Foto: 123rf
UKUPNO 17 posto žena u Hrvatskoj je doživjelo silovanje ili pokušaj silovanja, a od toga 95 posto žena nije prijavilo nasilje. Prijava za žrtve znači brojna ponovljena ispitivanja, neprimjerena ispitivanja, puštanje počinitelja iz pritvora nakon par sati, nedostatak reakcije na zastrašivanje žrtve.
"Imali smo žrtvu seksualnog nasilja koja je u policiji ispitivana u prostoriji u kojoj je na kalendaru bila žena u tangama, što je bilo potpuno neprimjereno. Zatim imamo slučaj u kojem je žrtva seksualnog nasilja na sudu doživjela dodatnu traumu nakon što je na sudu bila ispitivana pitanjima "Je li te naguzio? Jesi gutala?", na žalost ovakva neprimjerena ispitivanja često se događaju na sudovima.
Što se tiče sudskih praksi u slučajevima silovanja, sjetimo se jedne od najstrašnijih u kojem je djevojka u Zadru doživjela grupno silovanje, a samo je jedan silovatelj dobio kaznu od 4 godine zatvora. Ovo su sve razlozi zbog kojih imamo tako malo prijava. Jer nakon što prijave silovanje, onda ih se još dodatno traumatizira", rekla je Maja Mamula, koordinatorica Ženske sobe ističući kako žene u Hrvatskoj nemaju dostatnu podršku.
Ispitivanje na policiji u sobi sa ženskom guzicom
Opisala je i slučaj žene s invaliditetom koja je bila žrtva seksualnog nasilja, a morala je kod psihijatra u Sisak. On ju je kaže, primio samo na 5 minuta i pritom joj samo propisao tablete, koje su joj samo štetile za zdravlje.
Anamaria Drožđan-Kranjčec, pravnica u Ženskoj sobi za Index je rekla da se nikad toliko ne sumnja u neku žrtvu, kao što se to radi sa žrtvama seksualnog nasilja, koju se konstantno propitkuje i sumnja u nju.
"Mi provodimo stalne edukacije kako bi se pomoglo žrtvama seksualnog nasilja i da ih se prilikom prijave još dodatno ne traumatizira. MUP i centri za socijalnu skrb se uvijek odazovu i sudjeluju u edukaciji, za razliku od sudstva i DORH-a, koji na takve edukacije nikad ne dolaze", kazala je Anamaria Drožđan-Kranjčec.
Protokol za kojeg se baš i ne zna
Helena Štimac Radin, ravnateljica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH kazala je kako su 2012. donijeli Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji bi trebao olakšati žrtvama da ipak prijave ovu vrstu nasilja. Protokol bi trebao uvesti standardizirani postupak prema žrtvama seksualnog nasilja tako da žrtva u Rijeci ili u Županji bude jednako tretirana i od strane policije, zdravstvenih ustanova, državnog odvjetnika, suda, centara za socijalnu skrb i institucija koje pružaju mentalnu pomoć žrtvama.
Na žalost, kako se moglo čuti, malo njih, kako djelatnika ovih službi, tako i žrtava, zna za ovaj Protokol.
Iz tog su kaže Štimac-Radin stalno potrebne edukacije o protokolu.
"Na razini EU se trebaju uvesti standardizirani načini mjerenja oblika nasilja u svim zemljama EU jer sad svaka različito karakterizira nasilje. Zato nemamo mogućnost komparacije i usporedbi o broju nasilja u drugim zemljama", kazala je Štimac-Radin.
Na Okruglom stolu sudjelovala je i HDZ-ova Margareta Mađerić iz Povjerenstva za ravnopravnost spolova Skupštine grada Zagreba. Ona je pak ustvrdila da ni Zagreb, a kamoli Hrvatska nemaju dostatne smještajne kapacitete za Zagreb, a kamoli ostatak Hrvatske.
Lana Peto Kujundžić, sutkinja sa Županijskog suda u Zagrebu utvrdila je kako je problem u nedovoljnoj edukaciji. Tako je kaže, činjenica da su ispitivači na sudovima često nesenzibilizirani i dodatno traumatiziraju žrtvu.
"Suci imaju praksu da izbace iz sudnice osobu koje je došla dati potporu žrtvi i osoba joj je od povjerenja, a to nemaju pravo. Najnovija praksa DORH-a je da osoba koja ne želi sjediti u sudnici sa zlostavljačem može biti ispitana iz druge sobe, ali mora sjediti sama, ne smije s njom biti stručni suradnik koji bi joj pružio potporu. Glavni državni odvjetnik smatra da nema potrebe da sa osobom iznad 18 godina sjedi stručni suradnik koji bi joj bio potpora tijekom ispitivanja", rekla je sutkinja Peto Kujundžić.