Iako se donedavno činilo da bi najave uvođenja obaveznog vojnog roka mogle biti predizborni trik vladajućeg HDZ-a, ako je suditi prema najnovijim izjavama ministra obrane Ivana Anušića, izgleda da je povratak služenja vojske gotovo sigurna stvar. Više se, naime, ne radi o nekonkretnim i uvijenim najavama, nego je Anušić danas iznio nekoliko detalja koji sugeriraju da više nije pitanje hoće li se vojni rok vraćati, nego koji od tri modela će biti izabran.
Potvrđeno da se stvarno radi o obaveznom vojnom roku
Najvažnije od svega što je danas Anušić rekao je da se zaista radi o obaveznom vojnom roku, koji će morati služiti vojni obveznici muškog spola. Kako je rekao, mogu se prijaviti i žene, ali za njih neće biti obavezan. Uz to, ustvrdio je kako vojni rok neće krenuti ove godine jer se radi o velikom projektu koji treba temeljito pripremiti.
"Ove godine ga nećemo stići provoditi jer je potreban ozbiljan infrastrukturni zahvat. To je veliki logistički i financijski projekt. Nije to usputni posao, to je ozbiljan posao i treba ga dobro pripremiti. Kad krene, ne smije biti nikakvih zastoja", rekao je Anušić.
Koliko će trajati? Tri su opcije, Anušić misli da su tri mjeseca dovoljna
Anušić je gotovo uvrijeđeno odgovorio na pitanje koliko je planirano trajanje vojnog roka: “U ovom trenutku nećemo o trajanju. Nevjerojatno je da javnost više zanima koliko će trajati umjesto kakav mu je smisao."
“Uskoro ćemo imati tri prijedloga, odnosno, tri scenarija dužine vojnog roka. Idući tjedan bismo to trebali imati. Nakon toga uputit ću to na uvid premijeru i predsjedniku pa s premijerom dogovarati daljnje korake, kako i na koji način, i od kada provoditi vojni rok”, rekao je.
Što će se raditi tijekom vojnog roka?
Anušić, dragovoljac Domovinskog rata, odgovorio je i na pitanje što će se raditi tijekom vojnog roka.
“Postoji nešto što se zove baratanje ubojitim sredstvima. Nakon toga postoji i jedan dio koji se odnosi na znanje, taktiku, primjenjivanje taktike u određenim situacijama, bilo da se radi o obrani, napadu… Postoji i treći dio – fizička priprema", rekao je Anušić.
"Za to je dovoljno tri mjeseca, čak i ako ste u potpunoj fizičkoj nepripremljenosti. Za tri mjeseca možete postati od nekoga tko ne može pretrčati 50 metara, da možete odraditi jedan ozbiljan marš od 30 kilometara s opremom, možete odraditi jedno trčanje od 3200 metara, što je razina koju bi svi trebali moći napraviti", ustvrdio je ministar.
Zašto se uvodi vojni rok?
Iako je uvođenje vojnog roka velika novost za zemlju u kojoj je obavezno služenje vojske ukinuto početkom 2008. godine, Anušić danas nije puno govorio o razlozima uvođenja vojnog roka. Spomenuo je, doduše, ankete koje su govorile o 73 za uvođenje vojnog roka i 27 posto protiv, ali jasno je da javno mnijenje ne može biti razlog za pokretanje tako velikog i skupog projekta.
No, zato je spominjao vojsku u kontekstu svojevrsnog odgoja mladića, što definitivno ne bi trebao biti zadatak vojske, nego roditelja i odgojno-obrazovnih ustanova poput škole i fakulteta.
"Moramo biti svjesni da nije vojni rok samo nešto što usmjerava čovjeka za eventualni budući sukob. Nije njegova svrha samo odlazak u rat, nego da se resocijalizira na specifičan i drugačiji način, da se navike koje su loše možda promijeni i prihvati neke druge", rekao je Anušić.
"Spavanje na vrijeme, neimanje laptopa uz sebe..."
"Od spavanja na vrijeme, neimanja laptopa uz sebe, puštanja loših navika i prihvaćanja dobrih navika. Ne bih rekao da će ih to odgojiti, ali ta iskustva i pristup će im svakako pomoći za život pred njima", naveo je Anušić.
"Vojna izobrazba nema alternative, ili je imamo ili je nemamo, civilna zaštita to ne može zamijeniti. U slučaju vojne ugroze, svi muškarci od 18 do određenih godina su vojni obveznici, mogu biti mobilizirani, imali vojnu izobrazbu ili ne. S njom će biti svakako lakše”, rekao je Anušić.
Ministar obrane nije spominjao nikakve potencijalne ugroze koje bi zahtijevale od društva da veći broj mladića pripremi za mogućnost ratovanja. Treba napomenuti da obavezni vojni rok vraća i susjedna Srbija, a o takvoj mogućnosti se raspravlja i u Njemačkoj, i to u kontekstu moguće ruske agresije na Europu.
>> Ovo je novi srpski plan za obvezni vojni rok
Što o vraćanju vojnog roka misle građani?
U Indexovoj anketi o vraćanju vojnog roka, koja se nalazi i pri vrhu ovog članka, većina ispitanika izjasnila se protiv. No, kad smo prije 20-ak dana proveli anketu o uvođenju vojne obuke u Hrvatsku, nezanemariv broj ljudi s kojima smo razgovarali pozitivno se izjasnio o toj ideji.
S druge strane, teško se oteti dojmu da se za povratak vojnog roka najviše zalažu oni koji ga ne bi bili obavezni služiti.
O najavi povratka obaveznog vojnog roka Index je danas popričao s vojnim analitičarem portala Obris.org, Igorom Tabakom. Za početak nas je zanimalo kako komentira današnju Anušićevu najavu.
"Ne bi me čudilo da javna podrška vojnom roku postane manje jednoznačna kad rasprava postane ozbiljna"
"Hrvatska je 2007. zamrznula obvezno služenje vojne obveze i nema prepreke da se ta obveza opet "odmrzne" odlukom sabora. Pri tome se može i korigirati detalje takve obveze – pa nije problem u promjeni trajanja, obuhvata ili sadržaja izvršavanja takve obveze. No, jasno je da prije svega ipak obrambeni sustav mora u javnost izaći s konkretnim prijedlozima promjena. Mora se vidjeti što se konkretno predlaže, što sve treba za takvo nešto prirediti, i koliko bi to koštalo", rekao nam je Tabak.
"Prema ovim najavama, takve bi se prijedloge možda uskoro moglo vidjeti službeno objavljene – pa bi onda i javna rasprava na čitavu temu najednom postala ozbiljna. Ne bi me čudilo da u takvim okolnostima onda i javna podrška za nekakav apstraktni "vojni rok" postane manje jednoznačna. Doduše, u takvim je okolnostima teško očekivati da ova tema ostane i izvan konteksta dnevne politike te predstojećih izbora", ustvrdio je vojni analitičar.
Ključno je pitanje treba li Hrvatska povući takav potez ili ne, a naročito u kontekstu globalne sigurnosne situacije koja se drastično pogoršala u posljednjih nekoliko godina.
"Hrvatska nema neposrednih prijetnji"
"S jedne strane, RH je 2015. uspješno izašla na kraj s migrantskim valovima, a taj izazov navodno i nadalje uspješno kontrolira/savladava. Naša država nije neposredna susjeda Ukrajine, i nije direktno izložena vojnim prijetnjama iz Ruske Federacije. Što se susjedne Srbije tiče – to je država koja se vojno oprema bez ozbiljnog plana, a obrambene teme prvenstveno koristi u unutarnjopolitičke svrhe – dok polagano pristaje na reguliranje statusa Kosova, iako se to na glas negira ili zaobilazi", rekao nam je Tabak.
"Hrvatska, dakle, nema neposrednih prijetnji koje bi činile nužnim suštinske promjene samih koncepata obrambenih sposobnosti, tim više što povratak obveznog služenja vojne obveze ne rješava ni jedan od suštinskih problema koji more nacionalni obrambeni sektor", dodaje.
"Naime, u njemu i dalje ostaje problem očuvanja djelatnog sastava, nepostojanje obrambenog planiranja i osiguranja dugoročne opstojnosti sustava, kao i manjak kako modernog naoružanja tako i raznog streljiva. Dakle, ako ništa drugo, ulaganje u tvornicu pješačkog i topničkog streljiva bilo bi bitno pametnija investicija od trošenja novaca da bi se dio mladih na silu podvrgnulo režimu "života na vagi" i "kampiranja s oružjem"", ističe analitičar Tabak u razgovoru za Index.
"Pitanje je treba li radi par mjeseci vojnog roka gubiti čitavu akademsku godinu"
Analitičara portala Obris.org pitali smo i smatra li da se radi o predizbornoj najavi?
"U vrijeme kad je posve jasno kako razni izbori samo što nisu, sve veće teme koje se otvore nužno završavaju u predizbornom kontekstu – željelo se to od njihova pokretača ili ne. No, bez obzira na kontekst – da bi se ovu temu moglo ozbiljnije raspravljati, država mora izaći s nekim konkretnim podacima o tome što se zapravo želi", ustvrdio je Tabak.
"Nije svejedno koliko bi takva obveza trajala, koji bi joj bio sadržaj te kako bi se taj neki period uklapao s postojećim rasporedima obveza u nacionalnom sustavu obrazovanja tih istih mladih koje bi se obvezalo na ovakav ili onakav "vojni rok“. Otvoreno je, dakle, pitanje racionalnosti da se radi dva, tri ili četiri mjeseca vojnog roka gubi čitava akademska godina (budući da danas mnogo više mladih nego ranije polaže državnu maturu, pa se onda sprema i za upise na razne fakultete). Time bi se ovaj potencijalni vojni koncept tek trebalo ozbiljno uskladiti s državnim sektorima znanosti i obrazovanja", navodi analitičar.
"Država ne odgaja mlade dobro, nameće se pitanje kako bi to vojska radila"
Zanimalo nas je i kako tumači Anušićeve izjave o "odgojnim" faktorima služenja vojske, ustajanja na vrijeme itd. Je li zaista smisao vojnog roka da odgaja mladića ili nešto sasvim drugo?
Država može na sebe preuzimati i odgojne odgovornosti. Doduše, u nizu postojećih državnih sustava koji danas postoje, ta se svrha ne provodi dobro – i nije jasno kako bi se osiguralo da to sektor obrane radi bolje od, recimo, postojećeg obrazovnog ili socijalnog sustava u državi. Naravno – tu se onda postavlja i pitanje postupanja s ljudima koji te prisilne odgojne/oblikovne mjere neće uspjeti prihvatiti ili ispuniti", navodi Tabak.
"Nekad se to rješavalo zatvorom te drugim prisilnim mjerama, a dijelom i kroz sustav civilnog služenja vojne obveze. Za sada nije jasno kako bi u novom sustavu izgledalo to "civilno služenje" ili situacija "prigovora savjesti" – čija je praksa u Hrvatskoj svojedobno bila maksimalno obilježena kaosom i neracionalnostima", ustvrdio je analitičar.
"Vani su koristi od civilnog služenja bitan razlog za zadržavanje vojnog ruka, puno važniji od ustajanja na budilicu"
"Upravo zato 2007. u Hrvatskoj nije bilo ni traga svijesti o potencijalnoj vrijednosti takvog rada (radnog vremena) brojnih mladih – te se onda nitko nije ozbiljno ni protivio njegovu ukidanju. Naime, upravo su koristi od "civilnog služenja" u inozemstvu inače bitan razlog za općenito zadržavanje obveznog služenja vojne obveze – mnogo bitniji od podučavanja mladih da timski ustaju na budilicu ili sami spremaju krevet", pojašnjava naš sugovornik.
"Naravno, u trenutku kada Oružanim snagama itekako nedostaju ljudi koji žive uz svoj laptop (i "dišu digitalni stil života“) – posebno je zanimljivo da se takve ljude ne privlači u OS RH intenzivno i planski, nego da se čak posebno planira njihovo "prisilno odvajanje od moderne tehnologije“ na dva, tri ili četiri mjeseca (za razliku od čitavog ostatka života kada im je to svakodnevna nužnost)", kaže Tabak.
"Planira se vraćanje mladih u neku idilu obilježenu kilometarskim marševima"
"Time, umjesto da se novim sustavom savladava informatički jaz i manjak modernih tehnologija u vojsci – njime bi se planiralo mlade nakratko vraćati u neku prošlu idilu, obilježenu "marševima od 30 kilometara s opremom“, a prije pojave sveprisutnih telefona, računala, dronova i računalnih mreža", kaže naš sugovornik.
"Dragovoljno služenje vojske se sustavno propušta reklamirati, slab odaziv ne čudi"
Za kraj, naravno, tek treba objasniti i sudbinu aktualnog sustava "dragovoljnog služenja vojne obveze", kako za muškarce tako i za žene, koje bi onda valjda trebalo prestati postojati kad se to sve napravi obveznim. Naime, činjenica je da se već godinama dragovoljno služenje vojnog roka sustavno propušta reklamirati – pa onda ne čudi ni slab odaziv na takvu obuku", podsjeća analitičar.
"Ujedno, riječ je o sustavu koji je trebao trajati baš tri mjeseca, prije nego što se to skratilo i čitav koncept zanemarilo na duži rok. Dakle, to je još jedan aspekt koji čitavu priču o obveznom služenju vojne obveze čini vrlo ozbiljnim – jer se kod "dragovoljnog služenja“ sada radi o jedinom putu za popunu djelatnog sastava Oružanih snaga, sustavu koji danas odabire i bitno više žena nego što bi ih bilo u okolnostima opće vojne obveze za muškarce", dodaje.
"Naime, ne bi bilo čudno da pojedinačno dragovoljno služenje žena tada postane tek ukras na muškoj kvoti mladih vojnih obveznika, koja je sve manja zbog demografskih promjena", zaključuje Tabak.