HRVATSKI stolnotenisač Marko Habijanec iz Velike Gorice nakon masakra u Winnendenu šokiran je jer je i sam poznavao ubojicu te mu je od 2000. do 2003. godine bio i trener. Kaže kako mu se, kad je objavljen identitet ubojice "doslovce sledila krv u žilama".
> Video: U pokolju u Njemačkoj ubijen i Hrvat
> Najkrvaviji školski ubilački pohodi
> Video: Posljednji trenuci njemačkog masovnog ubojice
> Posljedica pokolja u Winnendenu - hajka na kompjuterske igrice
> Hrvat Danijel igrao poker u kući njemačkog masovnog ubojice: Bio je miran i povučen
> Je li Denis Puljić morao umrijeti?
> Nakon masakra pokraj Stuttgarta novo postroženje zakona o oružju?
"Šokiran sam. Poznavao sam to dijete. Mali, bucmast dječak plave kose koji je nosio naočale. Dolazio sam mu u kuću, sudjelovao u njegovim sportskim uspjesima. Savjetovao ga. Ma, ne mogu vjerovati da je Tim mogao tako nešto učiniti. Kakav užas", ispričao je Jutarnjem listu 34-godišnji Habijanec.
Habijanec je naveo kako su Kretschmera od milja zvali Timmy i kako se već u toj dobi volio praviti pametan na treninzima jer je mislio da je uvijek u pravu. Kretschmera je upoznao 1998. godine, nakon što je svoju sportsku karijeru odlučio nastaviti u Njemačkoj te je usput postao i trener mlađih stolnotenisača.
"Bio je pomalo razmažen"
"Kad je počeo trenirati, Tim je znao nešto malo o stolnom tenisu. No, bio je perspektivan. Sjećam se da smo nakon nekoliko treninga odigrali utakmicu. Naravno pobijedio sam, a Tim je bio nezadovoljan porazom. Rekao je svojoj majci da nije izgubio zbog toga što sam ja bio iskusniji i stariji, već zato jer on nije na svojim reketima imao istu gumu kao i ja. Naravno, već sljedeći trening Tim je imao iste gume kao i ja. Bio je pomalo razmažen. Na treninzima bi se pravio `pametan` jer je uvijek želio biti u pravu. Ponekad i nije bilo lako trenirati sa njim. Mislio je da zna sve o svemu. A što god je zaželio, Timovi roditelji bi mu to omogućili", prisjetio se Habijanec.
Kao "poklon za Božić" 2000. godine, prema Habijančevim riječima, Tim je od roditelja zatražio da odigra susret sa Nijemcem Timom Bollom, koji je tada kao 19-godišnjak već je bio Europski prvak. Roditelji su mu to, što je Habijanec u to vrijeme smatrao "nemogućom misijom", omogućili. "Nazvao me Timov otac i rekao kako mi je već rezervirao avionsku kartu te da što brže dođem u Wiennenden, jer je organiziran veliki meč između Tima Bolla i njegova sina. Nisam mogao vjerovati. Tada mi je postalo jasno da taj mali može dobiti što god poželi", rekao je Habijanec.
"Kuća je bila puna oružja"
Habijanec je tijekom godina postao i obiteljski prijatelj te je često posjećivao Kretschmerove. Navodi kako je to bila jedna od najbogatijih obitelji na tom području. Živjeli su u ogromnoj vili, a kako je Timov otac bio je član lokalnog streljačkog kluba kuća je bila puna oružja, pištolja i velikih puški.
"Jednom sam došao k njima, a Timmy je sav ozaren u rukama nosio pištolje da mi ih pokaže. Zgadio mi se život. Dijete od 10 godina nosi oružje. Pa kakav roditelj to može dopustiti? Nije mi se to sviđalo, no takav je bio njihov odnos u kući. Cijeli odgoj bio je pogrešan. Mali je dobivao što god je htio, a kada bi i pogriješio, roditelji ga ne bi ispravili već bi ga podržavali. Veliki utjecaj na Tima imao je njegov otac koji mu je usadio mišljenje da se sve može kupiti novcem i da ni pred ničim ne preza kako bi ostvario svoje želje i prohtjeve. Takav odnos roditelja, obiteljski dom pun oružja, soba puna horor filmova morali su utjecati na to dijete", ispričao je Jutarnjem listu Habijanec.
"Obožavao je horor filmove"
"Jedna od Timovih strasti bilo je gledanje horor filmova. Često je kući znao dovoditi prijatelje, svoje vršnjake, mahom 10 godišnjake. Zatvorili bi se u njegovu sobu, a Timmy bi im pustio horore. Već u toj dobio imao je nekoliko kazeta. Dok bi ostali u strahu gledali film, Timmy bi se smijao ili bi zezao prijatelje koji su za vrijeme nekih krvoločnih scena svoje oči pokrivali rukom. Nevjerojatno. I to sve uz dozvolu Timovih roditelja. Možda je i to jedan od razloga za krvoproliće", navodi Habijanec.
Dodao je i kako Kretschmer nije znao gubiti te kako je nakon poraza znao bacati rekete, plakati i govoriti kroz suze kako će se ostaviti stolnog tenisa, dok je kad bi osvajao turnire bio je presretan, zadovoljan, zezao bi se i šalio.
"Prema suigračima je bio netrpeljiv, nije želio da netko bude bolji od njega. Uz Tima sam trenirao još klinaca, među kojima su dvojica bila perspektivna kao Tim. Želio sam od njih napraviti momčad. No, Tim je bio protiv toga. Govorio bi mi: `Što ću ja biti u istom rangu sa tim klincima? Oni su još bezveznjaci, pojma nemaju o igranju stolnog tenisa. Ja sam bolji od njih`. I nije to samo meni govorio već je to u lice rekao tim dječacima. Prigovorio sam njegovoj majci, no njen me odgovor zapanjio. Rekla mi je: `Ako moj sin imao takav stav onda ja slažem s njim jer je on sigurno u pravu`. Skoro sam se srušio u nesvijest", prisjeća se Habijanec.
I.M.
Foto: AFP; Ivica Gašpar/STK Velika Gorica-Stanfar