ZVUČI nevjerojatno, ali Hrvatska će ove godine imati veći gospodarski rast od Kine, države koja je zadnjih desetljeća sinonim za brzi ekonomski razvoj.
Iako je i najvećim optimistima teško povjerovati u ovu informaciju, prognoze rasta BDP-a za 2022. sasvim jasno pokazuju snažniji gospodarski rast Hrvatske nego Kine. Svjetska banka je objavila da će BDP Hrvatske ove godine rasti za 5.4 posto, a Kine 5.1 posto. Investicijska kuća Goldman Sachs je još pesimističnija od Svjetske banke po pitanju rasta BDP-a Kine 2022. pa predviđa rast od "samo" 4.3 posto.
Nekoliko je razloga za taj povijesni presedan i ne radi se sasvim o statističkoj iluziji. Hrvatska se relativno dobro oporavlja od pandemijske ekonomske krize, a Kina se suočava s određenim problemima koji joj kratkoročno smanjuju gospodarski rast, a i predstavljaju ozbiljnu opasnost za dugoročni razvoj.
Hrvatska bolja nego u prošloj krizi
Iako se činilo da će Hrvatska i ovu krizu odužiti kao i prošlu iz 2008., to se nije dogodilo. Period od 2009. do 2019. za Hrvatsku se može nazvati izgubljenim desetljećem, jer nije ostvaren nikakav gospodarski rast. To znači da je ukupni BDP 2019. bio otprilike na istoj razini kao i 2009. Sve vlade u tom razdoblju su vodile krive ekonomske politike.
PDV je dizan u dva navrata, s 22 posto na 23%, a zatim na današnjih 25%. Uvođen je cijeli niz novih poreza kao što su porez na štednju, porez na dividende od dionica, krizni porez na plaće (u narodu popularno zvan "harač"), porez na mobitele itd. Oko 200.000 radnika u privatnom sektoru je izgubilo posao, a u cijelom razdoblju krize je broj zaposlenih u javnom sektoru ostao isti.
Rezultat propadanja privatnog sektora, dodatnog oporezivanja tvrtki i građana, nastavka hranjenja glomaznog javnog sektora i odbijanja provođenja reformi u korumpiranom i neefikasnom javnom sektoru je bio rast javnog duga s 30% BDP-a na skoro 85% BDP-a, tj. sa 120 milijardi kuna na početku 2008. na 280 milijardi kuna početkom 2017.
Unatoč svemu dobri ekonomski pokazatelji
No ekonomsku krizu uzrokovanu pandemijom i protupandemijskim mjerama je Hrvatska dosta dobro prebrodila. Iako je zbog svoje ovisnosti o turizmu, koji je jedna od gospodarskih grana najviše pogođenih pandemijom, u 2020. imala jedan od većih padova BDP-a u EU od 8.4 posto, već 2021. je uslijedio oporavak i rast BDP-a od 10.8 posto.
Iako to znači samo da se Hrvatska vratila na razinu gospodarskog razvoja s kraja 2019., što je svakako vrlo brzi oporavak jer će mnoge države nadoknaditi pad iz 2020. tek 2023. ili 2024., podrobnije sagledavanje podataka nudi još više optimizma.
Ukupan izvoz Hrvatske 2019. je iznosio 113 milijardi kuna, 5 milijardi kuna više nego 2018. 2020. pada na 112 milijardi kuna, a 2021. je već do kraja listopada iznosio 114.4 milijarde kuna, što znači da bi konačni rezultat mogao biti minimalno 130 milijardi kuna, jer je u zadnja dva mjeseca u godini mjesečni izvoz od 8 do 10 milijardi kuna već godinama. To bi značilo da je hrvatski izvoz u 2021. za 17 milijardi kuna veći nego 2019. Izraženo u eurima, izvoz je cijele 2019. iznosio 15.2 milijarde eura, a toliko je izvedeno već u deset mjeseci 2021., što znači da će konačni izvoz na kraju godine biti iznad 18 milijardi eura.
Pokrivenost uvoza izvozom je 65.8%, dok je 2019. bila 61%, a prije ulaska u EU ispod 60%.
Rast broja zaposlenih
I podaci o ukupnom broju zaposlenih nude razlog za optimizam. Na kraju 2019. u Hrvatskoj je bilo zaposleno 1.54 milijuna ljudi, a krajem 8. mjeseca 2022. 1.59 milijuna. Čak i ako uračunamo predviđeni blagi pad broja zaposlenih do kraja 2022., konačni broj će biti nešto veći od 2019. Većina djelatnosti bilježi rast zaposlenosti, osim prerađivačke industrije, javne uprave, poslovanja nekretninama, financijskog sektora i rudarstva.
Sve u svemu, Hrvatska može biti zadovoljna brzinom izlaska gospodarstva iz krize. No dugoročni strukturni problemi ostaju, još uvijek je rak-rana Hrvatske katastrofalno loš javni sektor.
Ekonomski pregled 2021.-Odumiranje starih zabluda i nastanak nove nade
Kina u problemima
Kinu s druge strane muče određeni problemi. Iako je izbjegla pad BDP-a 2020. kao ostale države na svijetu, rast od jedva 5% je ozbiljan znak usporavanja rasta Kine. Upravo ove godine je revidirano i očekivanje godine u kojoj bi ukupna veličina gospodarstva Kine mogla premašiti ukupnu veličinu gospodarstva SAD-a, s 2028. na 2030.
Trenutna kriza je nestabilnost u nekretninskom sektoru i moguća propast gigantskih građevinskih kompanija koje su planirale i izvodile gradnju Kine. U prvom redu se tu radi o tvrtki Evergrande, koja mjesecima jedva podmiruje svoje obaveze, a nedavno je i propustila vratiti jedan dug pa je de facto u bankrotu. Kriza je raširena u cijelom sektoru pa je ista situacija s drugom golemom kompanijom, Shimao, i u nizu drugih kompanija.
Očekuje se nastavak tih problema.
Jedna od najvećih kineskih firmi na rubu bankrota. To bi moglo izazvati krizu
Nekretninski balon
Doduše, Kina je sama na neki način ugurala te kompanije u bankrot i financijske probleme jer se zabranilo prekomjerno zaduživanje u nekretninskom sektoru, što je do sada bio standard. Inače nekretnine, u što je uključena izgradnja, održavanje i režije, čine 30% BDP-a Kine, a to je daleko iznad 15 do 20% u razvijenom svijetu i signal da se na tržištu stvorio nekretninski mjehur. Toliki postotak je imala Španjolska prije pucanja nekretninskog balona, što je zemlju uguralo u krizu. Moguće je da partija preventivno ograničava zaduživanje velikih građevinskih kompanija da bi na neki način "ispuhala" balon prije pucanja.
Zero-covid strategija je skupa
Ništa manje gospodarstvu Kine ne šteti ni zero-covid strategija, prema kojoj zatvaraju cijele regije i višemilijunske gradove zbog nekoliko slučajeva zaraze. Nekoliko puta tijekom zadnje dvije godine je Kina zatvarala glavne izvozne luke zbog šačice slučajeva covida-19. Takav način borbe protiv pandemije, osim što smanjuje domaću potražnju i ekonomsku aktivnost, odvraća inozemne kupce od uvoza iz Kine zbog nesigurne isporuke.
Problemi s globalnom trgovinskom mrežom i lancima nabave su doveli do promjena u strategijama odabira dobavljača i investiranje u proizvodne pogone. Do pandemije je dominantna strategija bila da se proizvodnja preseli na lokaciju gdje su troškovi proizvodnje, uglavnom rada, najmanji bez obzira koliko udaljena bila. Svjetska trgovina je funkcionirala bez ikakvih problema i zastoja pa je to bilo logično.
No dolaskom pandemije i uvođenjem protupandemijskih mjera koje su ograničile kretanje roba i usluga po svijetu sve se više razmišlja o nearshoringu, vraćanju proizvodnje bliže matičnim državama u jeftinije, ali ne toliko daleke države. Ta strategija dugoročno ne odgovara Kini.
Hrvatska ipak gubi korak zbog nedovoljno reformi
Hrvatska je ipak imala veliki pad BDP-a 2020. i efekti oporavka gospodarske aktivnosti će trajati par godina. Već 2023. hrvatski rast BDP-a pada na 4%, dok će se kineski zadržati na otprilike 5%. Dugoročno je situacija još gora i prognoze govore da Hrvatska već 2024. pada ispod rasta BDP-a do 3.5%.
Hrvatska je socijalni slučaj EU
Stoga bi ovo mogla biti jedina godina u novijoj povijesti kada je gospodarstvo Hrvatske brže raslo od gospodarstva Kine. A ne mora biti tako, jer Hrvatska ima preduvjete da njen BDP raste iznad 4% duže razdoblje. Ali za to se trebaju napraviti korjenite reforme, poglavito u javnom sektoru, privatizirati državne gubitaše, prestati subvencionirati kompanije i djelatnosti koje nemaju nikakvu perspektivu, uravnotežiti zdravstvo, poboljšati korumpirano i neefikasno pravosuđe te završiti reformu mirovinskog sustava.
Za to ipak nema političke volje ni hrabrosti. A među građanima RH nema hrabrosti i volje da biraju ikoga drugoga osim one koji desetljećima koče gospodarski i društveni razvoj Hrvatske.