EUROPSKI dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima Plenkovićevi su ministri, uz pomoć nižih političkih lica, ispunili već rutinskim političkim licemjerjem koje, revizionistički precizno i hadezeovski prijetvorno, pamti samo žrtve socijalističke Jugoslavije.
Medved opterećen komemoracijama
Agencijska vijest kaže da je potpredsjednik vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved, u ulozi Plenkovićeva izaslanika, upalio svijeću kod spomenika Glas hrvatske žrtve - Zid boli, na Grobnici narodnih heroja, na grobu Brune Bušića, kod spomen-obilježja hrvatskim žrtvama Bleiburga i križnih putova te na grobu Franje Tuđmana. Upitan zašto nitko nije otišao u Jasenovac, Medved je odgovorio da je "Jasenovac za neke druge prigode", što bi značilo da za Plenkovićevu vladu, koja je odbila staviti izvan zakona ustaški pozdrav, endehazijski režim nije ni totalitarni ni autokratski.
Drugi potpredsjednik vlade Davor Božinović je, kao Plenkovićev izaslanik, pratio polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobnici uz Spomen-crkvu Muke Isusove. "Uz obraćanje predstavnika Udruge Macelj 1945. te polaganje vijenaca i paljenje svijeća", u 10:30 se, prema rasporedu, kod križa u Lepoj Bukvi, prigodno obratio prisutnima i zapalio svijeće u spomen stradalima, dok je ministru mora, prometa i infrastrukture Olegu Butkoviću pripala dužnost da nakon vikenda ne ide u Zagreb, nego da se, dakako u svojstvu Plenkovićeva izaslanika, nacrta u 10 sati kod spomen-ploče vlade Republike Hrvatske i zatočenika logora na otoku Sveti Grgur te u 11 sati kod vladine spomen-ploče na Golom otoku.
On je, pohvalio se HDZ na svome Facebooku, u govoru zapazio da neki i danas žele negirati ili opravdati masovne zločine za vrijeme komunizma, "jednog od totalitarnih režima, iza kojeg su u Hrvatskoj ostali progoni i likvidacije političkih neistomišljenika". Vjerojatno nehotice, zazvučao je jako samokritično. Zašto bi inače šutio o masovnim zločinima drugih sustava ako ih ne želi opravdavati? Možda ima djelomičnu amneziju?
U Splitu je bilo posebno živo
Osobito živo mrtvih su se prisjećali u Splitu. U organizaciji Zajednice utemeljitelja HDZ-a dr. Franjo Tuđman Splitsko-dalmatinske županije, predstavnici županijskog i gradskog HDZ-a, Zajednice branitelja HDZ-a Gojko Šušak, Mladeži HDZ-a, Zajednice žena HDZ-a Katarina Zrinski i Splitsko-dalmatinske županije položili su cvijeće na Katalinića brigu, na "mjestu patnji i stradanja hrvatskih mučenika".
Okupljenima su se obratili splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban i predsjednik Zajednice utemeljitelja Ivica Tafra, a potom je biranom društvu lokalnih partijskih dužnosnika, predvođenih Antom Sanaderom - bez Vice Mihanovića, predsjednika splitskog HDZ-a - misu služio voditelj Ureda za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije don Mihael Prović.
Dan je, na koncu, aktivno obilježio i Ivica Puljak, splitski gradonačelnik, član Centra. Na ulazu u tvrđavu Gripe, iz koje su, kako kažu objavljene vijesti, po završetku Drugog svjetskog rata jugoslavenske komunističke vlasti odvodile i likvidirale političke neistomišljenike, otkrio je da je naročito hrvatski narod bio žrtva totalitarnih režima u 20. stoljeću. Dodao je i da se moderna Hrvatska temelji na antifašizmu i domovinskom ratu, dok je sveprisutni župan Boban zapazio da su ljudi s ovih prostora osjetili nacizam, fašizam i komunizam, ali i precizirao da su zbog dužine trajanja najviše osjetili "problem komunizma".
Nisu progovorili o četvero antifašista, Hrvata, obješenih u Splitu između 23. i 24. kolovoza 1944. godine, u znak odmazde zbog ubojstva ustaškog agenta.
Lažno oplakivanje nesretnih ljudi
Da se Medvedu u protokolu nije potkrala nesretna Grobnica narodnih heroja, čitav bi se obavezni program obilježavanja Dana sjećanja na žrtve SVIH totalitarnih i autoritarnih režima sveo na lažno oplakivanje ljudi stradalih što od partizanskih što od ruku poslijeratnih jugoslavenskih represivaca.
Otkud znamo da je lažno?
Pa, recimo, Božinović je, prema biografiji objavljenoj kad je imenovan prvim državnim pendrekom, od 1987. godine bio savjetnik u Republičkom sekretarijatu za narodnu obranu, odnosno, jezikom njegove sadašnje partije, bio je dio "totalitarnog sustava".
Još bitnije, znamo da je lažno i po tome što iskreno sjećanje ne bi prebiralo žrtve onako kako se to desetljećima čini u Hrvatskoj. Na primjer, na Katalinića brigu, u neposrednoj blizini zgrade tajne policije, hadezeovci su se mogli prisjetiti i nepodobnih građana koji su u devedesetima tamo odvođeni bez valjanog pravnog temelja. Ili, pak, praćenih i prisluškivanih, u skladu s paranojom Franje Tuđmana i njegova režima. Mogli su evocirati uspomene i na deložirane u devedesetima, na misteriozne noćne eksplozije i druge oblike progona u eri kada je, prema službenoj verziji povijesti, pao totalitarni poredak i ustrojena demokratska Hrvatska.
Mogli su otići i do Lore, gdje su dovoženi, premlaćivani i ubijani ljudi. Također nakon 1990. godine.
Državni protokol nalik na kičaste navijačke murale
Ali nisu. Kao što su i poslovično zanemarili ustaške žrtve. Kao što je cijeli taj dan, u verziji popularnoj u Republici Hrvatskoj, sveden na crkveno-nacionalističko tumačenje povijesti, čiji su najvidljiviji i najslikovitiji prikaz u našim provincijama kičasti navijački murali s križevima, krunicama, barjacima, grbovima i Stepincem.
Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima u Hrvatskoj zapravo nas samo podsjeća na to kakvi prevaranti i falsifikatori vode ovu zemlju. Takvi, da nešto što bi trebalo biti suptilno i obzirno pretvaraju u još jednu alatku svoje tupe, kvarne i zamorne ideologije.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala