Milošević je u današnjem protuispitivanju tvrdio da je Milanović svjedočio protiv njega jer je i sam bio osumnjičen. Svjedok je to odbacio rekavši da u vrijeme ratnih djelovanja na tom području, do kraja 1991. godine, nije imao važniju političku dužnost.
Odgovarajući na pitanja "prijatelja suda" Stevena Kaya, Milanović je opisao i kako su vlasti pobunjenih Srba eksploatirale naftu s INA-nih polja u istočnoj Slavoniji od 1992. do 1996. godine. Dnevna proizvodnja s tih polja od oko 250 tona ublažavala je nestašicu koja je vladala u Srbiji zbog embarga UN-a, rekao je Milanović.
No, on se požalio da je zarada od nafte završavala u Srbiji jer je "naftna industrija krajine" po litri naplaćivala 30 pfenninga, a u Srbiji je nafta preprodavana po cijeni većoj od četiri DEM.
Tijekom dodatnog ispitivanja tužiteljice Hildegard Uertz-Retzlaff, svjedok je sugerirao da Milan Martić nije potpisao plan Z-4 pod utjecajem Miloševića, ocijenivši kako je to bila "najveća greška za srpski narod u Krajini".
Svjedok B-1115 opisao je kako su JNA i srpske snage zauzele Doboj 7. svibnja 1992. i nekoliko dana kasnije napale njegovo bošnjačko selo Gornja Grapska, pri čemu su u garanatiranju ubijena 34 mještana.
Opisao je i svoj put kroz srpske logore i zatvore u kojima je proveo 17 mjeseci. Zajedno sa svim muškarcima iz sela odveden je u logor Bare, a nakon toga u zatvor Spreča u Doboju. Rekao je da su pritvoreni bošnjački i hrvatski civili premlaćivani, maltretirani i noću odvođeni na strijeljanje te da je do veljače 1993. kroz zatvor Spreča prošlo oko 5.000 zarobljenika.
Svjedok B-1445, jedan od osnivača bošnjačke Stranke demokratske akcije (SDA) u Doboju, a od 2000. zastupnik u skupštini RS, opisao je političke okolnosti koje su prethodile srpskom preuzimanju kontrole nad Dobojem, ulogu Srpske demokratske stranke i JNA.