Vandali su germanski narod koji je inicijalno naselio prostor današnje Poljske nekad tijekom 2. stoljeća. Radi se o narodu koji je poznat po pljački Rima 455. godine. Tijekom barbarskog naseljavanja Rimskog Carstva, Vandali su prvotno naselili Galiju, potom otišli na Pirinejski poluotok, a onda u Sjevernu Afriku.
Ondje su osnovali kraljevstvo koje je živjelo stotinjak godina - sve dok na njihovu obalu nije stigao Belizar i porazio njihovu vojsku. Vandalska država je nestala nakon ključne bitke odigrane 13. rujna 533. godine.
Germanski narod na jugu Mediterana
Vandali su u Sjevernu Afriku stigli nakon što su se sukobili s ostalim barbarskim plemenima u Hispaniji. Najvažniji od tih plemena bili su Vizigoti, koji su djelovali po naređenju rimskog cara i radili kao državni plaćenici. Oni su dobili na zadatak da protjeraju sve barbare neposlušne rimskom caru. Nakon nekoliko sukoba Vandali odlučuju napustiti Hispaniju i naseliti Sjevernu Afriku.
Sjeverna Afrika bila je jedna od najbogatijih regija u kasnoj antici, i to iz dva razloga. Prvi je bio taj da se na obalnim područjima mogla razvijati bogata poljoprivreda. Naime, gorje Atlas funkcionira kao prirodni štit od suhog saharskog zraka, a obale uživaju toplu mediteransku klimu u kojoj se antičko društvo moglo razvijati.
Drugi razlog bogatstva Afrike je bio čisto politički. Bila je to jedna od najudaljenijih regija barbarskih plemena i njihove granice s Rimskim Carstvom. U Sjevernoj Africi nije bilo stranih plaćenika, nije bilo ratovanja sve od vremena Punskih ratova, a jedini stranci u tom dijelu Carstva stizali su iz pustinje kako bi trgovali.
Nakon što su Vandali osnovali svoju državu, njihov vođa Gajserik htio se diplomatski približiti Zapadnom Rimskom Carstvu. Nakon niza događaja i političkih spletki, Gajserik je uspio dogovoriti da njegov sin oženi kćer rimskog cara, no uskoro se u Raveni dogodio prevrat i brak je bio otkazan. Bijesni Gajserik odveo je svoju vojsku na brodove te otplovio do Rima, koji je opljačkao 455. godine.
Stabilnost u vremenu općeg kaosa
Dok se u idućih 50 godina zapadni dio rimske države kompletno raspao, Vandali su uživali miran period stabilnosti i razvoja trgovine. Razvijali su i svoju diplomaciju, približavajući se carevima iz Bizanta. Vođa Vandala tada je bio Hilderik. Hilderik je nastavio voditi stabilnu politiku, a na vanjskopolitičkom planu sastajao se s carem Justinijanom i s njime razmjenjivao darove i krojio politike. Hilderik je također dopustio Justinijanu da u Sjevernu Afriku pošalje svoje biskupe.
Međutim 531. godine Hilderika je svrgnuo s vlasti njegov rođak i popularni general Gelimer. Justinijan je bio bijesan što je izgubio saveznika u Africi i odmah počeo planirati invaziju. Pozvao je svojeg generala Belizara, koji je isplanirao put i strategiju.
Kraj vandalske države
Krajem ljeta njegova vojska se iskrcala na obalama Sjeverne Afrike i počela marširati prema Kartagi. Gelimer je poslao svoju vojsku izvan grada, no to nisu bili oni isti Vandali koji su ratom osvajali države, već nova generacija koja nikada nije vidjela bojište. S druge strane, Belizar je predvodio već testiranu vojsku koja je znala što radi. 13. rujna odigrala se bitka u okolici Kartage u kojoj je Belizar pobijedio.
U grad je ušao bez ikakvog otpora te preuzeo vlast. Njegova vojska nije ubijala i pljačkala domaće stanovništvo po striktnoj naredbi generala. Belizar je te ljude smatrao Rimljanima kojima je samo nametnuta vandalska vlast.
Regija je ostala bizantska sve do kraja 7. stoljeća, kada ju osvajaju Arapi. U tih 150 godina područje je bilo relativno stabilno, uz poneki lokalni sukob s preostalim Vandalima. Uprava iz Kartage opskrbljivala je Bizant hranom i na tome dosta zaradila. A Vandali su nakon poraza organizirali još jednu vojsku te ponovo izgubili iste 533. godine. Nakon toga nestali su s političke karte Europe.