neke stvari do kojih je dovela pandemija su išle na ruku Hrvatskoj
Od izbijanja svjetske krize 2008., građani Hrvatske nisu naviknuti na dobre vijesti o ekonomiji. Sasvim razumljivo, s obzirom na to da Hrvatska tek 2015. izlazi iz te krize, uništena katastrofalnim ekonomsko-političkim potezima vladajućih u tom razdoblju. Gledano BDP-om po stanovniku, Hrvatska se u tom razdoblju udaljavala od prosjeka EU. To znači da je nazadovala.
Već nakon samo nekoliko godina ekonomskog rasta dolazi novi šok, globalna pandemija. Zbog zaustavljanja turizma u Europi, zatvaranja granica, otkazivanja letova i često direktne zabrane izlaska iz zemlje, Hrvatska 2020. doživljava velik ekonomski udarac.
Ali je jedna stvar išla na ruku Hrvatskoj, a to je shvaćanje korporacija iz SAD-a i EU da su provođenjem politike outsourcinga posljednjih desetljeća, tj. premještanjem proizvodnje u Kinu, njihovi nabavni lanci postali previše rastegnuti i ranjivi.
Polako, ali sigurno je počeo proces nearshoringa, premještanjem proizvodnje i lanaca nabave u države geografski bliže glavnim tržištima zapada Europe i SAD-a. Time se znatno smanjuju trgovinski lanci nabave i minimizira rizik od nepredviđenih okolnosti, a i vremenski se smanjuje period potreban za snabdijevanje glavnih tržišta. Jedna od država koje su imale koristi od toga je Hrvatska.
Iako se globalna trgovina relativno dobro nosila s iznimno teškim uvjetima koje su države stvorile 2020. i 2021., nije bilo većih pucanja. Kratkotrajno je postojao manjak nekih potrepština, ali uglavnom uzrokovan potrebom za potpunom promjenom proizvodnih procesa i preorijentacije na druge segmente tržišta. Iz današnje perspektive je možda smiješno, ali je svojedobno vladala velika panika zbog nestašice WC papira. Problem je bio taj što se smanjio rad u uredima te su se zatvorili brojni ugostiteljski i hotelijerski objekti, pa se cijeli proizvodni proces koji je inače zadovoljavao to tržište morao prebaciti na tržište osobnih potrošača, koji su zbog lockdowna više vremena provodili kod kuće.
Što uopće znači da je rastao BDP?
Ove godine se očekuje i rekordna turistička sezona, bolja od 2019. po broju noćenja, što bi trebalo dati dodatan impuls snažnom rastu gospodarstva Hrvatske. Kao što pokazuju podaci o izvozu proizvoda, na dosadašnjem snažnom oporavku treba primarno zahvaliti industriji, ali je razumno za očekivati i snažan doprinos turizma.
Iako Hrvatska posljednjih godina napreduje, pa se trenutno prema BDP-u po stanovniku nalazi na 70 posto prosjeka EU (u vrijeme prošle krize je to bilo desetak postotnih bodova manje), još je puno prostora za napredak.
Pogledaju li se podaci o ukupnom izvozu proizvoda u apsolutnim iznosima i zanemari postotni rast, vidljivo je da Hrvatska izvozi otprilike kao Latvija, država s manje od dva milijuna stanovnika. Vidljivo je također da Estonija, država s 1.3 milijuna stanovnika, ima tek za tri milijarde eura manji izvoz proizvoda. Ili da Slovenija, s 2.1 milijunom stanovnika, ostvaruje skoro trostruko veću vrijednost izvoza proizvoda. Jednostavno, Hrvatska po stanovniku premalo izvozi, a slijedom toga i premalo uvozi (male države moraju puno uvoziti da bi puno izvozile).
Važan je i kontekst, tj. bitno je znati što BDP jest i nije. To što je u razdoblju između posljednja tri mjeseca 2019. i prva tri mjeseca 2023. rastao za 11.8 posto ne znači da se u Hrvatskoj danas živi desetak posto bolje nego prije pandemije.
Svrha BDP-a i nije da mjeri kvalitetu života, nego samo intenzitet gospodarske aktivnosti u nekoj državi. On je svojevrsni agregat svih drugih pokazatelja i varijabli. Snažno korelira s pokazateljima kojima se mjere kvaliteta života i blagostanje (prosječno očekivano trajanje života, stupanj obrazovanja, plaće itd.), ali ne pokazuje što se točno poboljšalo ili pogoršalo.
Iako je jasno da su neke stvari postale bolje (rast plaća, pad nezaposlenosti), to ne isključuje mogućnost da su se neke stvari pogoršale. I nije dovoljno "nekoliko dobrih godina" da bi se osjetilo veće poboljšanje kvalitete života i blagostanja; rast treba biti snažan i održiv nekoliko godina. Kao što se pad BDP-a na dulje razdoblje itekako osjeti (kao u Hrvatskoj od 2009. do 2015.), tako se osjeti i rast. Ali ga pametnim politikama i odlukama treba održavati dulje vrijeme.