Index dobio dokument koji ruši glavnu Barišićevu obranu

Foto: Hina, Index

JEDAN od ključnih argumenata kojima ministar obrazovanja Pavo Barišić uporno brani svoju tezu da nikoga nikada nije plagirao svakako je onaj da je riječ o zanemarivoj tiskarskoj grešci, propustu u citiranju u fusnoti, koju je sam ispravio u dvama narednim objavama istog rada, prije nego što su ga za plagijat optužila četvorica hrvatskih znanstvenika.

Ovu mantru mogli smo čuti ne samo od ministra već i od njegovih brojnih branitelja, među kojima i od premijera Andreja Plenkovića.

Međutim, kako smo već pisali u Indexu, takva je teza dvojbena iz više razloga, a jedan od ključnih jest činjenica da Barišić nikada nije na uvjerljiv način dokazao da je ispravljene verzije stvarno objavio prije prijave za plagijat koja je podnesena 9. veljače 2011.

Naime, svi upućeniji koji su na internetu pogledali kada je objavljena njegova prva ispravljena verzija, mogli su vidjeti datum od 2012. godine. Ipak, ostalo je nejasno je li možda rad objavljen ranije u tiskanom izdanju kojim je Barišić mahao u nekim televizijskim emisijama. Index je stoga odlučio kontaktirati izdavača tiskanog izdanja koji zna kada je svezak tiskan.

No krenimo redom u podrobniju analizu priče.

Mantra o slučajnog grešci, fusnoti i ispravku

Barišić je tvrdio da je pogrešku iz svog članka “Does globalization threaten democracy?” ispravio u španjolskoj verziji istog članka, naslova “¿Supone la globalización una amenaza para la democracia?”. Barišić je u više navrata tvrdio da je ispravljeni tekst objavljen u broju 5-6 meksičko-španjolskog filozofskog časopisa Dokos 2010. godine, dakle, godinu dana prije nego što je 9. veljače 2011. uopće podnesena prijava za plagijat protiv njega.
U HTV-ovoj emisiji Otvoreno od 10. siječnja 2017. Barišić je izrijekom tvrdio da je članak “objavljen 2010. godine”. (vidjeti posebno vrijeme emisije 23:35) Isto to Barišić je ponovio i u intervjuu za Novu TV rekavši: “već u drugom izdanju tog teksta, koji je uslijedio 2010. godine, dakle puno prije nego što je prijava podnesena, ja sam uočivši ovu tiskarsku omašku to ispravio.” (vidjeti minutu intervjua: 1:55) Zanimljivo je da se ista tvrdnja nalazi i u očitovanju Vlade RH povodom prijedloga pokretanja pitanja povjerenja Barišiću. Na stranici 3 ovog očitovanja, koje potpisuje premijer Andrej Plenković, stoji: “Nadalje, u Prijedlogu se zanemaruje činjenica da je ‘prijavljeni’ rad imao više izdanja (na španjolskom i njemačkom jeziku) 2010. i 2012. godine.”
Istu tvrdnju Barišić ponavlja i danas na svojoj internetskoj stranici: “Propust je primijećen i ispravljen u španjolskoj inačici istoga članka objavljena pod naslovom »¿Supone la globalización una amenaza para la democracia?« Članak je predan u svibnju 2009. Objavljen je 2010. u broju 5-6 časopisa Dokos. Bilješka 5. na str. 15 sadrži referenciju: Véase: Stephen Schlesinger, »Can Democracies be Organized?«, Maxims News Network, 11/06/2008.” (pogledati na ovoj poveznici)

Nema dokaza da je tekst ispravljen prije prijave

Tvrdnja da je članak  “¿Supone la globalización una amenaza para la democracia?” objavljen 2010. godine nije istinita. Izjavu za Index koja to opovrgava dao je Marcos de Miguel García, vlasnik izdavačke kuće Plaza y Valdés Editores koja je do 2015. godine izdavala časopis Dokos. On u e-mailu tvrdi da je dvobroj 5-6 časopisa Dokos u kojemu se nalazi Barišićev članak otisnut tek u siječnju 2012. godine! Dakle, gotovo godinu dana nakon što je prijava protiv Barišića podnesena, odnosno nakon što je mogao vidjeti sadržaj prijave. Iz internetske arhive časopisa Dokos može se vidjeti da je broj 5-6 s Barišićevim člankom postavljen na internet također u siječnju 2012. godine, točnije: 13. 01. 2012, u 10 sati i 6 minuta (slika dolje).

Dakle, Barišić je imao dovoljno vremena vidjeti prijavu u kojoj ga se optužuje za plagijat te u skladu s njome popraviti španjolsku verziju svog članka prije nego je ona doista objavljena u siječnju 2012. To, među ostalim, objašnjava zašto Barišić u svom očitovanju na podnesenu prijavu Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju, koje je napisao 24. 02. 2011., nije spominjao ni španjolsku niti bilo koju drugu verziju svog članka. Da je uistinu članak ispravio, bilo bi za očekivati da to istakne kao što danas ističe. Štoviše, u tom očitovanju napisao je da u njegovom članku “nema niti jednoga odlomka, niti jedne rečenice, niti jedne ideje, koji su preuzeti od drugih autora bez odgovarajućega upućivanja na izvore” (slika dolje). Drugim riječima, slijedi da je Barišić lagao u svojem očitovanju, ili da je lagao da je svoj članak ispravio prije prijave koja je protiv njega podnesena 9. veljače 2011.

Nije samo Schlesinger i samo fusnota

Osim toga, iako Barišić tvrdi da je u španjolskoj verziji članka ispravio samo jednu referencu koja je slučajno ispala u prvoj verziji članka, evidentno je da je popravio više toga. Uz to što je dodao referencu na tekst Stepena Schlesingera (Schlesinger je sam izjavio da se radilo o plagijatu! http://www.index.hr/vijesti/clanak/diplomat-i-znanstvenik-svjetskog-glasa-za-index-barisic-me-plagirao/927110.aspx), Barišić je u glavnom tekstu spomenuo Samuela Huntingtona, od kojega je u prvotnome tekstu preuzeo tezu o tri vala demokratizacije bez ikakve reference, dodao je referencu na Huntingtona, ispravio je pogrešno pisanje prezimena “Fukayama” (kako je pisalo u Wikipediji) u “Fukuyama” u fusnoti 1 i izbacio je fusnotu s referencom na djelo Roberta Dahla.

U svom očitovanju Odboru za etiku u znanosti i visokom obrazovanju od 24. 02. 2011. Barišić je naveo: “Neosnovana je konstrukcija o navodnom plagiranju ‘ideja’ na primjeru opće poznate teorije Samuela P. Huntingtona o ‘tri vala demokracije’.” (slika dolje) No, ako je ta “konstrukcija neosnovana”, zašto je u španjolskoj verziji svoga teksta išao ispravljati taj dio na način da je Huntingtona spomenuo i u glavnom tekstu i s dodanom fusnotom u kojoj Huntington iznosi tu teoriju? Drugim riječima, ili je Barišić lagao u svojem očitovanju, ili je lagao da je svoj članak ispravio prije prijave koja je protiv njega podnesena 9. veljače 2011.

Je li i ovo autoplagijat?

Nadalje, časopis Dokos u impressumu navodi da objavljuje samo izvorne znanstvene radove koji prije nisu objavljeni (slika dolje). Međutim, Barišićev članak na engleskom jeziku objavljen je 2008. u časopisu Synthesis Philosophica koji je javno svima dostupan na portalu znanstvenih časopisa Hrčak, tako da je časopis Dokos, u slučaju Barišićeva članka, prekršio vlastita pravila.

U španjolskome prijevodu Barišićeva članka nigdje se ne navodi da se radi o ranije već objavljenom radu na engleskom jeziku, što znači da se radi o autoplagijatu, odnosno dvostrukoj publikaciji bez ikakve naznake o prvoj publikaciji u Synthesis Philosophica. Zanimljivo je da se u verziji istoga članka iz 2012. godine, objavljenoj ponovno na engleskom jeziku u zborniku radova Freiheit ohne Recht (ur. Mirko Wischke), spominje da je članak prvi put objavljen u časopisu Synthesis Philosophica 2008. godine, ali se ne spominje da je njegova “druga i popravljena” verzija objavljena 2010. godine u časopisu Dokos. Ako prva verzija članka iz 2008. sadrži ozbiljne pogreške, zašto u njezinu trećemu izdanju iz 2012. upućuje na nju umjesto na drugu i popravljenu verziju iz 2010.? Logično tumačenje bilo bi sljedeće: Za razliku od španjolskog časopisa koji je kasnio s tiskanjem, njemački zbornik radova uranio je s tiskanjem. Prema podatku s njemačkog Amazona, ovaj zbornik pojavio se već 30. prosinca 2011.! (slika dolje) Budući da je broj meksičko-španjolskog časopisa Dokos u kojemu se nalazi Barišićev članak prema svim dostupnim podacima objavljen tek u siječnju 2012., sasvim je jasno zašto nije mogao biti spomenut u njemačkom zborniku radova – naime, 2011. nije ni postojao!

Još spornih točaka

Sam Barišić također ističe da je njegov članak poslan u časopis Dokos 12. svibnja 2009. U podnožju naslovnice Barišićeva članka u Dokosu stoji da je rukopis zaprimljen 12. 05. 2009. a prihvaćen za objavljivanje 15. 05. 2009. (slika dolje) Ako je to točno, to znači da je recenzijski postupak proveden u roku kraćem od tri dana, što je praktički nemoguće. Pitanje je također je li Barišić članak predao na španjolskom. Ako nije, pitanje je tko ga je preveo, u kojemu roku te je li sam Barišić – i kada – imao prilike vidjeti i korigirati prijelom konačne verzije članka. Naime, u znanstvenim časopisima uobičajen je postupak da se neposredno prije slanja u tisak članci šalju na posljednju provjeru autorima kako bi se izbjegle omaške u prijelomu, poput tipfelera, ispuštenih riječi i sl.

Nadalje, na naslovnoj stranici članka u Dokosu Barišić je pogrešno predstavljen kao član Sveučilišta u Zagrebu. (slika dolje) Ili je Barišić samoga sebe krivo predstavio, ili je članak otisnut u žurbi, bez pregleda probnog otiska.

'Tajna veza' s časopisom i njegovim urednikom

Barišić je član uredništva časopisa Dokos, a glavni urednik, Jesus Padilla Galvez, Barišićev je dugogodišnji poznanik koji je u Barišićevim časopisima Filozofska istraživanja i Synthesis Philosophica objavio čak šest znanstvenih radova. Godine 2005. Padilla Galves bio je gost na konferenciji Philosophy and Democracy koju je Barišić organizirao u Dubrovniku, potom 2008. na konferenciji Filozofija i globalizacija koju je Barišić 2008. organizirao na Cresu, te 2013. na konferenciji Deliberative Democracy koji je Barišić ponovno organizirao u Dubrovniku.

Na upit vlasniku izdavačke kuće Plaza y Valdés Editores zašto je prekinuo suradnju s časopisom Dokos, Marcos de Miguel García nam je odgovorio da je to učinio zbog neprofesionalnosti glavnog urednika. (slika dolje)